Molitvom protiv mačete

Molitva za vjernike ne predstavlja nikakav neobičan fenomen. Ta to im se obraća bog, zar ne? Kod racionalnog pogleda na efekte molitve stvari postaju kompliciranije. Znanost ne priznaje boga, pa je popis uzroka kojima su pripisivani nedvojbeni efekti koje molitve ponekad stvaraju podugačak – od autosugestije do kolektivne svijesti. Na pitanje o bogu znanost nije odgovorila niti se, pošteno govoreći, osjeća kompetentnom.

No, postoji niz ozbiljnih i kompetentnih znanstvenih istraživanja molitve. Elizabeth Targ je u svoj projekt za pomoć oboljelima od AIDS-a uključila i skupinu kršćanskih iscjelitelja koji su se služili krunicom i molitvom i čiji je rezultat na kraju bio znanstveno dokaziv i mjerljiv dokaz o moći molitve.

Izraelski profesor interne medicine Leonard Leibovic organizator je bizarnog projekta u kojem je 2000. proveo istraživanje iscjeljujućeg djelovanja molitve na gotovo 4000 odraslih ljudi koji su tijekom boravka u bolnici dobili sepsu. Pacijenti koje je Leibovic tretirao su u bolnici boravili između 1990. i 1996., a za njih se molilo 2000. godine, gotovo desetljeće kasnije. Leibovic je, naime, želio dokazati još jednu osobinu molitve, njezinu moć da djeluje izvan vremena i prostora.

Immaculueeina priča
Efekti molitve su vidljivi. Tko na nju odgovara, drugo je pitanje. Nećemo pokušati odgovoriti na njega, već ćemo predstaviti jednu knjigu. I svjedoka, ne znanstvenika, već Immaculuee Ilibagizu, mladu katolkinju uhvaćenu 1994. u ludilo ruandskoga genocida. U sto dana pobijeno je gotovo milijun ljudi nakon što je ekstremistička vlast Hutua nagnala narodnu vojsku Hutua da ubija Tutsije, pripadnike manjinske etničke skupine. Umjereni Hutui koji su se protivili ubijanju i sami su ubijeni. Žene Tutsija bile su silovane i planski zaražene AIDS-om. Immaculuee je spas potražila u lokalnoj crkvi, gdje se, zajedno s još sedam žena, sakrila u uskoj kupaonici.

U ovom skučenom prostoru, sjedeći jedna na drugoj, ostale su devedeset i jedan dan, dok su za njima tragale bande ubojica naoružane mačetama. U svojoj knjizi “Preživjela da ispriča” Immaculuee ovako opisuje jedan od bezbroj pokušaja da ih progonitelji pronađu: “Ubojice su se našli tik ispred vrata i znala sam da će me pronaći svaki tren. Zamišljala sam kakav će biti osjećaj kada mačeta rasiječe moju kožu i prodre duboko u moje kosti. Mislila sam na braću i drage roditelje, pitala se jesu li živi ili mrtvi te hoćemo li uskoro biti zajedno na nebu. Sklopila sam ruke, stisnula očevu krunicu i počela tiho moliti:

“O, molim te, Bože, molim te, pomozi mi. Ne dopusti da umrem ovako, ne ovako. Ne dopusti da me ubojice pronađu. U Bibliji nam govoriš da će nam, zatražimo li, biti dano... dakle, Bože, ja tražim. Molim te, učini da ovi ubojice odu. Molim te, ne dopusti da umrem u kupaonici. Molim te, Bože, molim te, molim te, molim te, spasi me! Spasi me!’ Ubojice su izašli iz kuće i svi smo počeli ponovno disati. Otišli su, ali vratit će se još mnogo puta tijekom sljedeća tri mjeseca.”

Spašeni...
Kako se Immaculueeina vjera produbljivala, čuda su postajala još zapanjujuća. Znala je da je Bog s njom kada je jednom prilikom vidjela da je križ svjetlosti sakrio nju i njezine družice od očiju ubojica i sigurne smrti. Činilo se da se anđeli ljubavi i suosjećanja pojavljuju niotkud dok je Immaculuee neprekidnom molitvom tražila zaštitu njihova mala skrovišta. I napokon, kada je ludilo genocidne mržnje prošlo, Immaculuee je učinila najvažniji korak, napustila je sve osjećaje mržnje i osvete prema ubojicama te pružila svojim mučiteljima ne samo suosjećanje nego i oprost te bezuvjetnu ljubav.

Immaculuee danas radi u Ruandskom uredu Ujedinjenih naroda i čini sve kako bi pomogla da ožiljci tog užasnog razdoblja zacijele, a dva se zavađena plemena pomire. Napisala je knjigu “Preživjela da ispriča” koja je odmah postala svjetski bestseler, a upravo je, u izdanju zagrebačkog Telediska, objavljena i na hrvatskom jeziku. Osim što je ispričala svoju priču, Immaculuee je osnovala i dobrotvornu organizaciju, zakladu “Preživjela da ispriča” za djecu koja su ostala bez roditelja. Njezino svjedočanstvo snažan je dokaz moći molitve i oprosta, a onima koji to mogu prihvatiti – i dokaz stvarne mogućnosti izravne komunikacije ljudi s bogom.