Molim časoslov svako jutro. Volim moliti psalme. Zatim, u nastavku, slavim misu. Molim krunicu. Ono što doista volim je večernje klanjanje, i onda kada sam rastresen i mislim na nešto drugo ili čak zadrijemam moleći - otkriva papa Franjo o tome kako moli u svojoj najnovijoj knjizi „Molitva. Dah novoga života“, koja danas, zajedno s knjigom „Naša majka Zemlja“, izlazi u nakladi Kršćanske sadašnjosti.
Papa svaki dan, između šest i osam sati, provodi sat vremena u klanjanju pred Presvetim, ali otkriva kako, zapravo, moli cijeli dan i različitim trenucima, primjerice dok čeka kod zubara i bilo kad tijekom dana.
„Molitva je za mene uvijek ‘memorijalna’, puna sjećanja, uspomena, također sjećanja iz moje prošlosti ili na ono što je Gospodin učinio u svojoj Crkvi ili u nekoj određenoj župi. Za mene, to je sjećanje o kojem govori sveti Ignacije u prvom tjednu duhovnih vježbi u milosrdnom susretu s Kristom raspetim. I pitam se: ‘Što sam učinio za Krista? Što činim za Krista? Što trebam učiniti za Krista?’ To je sjećanje o kojem Ignacije govori i u ‘Contemplatio ad amorem’, kada želi da prizovemo u sjećanje zadobivena dobra. No iznad svega znam da se i Gospodin sjeća mene. Ja mogu zaboraviti na njega, ali znam da on nikad, nikad ne zaboravlja na mene. Srce isusovca radikalno se temelji na sjećanju: to je sjećanje na milost, sjećanje o kojem se govori u Ponovljenom zakonu, sjećanje na Božja djela koja su u temelju saveza Boga i njegova naroda. To je sjećanje koje me čini sinom i koje me također čini ocem“, piše papa Franjo u knjizi o molitvi koja, kako kažu u Kršćanskoj sadašnjosti, sabire najznačajnije riječi pape Franje o molitvi, kako bi pomogla kršćanima da žive osobni odnos s Gospodinom.
Posebno mjesto u ovoj zbirci zauzimaju kateheze koje je papa održao na temu Očenaša na audijencijama srijedom.
Razdoblja “suhoće molitve”
„Isus ne daje apstraktnu definiciju molitve niti poučava neku učinkovitu tehniku molitve da bi se nešto dobilo. Umjesto toga, on poziva svoje da steknu iskustvo molitve, stavljajući ih izravno u kontakt s Ocem, pobuđujući u njima čežnju za osobnim odnosom s Bogom, s Ocem. Tu se krije novost kršćanske molitve!”, uči papa, a predgovor knjizi napisao je patrijarh Moskve Kiril, koji upućuje na duboki sklad između katolika i pravoslavaca u življenju kršćanske dimenzije susreta s Gospodinom, jer, po zajedništvu s Duhom Svetim, i onda kada se moli u skrovitosti vlastite sobe, u stvarnosti čitava Crkva i svijet sudjeluje u molitvi.
Papa Franjo otkriva i da je imao razdoblja „suhoće molitve“ u svome životu te da je jedno vrijeme živio „u velikoj suhoći, mračno vrijeme“.
VIDEO Veliki petak: Križni put u Rimu
„Vjerovao sam da je već došao kraj života, istina, bio sam ispovjednik, ali u duhu poraza. Zašto? Zato što sam vjerovao da je punina mojeg poziva – a da to nisam izrekao, sad to primjećujem – u obavljanju svih tih stvari. Ali ne, ima nešto drugo! Nisam napustio molitvu, to mi je mnogo pomoglo. Mnogo sam molio, u to vrijeme, ali bio sam suh kao drvo. Mnogo mi je pomogla molitva tamo, ispred svetohraništa“, otkriva papa Franjo, u knjizi „Naša majka Zemlja“ veli kako „sve što postoji, postoji, dakle, kako bi moglo ‘živjeti‘ kao Bog, to jest kao dar, kao primljena i dana ljubav. No stvoreno to može živjeti samo po čovjeku. Samo u čovjeku, mikrokozmosu koji u sebi sažima svemir, ali koji živi od daha koji je osobni Bog izravno udahnuo u njegovo lice, svijet može odgovarati njegovoj tajnoj sakramentalnosti, to jest biti viđen kao dar.“
„Dar je uvijek osobna stvarnost: na neki način sadržava onoga koji ga je darovao i traži od onoga kojemu je darovan da ga upravo vidi tako, kao čistu stvarnost lica darovatelja, dar darovan kako bi prepoznao da si ljubljen i kako bi od života drugog čovjeka učinio zajedništvo sa sobom. Čovjekova je zadaća na slobodan i kreativan način odgonetnuti otkrivanje toga dara. Osim toga, čovjekova je zadaća uzeti svijet u svoje zajedništvo s Bogom“, piše papa Franjo u „Naša majka Zemlja“, koja se bavi temom ekološkoga izazova i, kako vele u Kršćanskoj sadašnjosti, „sabire riječi, tekstove, govore i homilije pape Franje na temu očuvanja stvorenoga svijeta i promicanja dostojanstvenoga života za svakog čovjeka“.
Sve počinje u srcu
„Stvoreni je svijet, dakle, mjesto u kojem smo pozvani otkriti prisutnost. No to znači da čovjekova sposobnost zajedništva uvjetuje stanje stvorenoga. Ovo je naša velika odgovornost. Kada ne uspijevamo odgonetnuti prisutnost koja nastanjuje stvari, sve postaje tamno i banalno, prestaje biti sredstvo zajedništva i postaje prilikom za napast i zapreku. Sve to započinje u srcu svakoga od nas i širi se po mislima, namjerama, ponašanjima, navikama, bilo na razini pojedinaca, bilo na onoj društvenih skupina. Da bismo bili dio toga lanca koji banalizira ili nagrđuje dar stvorenoga, nije, prema tome, potrebno biti kriminalac: ‘dovoljno’ je ne prepoznati dar koji drugi jest – koji god drugi – od poznanika koji je u susjedstvu, od kolege s posla do siromaha kojega susrećemo na ulici, od prijatelja do migranta koji traži posao ili stan u kojem će živjeti… Ono što se događa u srcu čovjeka ima univerzalno značenje i utiskuje se u svijet. Čovjekova sudbina, dakle, određuje sudbinu svemira“, poručuje papa Franjo u knjizi u kojoj mu predgovor piše carigradski patrijarh Bartolomej, koji kaže kako smo posljednjih godina „naučili da postoji uska veza između ekumenskog dijaloga i brige za okoliš“. „Došli smo do shvaćanja da, osim ekumenizma dijaloga među raznim kršćanskim vjeroispovijestima te ekumenizma mučeništva u kojem imaju udjela žrtve vjerske diskriminacije i nasilja, postoji i ekumenizam okoliša pred svjetskim klimatskim promjenama, koji sa sobom nosi implikacije i posljedice golemih razmjera za cijeli naš planet i njegove stanovnike“, piše patrijarh Bartolomej.
„Naše djelovanje na području ekologije mjeri se u konačnici svojim učinkom na ljude, osobito na siromašne. A Crkva koja zaboravlja moliti za prirodni okoliš, Crkva je koja odbija ponuditi hranu i piće čovječanstvu koje pati. U isto vrijeme, društvo koje zanemaruje poslanje brige za sve ljude, društvo je koje loše postupa s Božjim autentičnim stvorenjem, kojemu priroda pripada. Poslije svega, briga za okoliš uključuje također brigu za ljudske probleme siromaštva, gladi i žeđi. Ta veza snažno dolazi do izražaja u prispodobi o posljednjem sudu, kada Isus kaže: ‘Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me’ (Mt 25, 35)“, piše Bartolomej u predgovoru papi Franji.
Francisko, a da posaljes koju milijardicu € kojih imas na pretek i posaljes ih u Spanjolsku, Portugal ili eto tu u Italiju? Hebes molitve, to je suplja prica od koje nitko koristi nema, lovu vadi, lovu!