Dva su hica iz pištolja tog jutra uznemirila susjede i rijetke prolaznike u sisačkoj Starčevićevoj ulici. Samo nekoliko minuta prije 4. svibnja prošle godine, oko 7 sati, u kafić Omega, kao i obično, ušao je Marijan Sučec kako bi uz novine popio jutarnju kavu. Još je bio jedini gost.
Došla mu je druga šalica kave kada je na ulazu, sa zaprepaštenjem, zapazio siluetu svog dugogodišnjeg znanca i vršnjaka Ivana Božurića. Zbog višegodišnje zavade ispunjene prijetnjama i pucnjavama taj kobni susret godinama je izbjegavao, ali se on jednom ipak morao dogoditi. Nakon njega Božurić je ležao mrtav u krvi, a Sučec je s lisicama na rukama odveden u policiju.
Spor počeo zbog dugova
Počelo je još prije tridesetak godina bezazlenom prepirkom oko kockarskih dugova, nastavilo se ucjenama, a kulminiralo 1985. godine Božurićevim hicem iz sačmarice kada je Sučec bio teško ranjen. Smatrajući da računi još nisu poravnani, Božurić je i nakon povratka iz zatvora nastavio prijetiti. Ohrabren nakon nekoliko pića, toga se jutra odlučio na konačni obračun.
– Čim je ušao, nasrnuo je na mene, psovao i prijetio, bacio dvije pepeljare na mene držeći desnu ruku u džepu. Bio sam siguran da u njoj drži bombu pa sam izvadio pištolj koji sam nosio za pasom i položio ga na klupu. Kada mi se potpuno približio i počeo vaditi ruku, u panici sam iz pištolja ispalio dva hica od kojih je poginuo. U tom je trenutku to za mene bilo jedino moguće rješenje – rekao je Sučec.
Nakon što je za ubojstvo zbog prekoračenja nužne obrane nepravomoćno osuđen na četiri godine zatvora, za Marijana Sučeca, kojeg mnogi u Sisku zovu Suljo, nastupilo je neizvjesno razdoblje očekivanja pravomoćnosti presude. Uzda se Marijan u svog odvjetnika Veljka Miljevića koji je nas presudu najavio žalbu te očekuje smanjenje kazne.
– Kada je čovjek jednom obilježen kao ubojica, u maloj sredini poput Siska teško će očekivati povoljniji ishod sudskog postupka – rekao je.
>>'Božurić je u Sisku bio strah i trepet, triput mi je prijetio smrću'
Ne može se Sučec pomiriti činjenicom da bi relativno lagodan, iako buran život, uskoro morao zamijeniti zatvorskom ćelijom. Iako naziv "sisačkog kralja automata za igru" smatra pretjeranim, priznaje da je od tog poduzetništva vrlo dobro živio.
– Istina, imao sam prije i 300 registriranih automata za igru na sisačkom području koji su mi donosili pristojnu zaradu. Nisam imao potrebu utaje prihoda ili falsificiranja poslovnih knjiga. Pa i danas, iako je na snazi novi restriktivni zakon kojim su, na primjer, zabranjeni poker-automati, normalno živim od tog posla – kaže Marijan.
Takva djelatnost, međutim, rano ga je uvela u svijet kocke, ucjena i "dušobrižnika" koji su mu nudili "zaštitu". Kako kaže, mnogima se othrvao, ali je Božurić bio uporan. Prije nego što ga je teško ranio, propucao mu je nekoliko automata u jednom sisačkom kafiću.
Za zaštitu nabavio pištolj
– Vidite, i danas mi pojedina zrna sačme izlaze iz prsa. Iako smo se znali od djetinjstva, s Božurićem sam prekinuo sve kontakte. Kada mi je po izlasku iz zatvora počeo opet prijetiti smrću, u mene se uvukao strah i morao sam se zaštititi. Znao sam da je pod utjecajem alkohola spreman na sve pa sam nabavio pištolj. Stalno sam ga nosio u strahu da će doći do susreta – kaže Marijan pokazujući prsa puna ožiljaka.
Iako je za Domovinskog rata kao dragovoljac tri godine proveo u policijskoj postrojbi, kaže da nikad nije imao afiniteta prema oružju. Dozvolu za držanje oružja dobio je bez problema.
– Žao mi je što sam na tako tragičan način obitelji Božurić i vlastitoj obitelji nanio bol. Ali za mene u tom trenutku zaista nije bilo drugog rješenja – kaže Marijan Sučec.
Čovjek stvarno nije imao izbora,ja ga ne osuđujem.