Na djelu je tendencija da naš narod bude manje vjernički. Ovo je bitka za uspostavu novoga svjetskog poretka. Želi se imati jednu vladu, jednu vojsku, jednu banku. Izgubivši Jugoslaviju, naši komunisti lako na to pristaju, a domoljubno odbacuju - kaže gospićko-senjski biskup mons. Mile Bogović.
O aktualnim temama, sukobu crkvenih i državnih vlasti, koji je inicirao spolni odgoj u školama, razgovarali smo s gospićko-senjskim biskupom.
Kao da smo u vremenu nakon 1945.?
Mnogima je ovih dana doista došla na pamet 1945. kada su komunisti došli na vlast. Nije se tada pitalo tko ima pravo, nego tko ima vlast, tko je pobijedio. Razvijao se kult vlasti i vlastodržaca. Vlašću se tada moglo opravdati svaki čin pobjednika. Taj neugodni zadah i danas je u zraku. Još je \"praotac\" komunista Marx pisao da su drugi povijest tumačili, a komunisti je trebaju mijenjati. Kad ne ide evolucijom, onda svim revolucionarnim sredstvima. Sliku Hrvatske treba – po njima – mijenjati. Ima u njoj previše katolika i mnoge skupine i ideologije žarko žele da se to mijenja, tj. da se broj smanji. Nakon zadnjeg popisa stanovništva neki su radosno konstatirali da nas ima na popisu 200.000 manje. Nisu željeli usporediti opći demografski pad. Ako katolika ima najviše, najviše ih i umire. Svakako je i ovdje na djelu tendencija da naš narod bude manje katolički, odnosno vjernički. Zapravo, ovo je bitka oko uspostave tzv. novoga svjetskog poretka. Želi se imati jednu vladu, jednu vojsku, jednu banku. Izgubivši Jugoslaviju, naši komunisti lako na to pristaju. Domoljubno odbacuju, prihvaćaju internacionalno na taj način da oni plivaju i da im je materijalno dobro. To im je vrhovni smisao življenja jer ne priznaju onostranost.
Zašto je tema spolnog odgoja uzrok tolikog razdora?
Kardinal Bozanić je jasno rekao: \"Politička vlast koja, zanemarujući temelje antropološke istine, pokušava riješiti društvene probleme neophodno će dovesti do razaranja čovjeka i nesreće za Hrvatsku\". Nije to tek njegovo mišljenje. Tu rečenicu trebalo je u ovim prilikama reći, a bolje da ju je izrekao on jer je njegov glas čujniji od drugih ljudi iz Crkve u nas. To je mišljenje u skladu sa stalnim naukom Crkve, a i sadašnji papa u više ga je navrata izrijekom formulirao. Bitno je (antropološki ispravno) za svako ljudsko biće da je muško i(li) žensko i upravo stoga ljudski rod može opstojati. To znači da je također od bitne važnosti kako se muško i žensko u svom \"suživotu\" međusobno odnose. Poremećaji u odnosima mogu biti pogubni. Crkva smatra da se sadašnjim prijedlogom zdravstvenog odgoja u četvrtom modulu unose neki štetni elementi. Smatramo također da Crkva ne samo da ima pravo nego je i dužna na to upozoriti. Stoga je na to upozoravala i nastavit će i ubuduće. Druga je stvar u kojoj je mjeri civilna vlast želi saslušati i uvažiti mišljenje Crkve. Jedno treba biti jasno: kada je država nametala jedno ideologijsko poimanje čovjeka, kada je to provodila u odgoju djece, onda je ljudsko dostojanstvo stradavalo.
Biskupi su tražili više puta susret s ministrom Jovanovićem?
Biskupi su u priopćenju izrazili čuđenje, nezadovoljstvo i zabrinutost zbog nespremnosti ministra za susret i razgovor s predstavnicima HBK i Nacionalnog katehetskog ureda o pitanjima koja se odnose na vjeronauk u školi i druge stvari. Posebice što se tiče teme četvrtog modula zdravstvenoga odgoja. Ne treba nas čuditi ta zabrinutost biskupa i ostalih aktivnih vjernika što tome pripisuju veću važnost nego nekim drugim pitanjima. Za život čovjeka i društva najpresudniji je odgoj. Ne smije se izjednačiti informacija i odgoj. Odgoj ne trpi nasilje i pritisak. Vjernička strana zaslužuje da dobije prihvatljivu alternativu. I ništa više!
Što Crkva želi?
Javnu raspravu o tome žele li naši roditelji takav zdravstveni odgoj kakav se preporučuje. Nitko iz Crkve ne osporava korisnost zdravstvenog odgoja. Osporavaju se samo neke točke u tzv. četvrtom modulu. Crkva očekuje argumentirane odgovore na postavljena pitanja, bez diskreditiranja i ponižavanja; želi zaštititi narod od pogubnih metoda koje zdravstveni odgoj u nekim svojim točkama donosi, a smatramo da su u sukobu s ustavno zajamčenim pravima. Postoji jedan drugi program zdravstvenog odgoja (Grozdov), koji je sastavljen uz tijesnu konzultaciju s roditeljima i spremni smo čuti obrazloženo mišljenje o njemu. Na Crkvi je da pouči kršćanske roditelje kako ona gleda na taj problem.
Mislite li da se ovim priprema teren za legalizaciju istospolnih zajednica?
Teško je otkriti s kojim se namjerama uvodi zdravstveni odgoj u škole. No, reakcije odgovornih iz ministarstva, koji nisu spremni suočiti se s drugačijim argumentima, kao i ponuđena literatura u četvrtom modulu daju naslutiti i takve intencije zakonodavca. A one se uklapaju u ideologiju seksualnosti koja je poznata pod nazivom \"rodne ili gender ideologije\". Tom se, naime, ideologijom rastače obitelj kao temelj društva, a stvaraju se preduvjeti za ozakonjenje homoseksualnih brakova. U tom vidu dao bih Vam za pravo da uvođenjem spolnog odgoja u škole država priprema teren za legalizaciju istospolnih zajednica u Hrvatskoj. Ali, da se i ne priprema daljnji korak, već je ovaj toliko opasan da je trebalo reagirati. Crkva i dalje uči da je potrebno odgajati djecu za stid i čednost. Da ne zagospodari nagon i preraste u razuzdanost, potrebno ga je oplemenjivati ljubavlju, a ne samo znanjem kako se očuvati od začeća i bolesti. Opasno je u pitanjima spolnosti dopustiti da se vrše pokusi nad djecom, poput onih Kinseyevih, i opterećivati ih problematičnom rodnom ideologijom.
Optužuje se Crkvu za srednji vijek?
Crkva je starija i od srednjega vijeka. Ima svoju dugu povijest i preživjet će još mnoge \"napredne\" vlade i njihove ministre. Bilo bi i njima korisno umjesto bahatog mahanja da je njima sve jasno i da sve znaju, koristiti se iskustvom institucije koja 2000 godina nije u toj stvari o kojoj govorimo mijenjala mišljenje. Crkva je spremna pred svakim formulirati svoje stavove, a to sada i čini, a nije valjda previše očekivati od jedne vlade da izloži na kojim temeljima i kojim pravom ona nameće nešto suprotno od onoga što je ukorijenjeno u našoj prošlosti i kulturi, što i danas više od 90 posto građana (po službenom popisu) ove zemlje želi.
Kako će sve ovo završiti?
Crkva svakako ne mijenja svoja temeljna stajališta i onda kada službena vlast ta stajališta odbacuje. Možemo samo preporučivati državnoj vlasti da ozakoni samo ono što je moralno prihvatljivo i za narod korisno. Nad ljudima se ne smije vršiti pokuse. Druga vlast može stvar postaviti drukčije. Istina je da se šteta time neće popraviti, ali nas loše iskustvo može otrijezniti, a Crkvu potaknuti da još jasnije formulira svoje stavove i bolje ih proširi među kršćanski narod. Stavovi se bruse u nevoljama. Ja se ipak nadam da će vlast shvatiti da se u odgoju norme ne nameću silom ni onda kada su ispravne, a kamoli kada su kontroverzne. Da zaključim riječima kardinala Bozanića: \"Važno je, dakle, njegovati i razvijati suradnju između obitelji i škole kako ne bi došlo do sukoba između odgojnog prava obitelji i odgojne zadaće škole\". Vjerujem da će i sadašnja vlada prepoznati u tim riječima okvir za miroljubivo i pravedno rješenje sukoba koji je nastao. Sadašnji resorni ministar nije se pokazao dijaloški potkovanim, ali vjerujem da će i Vlada uočiti da se u području odgoja bez te kvalitete ne može ići naprijed.