Novi val prosvjeda i nasilja u glavnom gradu Moldavije Kišinjevu, koji je izbio nakon prisege novog moldavskog, proeuropskog premijera Pavela Filipa, čije je imenovanje potvrdio i parlament, sve više podsjeća na početke ukrajinskog scenarija koji vodi k odcjepljenju istoka zemlje i pripajanju Rusiji. Da je situacija u Moldaviji dramatična i izmiče kontroli, upozorio je i zapovjednik NATO-ovih snaga u Europi, američki general Philip Breedlove, kazavši kako “Rusija drži Moldaviju na oku dok se u toj zemlji provodi jaka medijska kampanja koju podupire Rusija”. Iako je Moldavija pravo “bure baruta” na samoj granici Europske unije, između Rumunjske i Ukrajine, vjerojatno mnogi samo odmahnu rukom na spomen te “nezanimljive” države.
Bure baruta na granici EU
Ta bivša sovjetska republika proglasila je nezavisnost u kolovozu 1991. Okretanje Moldavije Zapadu pokušavaju spriječiti ruske trupe u Pridnjestrovlju, istočnom dijelu zemlje, koji ne priznaje vladu u glavnom gradu Kišinjevu. Oni su uspostavili paralelnu vladu koju podupire Rusija, ali nikad nisu priznati kao nezavisna država. Ta se separatistička regija početkom 90-ih godina odcijepila od Moldavije i proglasila neovisnom nadajući se da će se jednoga dana pripojiti Ruskoj Federaciji. Danas je tamo stacionirano dvije tisuće ruskih vojnika iako se Rusija još 1999. obvezala na povlačenje svojih trupa s tog područja.
Unatoč turbulentnoj političkoj situaciji u Moldaviji, u strahu od ruske dominacije EU je s Moldavcima potpisala Sporazum o pridruživanju Europskoj uniji i sporazum o slobodnoj trgovini. Isto tako, Moldavcima ne trebaju vize za turistička putovanja u schengenski prostor.
Doc. dr. sc. Jelena Jurišić, ekspertica za zemlje bivšeg SSSR-a, ipak je uvjerena kako neće doći do ruske intervencije u Moldaviji.
– Rusija neće intervenirati u Moldaviji kao što nije niti će intervenirati, na primjer, u Estoniji, gdje druge parlamentarne izbore zaredom dobivaju proruske stranke, ali ne dobivaju uopće mogućnost sastavljanja vlade – kazala je Jelena Jurišić, ističući kako je Moldavija jedna mala, nerazvijena zemlja koja sigurno nije spremna za ulazak u EU.
– Pitanje ulaska Moldavije u EU ne samo da je podijelilo tu zemlju nego je izazvalo i opću krizu u njoj: i ekonomsku i političku. Rekla bih da im je budućnost tamo gdje će biti zadovoljna većina stanovništva. Međutim, Zapad zbog svojih vojnih i geopolitičkih ciljeva radi i radit će sve da do preokreta u Moldaviji ne dođe – smatra Jelena Jurišić naglašavajući kako bez kontrole Kišinjeva nad Pridnjestrovljem za Moldaviju nema ulaska u EU.
Masovni prosvjedi počeli su kada je predsjednik Nicolae Timofti 15. siječnja, nakon što dva prethodna kandidata nisu uspjela dobiti potrebnu većinu u parlamentu, imenovao Pavela Filipa za novog premijera Moldavije. Prvi kandidat bio je Vladimir Plahotniuc, kontroverzni oligarh s bliskim vezama s vladajućom partijom. Njegovu kandidaturu odbio je predsjednik Timofti. Drugi kandidat bio je Ion Paduraru, ali se on sam povukao nedugo nakon što ga je Timofti nominirao. Predsjednik Timofti bio je primoran imenovati Pavela Filipa za novog premijera, koji je morao sastaviti vladu prije 29. siječnja, jer bi u protivnom morao raspisati prijevremene izbore. Izvjesno je da je nova vlada možda i posljednja prilika za proeuropski blok da ostane na vlasti jer, ako dođe do novih izbora, dvije najjače stranke, one bliske Rusiji – socijalisti i Naša partija zasigurno će doći na vlast. To pokazuju i sve ankete premda je u Moldaviji donesen zakon prema kojem svi državljani Moldavije koji rade u Rusiji, a radi se o trećini stanovništva, uopće nemaju pravo glasa.
Tanka većina
Usprkos tome što je nova vlada Moldavije prozapadno orijentirana, njezino potpuno okretanje zapadnoj integraciji pod svaku cijenu pokušava spriječiti Rusija. Ta bivša sovjetska republika bila je bez vlade od listopada prošle godine. Imenovanje Pavela Filipa, bivšeg ministra za informatizaciju, i njegove vlade potvrdili su zastupnici s tijesnim brojem glasova. Sastav vlade i kandidaturu premijera Filipa parlament je odobrio sa samo 57 od ukupno 101 zastupnika jer zastupnici iz redova socijalista ovu vladu smatraju nezakonitom i inzistiraju na održavanju prijevremenih izbora, kao i tisuće proruskih prosvjednika. Ti su se prosvjednici okupili blizu parlamenta i tražili poništenje te odluke i raspisivanje novih izbora.
Politička kriza u Moldaviji trajala je od rujna 2015. kada su u Kišinjevu počeli prosvjedi. Povod za demonstracije bila je “krađa stoljeća”, kada je otkriveno da je iz tri najveće banke u zemlji “nestalo” milijardu dolara, što iznosi čak 15 posto BDP-a u maloj zemlji od 3,5 milijuna stanovnika. Poznato je da je Moldavija najsiromašnija zemlja u Europi, s prihodom od 300 dolara mjesečno po glavi stanovnika, zbog čega ju je u posljednjih 20 godina napustilo 4,3 milijuna stanovnika. Glavni su izvor prihoda financijska pomoć EU, najviše Njemačke i dijaspore.
Etnički sastav zemlje prethodnih je godina uvijek iznova bio razlog za sukobe, usprkos vrlo liberalnom zakonu koji se odnosi na manjine. Od ukupno 3,5 milijuna stanovnika 70 posto su Moldavci kojima je materinski jezik rumunjski, a ostatak čine Ukrajinci, Rusi i Gagauzi. Zbog duboke podjele u toj zemlji 1992. godine izbio je građanski rat i od tada vlada napeto primirje.
Trenutačno je najveći problem Moldavije nestabilna vlada koja ne može osigurati pravni poredak i red. U takvoj situaciji zemlja bi mogla biti “pregažena” u jedno poslijepodne, kako kaže bivši moldavski veleposlanik u Moskvi Anatol Taranu, najavljujući da treba računati s novim provokacijama iz Moskve. Diplomatski kaže da zemlja treba “povećati sigurnosne standarde kako bi spriječila moguću vojnu akciju”, a to jasno govori da predlaže da se zemlja naoruža i čeka početak proruske invazije. Međutim, pitanje je s čime se Moldavija uopće može oduprijeti jednoj velesili poput Rusije? Vojna sila Moldavije od 5300 aktivnih vojnika izdržala bi svega nekoliko sati, no poziv u vojsku u ovome trenutku može dobiti 700.000 građana. Naoružanje kojima raspolažu potječe iz još davnih vremena Sovjetskog Saveza, a vojni proračun iznosi mizernih 20 milijuna eura, odnosno samo 0,3 posto BDP-a, koliko dobiva i moldavska akademija znanosti.