Molim goste da razmisle kako će se ponašati u Vukovaru 13. 10.

Za tjedan dana u Vukovaru će biti održan prosvjed koji je u dosadašnjoj povijesti Hrvatske, kao neovisne države, izazvao najveće prijepore i podjele u društvu.

Najave gradonačelnika Vukovara Ivana Penave, koji je odlučio prozvati državne institucije za nerad i šutnju kada je riječ o istragama ratnih zločina, nisu zaustavili ni brojni pokušaji razgovora ministara, predsjednika Sabora pa i samoga premijera. Nisu pomogle ni sabotaže sa svih strana, prozivanja i tko zna što još sve o čemu javnost ne zna.

Ni danas, nekoliko tjedana od kada je Penava najavio održavanje prosvjeda, nitko ne zna što ga je navelo na ovakav iznenađujući korak. Nad Vukovarom je već danima masa upitnika na koje zasad nitko nema prave odgovore. Nema tko ni odgovoriti jer je svega nekoliko dana nakon što je najavio prosvjed Penava nestao iz javnoga života Vukovara. Nema ga ni na jednom događaju, a svi pokušaji novinara ostaju bez rezultata.

Zapravo, o istragama ratnih zločina najmanje se govori, a pitanje svih pitanja jest – tko stoji iza Penave i rukovodi svime iz sjene. Istodobno, obični Vukovarci, oni mali ljudi, zabrinuto prate sva događanja jer ne znaju što slijedi. Ništa im, ili malo toga, nije jasno. Jedni podržavaju prosvjed dok su drugi protiv. 
Kako od političara rijetko, ili gotovo nikada, ne mogu dobiti prave informacije, oči su im uperene u medije. Međutim, ni tu nema previše pomoći jer o Vukovaru i vukovarskom prosvjedu najviše govore “stručnjaci” iz Zagreba, Splita, Osijeka… Svi oni najbolje znaju što se to događa u Vukovaru i kako zapravo Vukovarci gledaju na sve to.

S odmakom od nekoliko desetaka ili stotina kilometara ti “analitičari” znaju i da će na prosvjedu biti zapravo najmanje Vukovaraca. Znaju tako i da Vukovarom i danas, 27 godina od rata, slobodno hoda na desetke ratnih zločinaca, pri čemu nitko ne navodi ni jedno konkretno ime i prezime. Znaju sve, a zapravo ne znaju ništa jer su u Vukovaru jednom ili ni jednom godišnje. Vrlo često nemaju ni osnovnih informacija.

Ne znaju kako se u Vukovaru zapravo živi normalno, da 20-ak godina ovdje nema rata i, zamislite, nitko ne hoda ulicama s puškom ili bombom u rukama.

Grad je po mnogo čemu uređeniji i sređeniji od ostalih gradova u Hrvatskoj, a o sigurnosti da se i ne govori. Često ističu odvojene kafiće, a ne znaju da većina Vukovaraca izlazi na ista mjesta, druže se, bave sportom, međusobno se posjećuju, odlaze na rođendane, Božiće, Uskrse…

Zapravo pokušavamo živjeti normalno što je najviše moguće, ali često nam se to onemogućava iz nama nepoznatih razloga.
Stoga sve one koji dolaze u subotu 13. listopada u Vukovar ili planiraju doći u ime Vukovaraca molim da dobro razmisle što će ovdje raditi i kako će se ponašati. Neka im uvijek u mislima bude da će nakon njihova odlaska iz grada u Vukovaru ostati 20-ak tisuća ljudi da i dalje životare kako znaju i umiju boreći se sa svim problemima koje imaju. 
Ako nam ne možete pomoći, nemojte nam ni odmoći.