Saga o služnosti puta koji prolazi dvorištem Ivanke i njezina sina Marija Hruškara iz Svetoga Križa u općini Budinšćini vjerojatno će za Ivanku i Marija završiti zatvorskom kaznom. Naime, dobili su poziv da se jave na sud zbog izdržavanja kazne.
Sve zbog puta
Sve je počelo 2006. kada je Ivanka, potaknuta stalnom bukom traktora koji su prolazili njezinim dvorištem, postavila lese s lokotima na ulazu i izlazu iz dvorišta, a nekoliko mjeseci nakon lese pojavio se i automobil te stupovi, čime je susjedima dodatno onemogućen prolazak.
– Postoji vodni put kojim mogu do svojih njiva, ali radije prolaze ovuda kako bi mogli gledati što se kod nas radi – priča nam Ivanka.
A susjedi, pak, ističu kako su se tim putem služili i njihovi preci, a osim toga, alternativni je put dva kilometra duži i – privatan.
Zbog barikada i verbalnih prijetnji 2007. godine Ivankini susjedi Ivan, Stjepan, još jedan Ivan, (sin Jurja) i Branko Hruškar podnijeli su tužbu radi utvrđivanja postojanja služnosti puta koji njihove obitelji koriste preko sto godina.
Zanimljivo je da je na temelju te služnosti općina Budinšćina sporni put i pošljunčala.
U kolovozu 2007. na očevid je izašao geodet koji je u skicu upisao služnost puta, ali Marijo i Ivanka smatraju da je to učinjeno uz prisilu i korupciju.
Rješenjem suda od rujna 2007. naređeno je Hruškarima da uklone prepreka i omoguće prolazak, na što su Ivanka i Marijo uložili žalbu, koja je odbijena kao neosnovana i, prema odluci suda, određena im je kazna od po 3000 kuna, plus naknada troškova tužiteljima u iznosu od 1015 kuna, a ako se kazna u određenom roku ne plati, bit će zamijenjena zatvorskom kaznom.
Za Ivanku nepravda
Epilog cijele priče oko korištenja služnog puta – dug koji su Hruškari na temelju sudske odluke bili dužni platiti, nije plaćen. Zato su gospođa Ivanka i sin joj Marijo pozvani da se 28. svibnja jave u Zlatar radi izdržavanja zatvorske kazne.
A ogorčena Ivanka smatra da je sve to velika nepravda – odlazak u zatvor samo zato što želi mir u svom dvorištu. Ne znajući što bi više mogla poduzeti, obratila se nama, no malo je vjerojatno da će joj to pomoći.
U međuvremenu se pojavila zla krv među nekada dobrim susjedima pa je nekoliko puta intervenirala i policija. Susjedi su na svoju njivu kojom je Marijo često prolazio kad je odlazio u šumu po drva postavili granje kako bi mu prepriječili prolaz. Prema Marijevim riječima, susjedi su ga na izlasku iz šume napali vilama i jedva je izvukao živu glavu. Susjeda Ana, pak, kaže: – Marijo je nasrnuo na nas, tukao je mog supruga pendrekom. Prema policijskom izvještaju, Marija nitko nije pokušao ubiti.
Stara je mati isla za menom, nemo vu zemlu gledec. Ni mogla znati kaj zbiram vu dusi, i zakaj od vcera nis rekel ni rec. Prevec smo toga povedat si steli, a se smo pozabili vec.