Načinom na koji se upravlja Inom trebaju se baviti njezini dioničari, a ne uprava i Nadzorni odbor kompanije - poručio je Davoru Šternu u odgovoru na njegovo pismo György Mosonyi, potpredsjednik Inina NO-a, čime je neslaganje hrvatske i mađarske strane podignuto na višu razinu i o njemu će – više nema nikakve sumnje – izravno razgovarati hrvatska Vlada i MOL.
“Prema Zakonu o trgovačkim društvima i našem Dioničarskom ugovoru, članovi uprave i NO-a moraju zastupati interese Ine. Svaki dužnosnik Ine treba se baviti svojim poslom i područjem nadležnosti. Članovi uprave ili NO-a ne bi se trebali baviti problematikom koja je za dioničare, jer to nije ono za što su dobili mandate. Neka dioničari odluče koja su prava i odgovornosti tijela u kompaniji koja donose odluke.”, napisao je Mosonyi.
Time je Šternove pritužbe, a posredno i one koje su iznijeli hrvatski članovi Inine uprave Davor Mayer i Ivan Krešić na suđenju Sanaderu, o nepravednom, nesrazmjernom upravljačkom modelu koji favorizira mađarskog suvlasnika zapravo proglasio – deplasiranima.
Mađarski potpredsjednik Inina NO-a odgovor hrvatskome šefu toga tijela završava tvrdnjom kako sve rasprave koje se u posljednje vrijeme vode mogu samo nanijeti štetu kompaniji i njezinim dioničarima.
>>Mayer: Podatke o cijeni nafte MOL nam nije htio dati
>>"Ina se razvija kao podružnica, ne kao samostalna kompanija"
Mosonyjevo pismo Šternu objavljujemo u cijelosti:
"Poštovani gospodine Štern,
dopustite mi da izrazim svoje iznenađenje i razočarenje zbog Vašeg pisma o kojem sam imao priliku čitati samo u izdanju Večernjega lista od četvrtka. Nakon više od 40 godina u međunarodnoj naftnoj industriji, malo je toga što me može zaprepastiti, a Vaše pismo je u tome uspjelo.
Daleko je od poslovne prakse da se pismo koje je zapravo upućeno meni pojavi u medijima prije nego što ga ja uopće dobijem, ali budući da ste odabrali ovakav način, dopustite mi da Vam onda odgovorim u otvorenom pismu.
Skrenuo bi Vam pozornost na ono što me najviše brine: svoje ste pismo uputili meni, kao potpredsjedniku Nadzornoga odbora INA-e. Svoje ste prigovore i zabrinutost o izjavama i postupcima MOL-a uputili meni. Podsjećam Vas da smo svi, kao članovi Nadzornoga odbora INA-e, a u tu skupinu spadamo i ja i (moram to naglasiti) i Vi, zaduženi da predstavljamo INA-u i interese INA-e. Tada nismo ni Hrvati, ni Mađari, ni MOL, već INA. Stoga ste svoje pismo naslovili na krivu osobu, a za bilo kakav prigovor na bilo kojeg dioničara trebate se obratiti izravno njemu.
Ipak, dopustite da iznesem svoje mišljenje o pitanjima kojima se bavi objavljeni tekst Vašeg pisma te da odgovorim na njih, u dijelu koji spada pod moju nadležnost i odgovornost.
Upravljanje INA-om
Vezano uz Vaše komentare o načinu na koji se upravlja INA-om, vratit ću se malo u prošlost.
Zasigurno se sjećate našeg razgovora od prije 13 godina, kada smo imali isti cilj: njegovati suradnju između naših zemalja i naših kompanija. Svi smo bili svjesni da niti INA niti MOL ne mogu preživjeti sami u sve jačoj utakmici na regionalnom tržištu, s obzirom na ruske i zapadne naftne kompanije te njihove prijeteće planove za širenje. Suglasili smo se tada da moramo pronaći i ojačati ono što nas povezuje, a ne ono što nas razdvaja. Obojica smo se složili da je suradnja, a zatim i spajanje jedini način da preživimo.
No, Vlada Republike Hrvatske imala je drukčiji plan 2003. godine kada je MOL-u prodala 25% plus jednu dionicu, a 2006. godine je izlistala dionice INA-e te kroz javnu ponudu kompaniju otvorila mnogim dioničarima, uz državu i MOL. INA je stoga kompanija privatizirana na temelju Zakona o privatizaciji koji je usvojio Hrvatski sabor. Tim je Zakonom stvoren temelj sadašnje strukture dioničara koju su odobrili i dioničari i relevantna tijela, uključujući Agenciju za zaštitu tržišnoga natjecanja te Opću upravu Europske komisije za tržišno natjecanje.
Gledajući učinjeno, smatram da smo postigli ono o čemu smo sanjali prije nekih 13 godina, iako ne spajanjem već tako što je MOL kupio INA-u. INA je preživjela, još uvijek čvrsto stoji, njome se dobro upravlja, u skladu sa zakonima RH i na način koji je dogovoren između dva glavna dioničara prema najboljim međunarodnim standardima te spada u skupinu financijski jakih srednjoeuropskih kompanija. Šokirala me spoznaja da ste od svog prvog dana u Nadzornom odboru Vi napadali takav razvoj i ustroj.
Razlog zbog kojeg ste svoj stav promijenili nakon godina provedenih u Rusiji, meni je nepoznat.
INA-ina ulaganja znatno su povećana, programi usmjereni na povećanje učinkovitosti već su joj donijeli značajnu dodatnu vrijednost, a sinergija između INA-e i MOL-a najveći gospodarski subjekt u Hrvatskoj čini jačim, na korist hrvatskoga gospodarstva i društva. INA je kompanija koja konačno posluje s dobiti i sada je u mnogo boljem stanju nego što je ikada bila prije 2009. Dioničari su iznimno posvećeni razvoju INA-e u smjeru jedne od vodećih kompanija na području JI Europe.
INA i MOL kompanije su koje i dalje opstaju i sposobne su u budućnosti postati još jačima. Bez MOL-a, INA bi klonula još 2008 godine.
Dopustite da Vam skrenem pozornost i na činjenicu da u većini slučajeva na sjednicama Uprave i Nadzornoga odbora postoji dobra suradnja. Velika većina odluka usvojenih 2011. i 2012. godine donesena je konsenzusom.
No, bilo je i još uvijek postoje neslaganja oko nekih pitanja. To se posebice odnosi na upravljačku strukturu INA-e. Kao što smo uvijek govorili, to je pitanje kojim se trebaju baviti dioničari, a ne upravljačka tijela kompanije. Prema Zakonu o trgovačkim društvima i našem Dioničarskom ugovoru, članovi Uprave i Nadzornog odbora moraju zastupati interese INA-e. Svaki dužnosnik INA-e treba se baviti svojim poslom i područjem nadležnosti. Članovi Uprave ili Nadzornog odbora INA-e ne bi se trebali baviti problematikom koja je za dioničare jer to nije ono za što su dobili mandate. Neka dioničari odluče koja su prava i odgovornosti onih tijela u kompaniji koja donose odluke.
Dioničarski ugovor i hrvatski zakoni određuju okvire unutar kojih mi, članovi Nadzornoga odbora, trebamo djelovati. Mi se tih okvira moramo pridržavati i na temelju njih donositi oduke najbolje kako znamo.
Također bih Vas podsjetio da INA nije „joint venture“ što Vi pokušavate isticati. Suprotno onome što ste Vi tvrdili, ono što je zaista zlonamjerno i štetno po INA-u jest činjenica da su članovi Uprave i Nadzornog odbora u nekoliko navrata prekoračili svoja područja nadležnosti i odgovornosti te se kontinuirano protivili upravljačkoj strukturi INA-e. Takvim postupanjem oni su kršili odredbe Zakona o trgovačkim društvima, Statut i Dioničarski ugovor.
Što se pak tiče nekih slučajeva neslaganja, dopustite mi da iznesem svoje mišljenje o slučaju kada su članovi Uprave predložili da se predsjednika Uprave obveže na pozivanje svih članova Uprave na sjednice izvršnih direktora. Budući da su Uprava i izvršni direktori temeljem svojih uloga prema postojećoj strukturi upravljanja dva zasebna tijela, ovaj izravni zahtjev nije dobio podršku. Pravila koja vrijede za članove Uprave te izvršne direktora, kao i njihove odgovornosti, jasno su regulirana, u skladu s općom logikom strukture upravljanja i u skladu s voljom dioničara. Miješanje njihovih uloga samo može stvoriti konfuziju. O tome se raspravljalo na sastancima Nadzornoga odbora i takvo je objašnjenje dano i njegovim članovima.
Trgovanje naftom
Što se tiče trgovanja naftom, želio bih reći da je, u skladu sa Zakonom o trgovačkim društvima, Uprava tijelo koje je odgovorno za upravljanje poslovanjem u INA-i. Uprava usvaja poslovni plan, imenuje izvršne direktore, odobrava ugovore velike vrijednosti u koje su uključeni i okvirni ugovori o trgovanju naftom te sve veće investicijske projekte. Uprava čak usvaja i strategiju kompanije, dokumente kojma se donose važne odluke te sve značajnije financijske ugovore. A o svim tim vrlo važnim pitanjima Uprava je u zadnjih godinu i pol odluke donosila konsenzusom. Istovremeno, kratkoročne odluke odabira kupnje nafte prepuštene su trgovcima ekspertima koji za to ima potrebnu stručnost i znanje, što je u skladu s najboljim međunarodnim standardima.
Nadalje, odbacujem optužbu da podaci o trgovanju naftom nisu dostupni članovima Uprave i Nadzornog odbora INA-e. Kategorički tvrdim da svi članovi Uprave i Nadzornog odbora imaju pristup svim bitnim podacima koji se tiču INA-ina poslovanja, a to znači i podatke o trgovanju naftom. Postojalo je samo jedno ograničenje, a to je da se dokumenti ne smiju iznositi iz INA-ine zgrade. No, to nije pitanje povjerenja već sigurnosti. Čak su i članovi Uprave i Nadzornog odbora dobivali izvješća o trgovanju naftom. Osim toga, ne možete navesti niti jedan primjer kada je izvršni direktor za Rafinerije i marketing uskratio pristup toj cjelokupnoj dokumentaciji.
Također moram naglasiti da je trgovanje naftom postalo mnogo transparentnije i korisnije za INA-u. Siguran sam da je INA od 2009. godine u mogućnosti kupovati naftu pod mnogo boljim uvjetima nego što je to bio slučaj u prethodnih 15 godina. A sve koristi ostaju unutar INA-e, povećavajući njenu dobit koju nitko ne uzima. Ja sam u potpunosti otvoren za mogućnost interne revizije radi provjere svih podataka i iznosa vezanih uz ovu temu. U slučaju bilo kakvih "iznenađenja", poprilično sam siguran da bi se utvrdilo kako potječu iz razdoblja mnogo prije 2009. godine.
Povjerenje
Što se tiče povjerenja u neke od članova Nadzornoga odbora INA-e, ponovit ću još jednom kako razlog nepovjerenja leži u velikom broju glasina i novinskih članaka o osobnim interesima pa čak i sukobima interesa vezano za bivše ili trenutne funkcije nekih od članova Nadzornog odbora.
Potkrijepit ću to samo jednim primjerom. Jedna od viših dužnosnica JANAF-a također je članica Nadzornog odbora INA-e, a JANAF je bio dijelom poprilično čudnih okolnosti oko natječaja za koncesije koje su oduzete INA-i. Osim toga, JANAF je taj koji želi graditi cjevoovod između Rafinerije Bosanski Brod i Omišlja. Nije stoga čudno da je i ta činjenica pojačala moje sumnje. Koliko se sjećam, i Vi ste izrazili zabrinutost na jednom od sastanaka Nadzornog odbora.
Dosad nismo čuli nikakve izjave na tu temu koje bi odagnale naše sumnje. Bio bih vrlo zadovoljan kada bi se taj problem pozitivno riješio.
Ali moram priznati kako je činjenica da sam Vaše pismo pročitao u Večernjem listu (i još uvijek ga nisam dobio) povećala moju zabrinutost i nesigurnost kada je riječ o povjerenju.
Curenje informacija
Slažem se s Vama kako je neprestano curenje informacija iz INA-e razlog za zabrinutost. Još od početka prošle godine u javnost je iz kompanije izašao velik broj osjetljivih informacija koje su objavljene putem medija. Te su informacije nanijele poslovnu štetu i štetu ugledu ne samo INA-e, već i Vlade RH te MOL-a.
U poslovanju naftom baratanje informacijama zahtijeva posebnu pozornost. Siguran sam da ste i Vi, sa svojim iskustvom u industriji, svjesni te činjenice.
I objavljivanje pisma prvo kroz medije također je znak neprikladnog odnosa prema informacijama, baš kao što je bio i slučaj s izjavama g. Jasminka Umičevića u kojima je spomenuo nekoliko činjenica koje su za INA-u povjerljive informacije. To samo pojačava moje uvjerenje da prevelik broj osjetljivih informacija dolazi do osoba izvan kompanije, a na njenu štetu.
Podupirem ideju da Nadzorni odbor predloži Upravi pokretanje interne istrage kako bismo pronašli sve izvore curenja informacija koji su se dogodili u posljednjih godinu i pol. Ako takav prijedlog doista postoji, odmah možete računati na moj glas. Ako Nadzorni odbor to odobri, Uprava bi o tome trebala podnijeti izvješće odmah na sljedećoj sjednici Nadzornog odbora.
Na kraju, podsjetit ću Vas još jednom da sve ove rasprave oko INA-e mogu samo nanijeti štetu kompaniji i njenim dioničarima. Dok se mi prepiremo, naši konkurenti se samo smješkaju i nastoje poboljšati svoje pozicije u odnosu na nas.
Ovakve rasprave također nas udaljuju od bitnih pitanja s kojima se INA suočava, kao što je vrlo zabrinjavajuća situacija s rafinerijama, zatim izazovi na području istraživanja i proizvodnje, kao i neizvjesne financijske posljedice toga.
Da zaključim, ljubazno bih zamolio sve koji su u ovu raspravu bili uključeni da ostanu pribrani i usredotočeni na važnije zadatke koji stoje pred nama. Umjesto ovoga, trebali bismo zajedno raditi na tome da INA-u učinimo jačom i uspješnijom u korist Hrvatske.
Jednako očekivanje imam i od MOL-a.
Nisam sklon razmjenjivanju poruka preko medija, no budući da ste mi se javno obratili, morao sam odgovoriti na jednak način. Stoga Vas ovim putem obavještavam i da sam svoje pismo poslao medijima za objavu.
Srdačno,
György Mosonyi"
Kako če hrvatska surađivati sa Euslavijom poslovno nije za shvatiti . Evo slučaj sa Molom ili Hipo bankom.. Čim se sanekim posluje odmah se radi o kriminalu prijevari ili prijevari jadne naivne hrvatske....