– Kad sam bio u 2. razredu osnovne škole 1944. godine, kapelan Adolf Pikl, prognani svećenik iz Slovenije, vodio je procesiju Majci Božjoj Žalosnoj na Veternici po ondašnjem običaju. Ja sam s majkom čekao kod kuće procesiju da se uključimo i kad je procesija došla, majka me uputila: Idi s velečasnim kapelanom i ponesi mu tašku. I nakon toga kapelan me uzeo za ministranta. To je bio za mene početak službe uz oltar. I premda je te iste godine našu župnu crkvu, crkvu sv. Mihaela, razorila partizanska vojska i spalila je, to me nije udaljilo ni od privremene kapele u župnom voćnjaku ni od oltara u mjesnoj osnovnoj školi, gdje sam obavio svoju prvu svetu pričest, a niti od crkvi koje su građene na ovom mjestu – rekao je na svojoj zlatnoj misi u mihovljanskoj župnoj crkvi mons. Dragutin Komorčec zahvalivši Bogu što je dočekao veliki jubilej, 50. godišnjicu svećeništva.
Drugi od sedmero djece
Na svečanoj misi bili su mons. Lovro Cindori i mons. Mirko Totović, mihovljanski župnik vlč. Domagoj Vuletić te brojni svećenici, župljani, rodbina i prijatelji mons. Komorčeca, koji je rođen u Mihovljanu. Drugo je od sedmero djece Franje i Agate Komorčec.
– Nakon osnovne škole moj dobri župnik preč. Josip Prežigalo i moji roditelji prepoznali su Božju providnost koja me obdarila za svećeničko zvanje i u 11. godini uputili me na daljnje školovanje u dječačko sjemenište u Zagrebu. Godinu dana nakon mojeg odlaska u sjemenište za mnom je došao i Mirko Kovačić, a iduće godine i moj brat Josip, koji je sada župnik u Bedekovčini – prisjetio se mons. Komorčec. Mladu misu služio je u Mihovljanu 9. srpnja 1961. Iza mons. Komorčeca brojne su službe i djela. Posljednja župa u kojoj je služio bila je zagrebačka župa sv. Ivana Krstitelja u Novoj vesi, a od kolovoza 2009. godine mons. Komorčec je u mirovini i vratio se u rodnu kuću u Mihovljanu, koju je uredio sa sestrom.
Papin kapelan
– Nadbiskup me nije zaboravio jer me uvrstio među djelitelje svete potvrde, a najviše me iznenadilo i obradovalo kad mi je priopćio da me papa Benedikt XVI. imenovao svojim kapelanom i dodijelio mi titulu monsinjora. Danas imam priliku za sve to zahvaliti dragome Bogu i svima koji su me na tom životnom putu pratili, pomagali mi i darovali. Danas se ostvario redak iz psalma 124., koji sam dao napisati prije 50 godina na sličicu od mlade mise: "U radosti žanju koji siju sa suzama" – kaže mons. Komorčec.