'Morate smanjiti poreze i srezati javnu potrošnju. Tako ćete izaći iz krize'

Robin Harris nije ekonomist, on je izvrstan povjesničar, ali njegovo iskustvo rada sa Željeznom Lady Margaret Thatcher, čiji je suradnik bio za njezina vladanja, daje mu za pravo da zagovara manju državu i smanjivanje poreza u Hrvatskoj. Na poziv HDZ-a svoje je ideje zagovarao na Svehrvatskom gospodarskom forumu, a za Večernji list progovara o tome što napraviti kako bismo izašli iz krize. Govori i o svojim iskustvima s Thatcher koja je, uvjerava, bila žena iznimno topla srca koje bilo otvoreno za ljude kojima je pomoć bila najpotrebnija.

Dobro poznajete ekonomske prilike u Hrvatskoj. Kako pokrenuti oporavak?

U prilog vam ide što ste ušli u Europsku uniju, ali svi su ostali pokazatelji loši pa je ekonomija u velikoj krizi. Nezaposlenost je narasla na 18 posto, a za usporedbu, Velika Britanija ima nezaposlenost od sedam posto. Ono što zaustavlja oporavak jest Vlada koja nameće sve više i više poreza, a to nije odgovor. Ušli ste u začarani krug.

Kako iz njega izaći? Jesmo li zakasnili?

Nikad nije kasno za zaokret zato što postoje rješenja koja su se pokazala uspješnima. Države s malim porezima u kojima je javni sektor limitiran model su i za Hrvatsku. Te ekonomije stvaraju rast i nova radna mjesta. Velika Britanija sedamdesetih je bila u lošijoj poziciji nego što je Hrvatska danas zato što se danas zna da je model Margaret Thatcher uspio. Tada se nije govorilo o gospodarskom rastu, već se raspravljalo kako će država upravljati njegovim padom, odnosno kako sužavanje ekonomije zadržati na pristojnoj razini. Morali smo stvoriti novu paradigmu, uvjeriti građane i svijet u to da znamo pravi način i nametnuti nove modele. Hrvatska je stoga u boljoj poziciji jer može učiti od Britanije, ali i niza drugih zemalja koje su primijenile uspješne modele. Ponavljam: najuspješnije i najbogatije ekonomije svijeta one su s malom i efikasnom državom te niskim porezima. To su gospodarstva koja stvaraju radna mjesta i povećavaju blagostanje. Države koje interveniraju u sve segmente gospodarstva i nameću poreze su siromašne.

Vaša je, dakle, preporuka Vladi da se ugleda na Lady Thatcher?

Ne doslovno. Mi smo napravili i neke pogrešne poteze, ali na generalnoj razini njezin se put pokazao uspješnim. Morate naći svoj put jer, ako ga u ovom trenutku i imate, onda on vodi u krivom smjeru. Apsolutno je porazan podatak po kojem je BDP per capita u Hrvatskoj pao na 60 posto europskog prosjeka u lipnju ove godine. Nema realnog razloga za takvu stagnaciju osim što nije dovoljno potaknuto slobodno poduzetništvo. Hrvatska Vlada gleda na ekonomiju kao statičku kategoriju, a gospodarstvo počiva na dinamičkom principu. Takva vlada kao osnovnu polugu ima oporezivanje. To je potpuno pogrešno. Britanija je smanjila porez najbogatijim građanima. To je dovelo do rasta prihoda proračuna i danas taj sloj uplaćuje trećinu svih poreza. Naime, niži porezi potiču stvaranje novih vrijednosti, ali i povlače aktivnosti iz domene sive ekonomije u uređen sustav.

Zazivati niže poreze u državi u kojoj se i ova, ali i sve prethodne vlade kunu u zadanost proračunskih rashoda nije popularno. Stoji li taj argument ili je došao trenutak kada ni mirovine ni plaće, a ni ostala socijalna davanja ne smiju biti nedodirljivi?

Nisam zagovornik rezanja mirovina, čak ni plaća jer su uvjeti već sada strašni. Uopće ne znam kako ljudi preživljavaju uz mala primanja i golemu nezaposlenost mladih. Ipak, takvi su argumenti posljedica umova koji na ekonomiju gledaju statički umjesto da razmišljaju o tome kako će kolač koji dijele postati veći. Jedno je jasno. Javni sektor u Hrvatskoj mora se smanjiti, i to ne rezanjem mirovinama, već zapošljavanjem u privatnom sektoru velikog dijela ljudi koji danas rade za javne tvrtke ili državu. Naravno da će danas, kada je kriza uništila privatni dio gospodarstva, biti otpora prema takvim potezima, ali privatni sektor valja osnažiti znatnim rezanjem poreza. To će stvoriti bogatstvo i pokrenuti gospodarstvo u pravom smjeru.

Što treba rezati? PDV koji je iznimno visok, porez na dobit ili doprinose na plaće i ostale poreze koji opterećuju rad?

Ne bih rezao PDV iako je visok zato što smanjivanje poreza na potrošnju ne donosi dovoljno poticaja gospodarstvu. Zato se treba odlučiti hoće li više efekta izazvati rasterećenje rada ili dobiti. O tome više znaju porezni stručnjaci, a ja želim istaknuti da Vlada mora stvoriti priliku poduzetnicima da zarade jer će onda biti potaknuti raditi više i više zapošljavati. Niži porezi pomaknut će aktivnost prema privatnom sektoru i dati ljudima nadu te pobuditi optimizam. Europska unija neće vam donijeti blagostanje, morate ga stvoriti sami.

Što je s mantrom o investitorima? Mogu li nam oni biti mesija?

Investicije, naročito izravna strana ulaganja, važne su i nosile su hrvatsku ekonomiju do ekonomske krize. Ipak nisu rješenje samo po sebi, već pomažu ekonomiji da se brže razvije. Tu je i novac od Europske unije koji također može pomoći, ali nije rješenje. Iako je Hrvatskoj na raspolaganju otprilike 1,5 milijardi eura godišnje, ne treba zanemariti da se taj novac može i ne mora povući, a obvezno je uplatiti oko 500 milijuna eura svake godine za članarinu. Također, taj novac, ako se i izvuče, većinom će otići u velike infrastrukturne projekte, a nisam uvjeren da je to ono što Hrvatskoj treba jer je to ponovno jačanje javnog sektora. Vama treba procvat privatnog malog i srednjeg gospodarstva. Znam da Hrvati imaju poduzetnički duh i da ne trebaju nikoga o kome će ovisiti. Samo treba osloboditi taj duh i vratiti optimizam u društvo.

Treba li smanjiti državu intenzivnom privatizacijom? Što zadržati? Jesu li to vode, šume, HEP?

Privatizacija je narodu ostavila gorak okus jer je bilo puno uprljanih ruku u tom procesu. Zato valja biti oprezan, ali država treba zadržati samo one tvrtke ili područja djelovanja u kojem brani nacionalne interese. Tvrtke koje mogu preživjeti u tržišnom gospodarstvu treba prodati. Velika Britanija prodala je svoje vodno gospodarstvo različitim kompanijama od kojih su neke francuske. Ta je privatizacija prošla izvrsno i postigla veliki uspjeh. Ipak je privatnom sektoru prepuštena dostava i proizvodnja, a ne upravljanje vodama i briga o čistoći vode. To je područje koje država uvijek mora imati pod kontrolom i zapravo smo postrožili pravila. Kod privatizacije uvijek mora postojati balans, ali zastupam stav da se mora prodati sve što državi nije osnovna djelatnost. Ipak, postoje razni oblici privatizacije. Mnoge su se vlade odlučile na “zlatne dionice” koje im daju pravo veta i nakon privatizacije. Ono što je najbitnije jest da se svaki potez objasni narodu, a ne da se vlade izvlače na MMF, Europsku komisiju ili bilo koga drugog.

Kako smanjiti javni dug?

Hrvatska je previše zadužena ekonomija i ima veliki deficit pa se u ovom trenutku čini da on ne može pasti ispod 5 posto BDP-a. Taj će se deficit i dug u postotku BDP-a možda smanjiti ako ekonomija bude rasla jer će se porezima, ako ostanu na istoj razini, prikupiti veća sredstva. Na sadašnje stanje velikog deficita i visokog duga država odgovara većim porezima, a to je obrnuto od onoga što bi trebala raditi. Ponovno ću reći treba smanjiti poreze kako bi se povećala gospodarska aktivnost, a to dovodi do rasta prihoda proračuna. Putem će se morati donijeti teške odluke, ali one će biti prihvaćene u narodu ako mu se kvalitetno i podrobno objasne i ako građani vide da se zemlja kreće u pozitivnom smjeru. Čim dođe do prvog rasta plaća, u narodu će doći do optimizma, a on kreira još brži oporavak. U osam godina Hrvatska može napraviti potpun preokret. Tada se može i smanjivati javni dug. Ako se pak nastavi s politikom povećavanja poreza, najuspješniji poduzetnici jednostavno će otići iz ove zemlje, a to im je u uvjetima slobodnog tržišta koje jamči Europska unija puno lakše nego ikad prije. To bi bilo porazno za Hrvatsku kojoj se može dogoditi ogroman odljev mozgova i kapitala.

Napisali ste i knjigu o povijesti Dubrovnika, poznajete jezik i okolnosti u kojima živimo. Jeste li se u Hrvatsku zaljubili?

Ja sam građanin Hrvatske. Znate, Britanci imaju sklonost prema malim nepoznatim zemljama. Ja nemam nikakvih obiteljskih ili povijesnih veza s vašom zemljom. Upoznao sam Hrvatsku u ratu i odmah sam shvatio o čemu se tu radilo. U većini ratova nije posve jasno tko je u pravu, a tko u krivu, dok je u vašem ratu za mene bilo potpuno jasno da je pravda na vašoj strani. Tada me Hrvatska osvojila i postao sam njome fasciniran.

Radili ste kao jedan od najbližih suradnika Margaret Thatcher. Je li bila “željezna lady” i privatno?

Nikad je nisam zvao Margaret, ali bila je izuzetno topla osoba. U njoj nije bilo nadmenosti, što sam izuzetno cijenio. Uvijek je cijenila znanje i željela je naučiti od svakoga. Nije joj bilo bitno tko govori, već što od te osobe može čuti.

Je li pazila na rođendane svojih suradnika?

Naravno, u tome je imala pomoć, ali uvijek je pazila na rođendane i važne datume svojih prijatelja i suradnika. Voljela je pomagati pa je često ispisivala čekove s velikim iznosima kako bi pomogla onima kojima je pomoć bila potrebna. Morali smo je upozoravati da ne bi potrošila sav svoj novac. Imala je veliko razumijevanje prema ljudima koji su proživljavali teška razdoblja poput rastave braka ili bolesti partnera ili djeteta. Jedna od njezinih gesta bila je pozvati na božićni ručak ljude za koje je znala da će ga dočekati sami. Bila je velika dama i uvijek je znala koji potez treba povući. Znala je što radi.

Danas je malo tako velikih vođa. Prepoznajete li njezine osobine u nekima od današnjih političara?

Velike su lidere stvarale i velike krize koje su morali rješavati. Danas više ne želimo imati takve krize i prijelomne trenutke pa nemamo ni velike političare. Ipak, djelovanje velikih lidera obilježila je i dobra komunikacija s građanima kojima se pokušavao ulijevati optimizam. Danas to nedostaje.

U Hrvatskoj vlada popriličan pesimizam pa se kao rješenje sve češće spominje tehnička vlada. Što mislite o toj ideji?

Ne treba vam tehnička vlada. Njihov je problem što one nameću rješenja, a ne daju objašnjenja građanima. Ovo je demokratska zemlja, a ne Jugoslavija i nije prihvatljivo imati vladu koja će nametati poteze. Jedini način da se pokrene gospodarstvo jest objašnjavati, objašnjavati i objašnjavati građanima što se i kada događa. Građani moraju shvatiti da Vlada nema novac, već je postavljena da upravlja njihovim sredstvima i da je trošak koji građani plaćaju. Naravno, to moraju shvatiti i političari.

Ideja je i da bi nam mogao pomoći aranžman s MMF-om. Je li to posljedica beznadnosti?

Problem je što u Hrvatskoj vlada socijalistički duh, a na vlasti su socijalisti. To je problem jer socijalizam donosi siromaštvo. MMF neće riješiti vaše probleme. Možete li vi zamisliti Christine Lagarde kako spašava ikoga? Odgovor je u stvaranju slobodnog tržišta i jačanju poduzetničkog duha. Ako SDP nema snage za to, možda onda ima oporbeni HDZ.

>>Ukidanje poreza na dividendu, manji PDV i stop prodaji autocesta

>>HDZ-ov model socijalno-tržišnog gospodarstva po uzoru na Njemačku