Molitvena osmina kršćana prilika za isticanje zajedništva

Sutra počinje tradicionalna molitvena osmina za jedinstvo kršćana, koja će u tjedan dana hodočastiti od jedne do druge kršćanske crkve u našoj zemlji. Molit će zajedno katolici, pravoslavci i reformirani kršćani. Prilika je to za međusobno susretanje i zbližavanje, ali još više odašiljanje poruke da, premda postoje teološke i doktrinarne razlike među kršćanskim crkvama, kršćani ipak mogu posvjedočiti zajedničku vjeru u Isusa Krista.

Isus Krist i njegovo uskrsnuće u temeljima je svih kršćanskih crkava i bez obzira na povijesne razloge razilaženja, u današnje vrijeme ta činjenica itekako može biti važna kao integrativni element među kršćanima, osobito kada smo svjedoci, praktički, nestanka kršćana na mjestima gdje je kršćanstvo nastalo. S molitvenom osminom za jedinstvo kršćana započeo je 1908. američki anglikanski svećenik Pavao Wattson sa svojim suradnikom anglikanskim svećenikom Spencerom Jonesom. On je bio pripadnik tzv. “oksfordskog pokreta” u Anglikanskoj crkvi, koja je još tada bila sklona zbližavanju Rimom i na njegovu su se inicijativu u organizaciji američke Anglikanske crkve prve molitvene osmine za jedinstvo kršćana.

Nedugo nakon toga, Wattson, sa svojom muškom i ženskom redovničkom zajednicom, pristupio Katoličkoj crkvi, a molitvena se osmina počela širiti u Katoličkoj crkvi, pa ju je papa Pio X službeno odobrio i preporučio svim katolicima. Doduše, u prvo vrijeme i po Watsonovu shvaćanju, jedinstvo kršćana tada se promatralo u pretkoncilskom duhu, tj. kao povratak odijeljenih kršćana i crkava u krilo Katoličke crkve. No, nakon Drugog vatikanskog sabora, koji je potaknuo nova ekumenska gibanja, molitvena osima zaživjela je upravo tim zajedničkim ekumenskim duhom i novi je papinski dokumenti o ekumenizmu preporučuju u razdoblju 18. do 25. siječnja svake godine. “Ta dva datuma stoga imaju i svoja simbolična značenja.

Prvi datum naznačuje cilj molitve: sve kršćanstvo u zajedništvu s apostolskim prvakom sv. Petrom, a drugi datum ukazuje na način ili metodu kojom je jedino moguće postići taj cilj: temeljito obraćenje Kristu, svakog kršćanina, u svim kršćanskim zajednicama, obraćenjem kakvo je npr. bilo ono sv. Pavla kod Damaska”, objašnjava prof. dr. Jure Zečević, dodajući kako se a južnoj hemisferi, gdje je siječanj blagdansko vrijeme, crkve često molitvenu osminu prakticiraju u neko drugo doba godine, najčešće oko blagdana Duhova (kako je to još 1926. preporučio pokret Vjera i ustrojstvo).

“Blagdan Duhova je također znakovit i bogat simbolikom, budući da je Duh Sveti onaj po kojem se ostvaruje i vrši svako istinsko i Bogu sukladno jedinstvo. Stoga je predduhovsko i poslijeduhovsko vrijeme također primjereno i za provođenje Osmine, ali i za ponovne molitve za jedinstvo onih koji su Osminu već slavili u siječanjskom terminu”, kaže on.