Poslije nedavnih izbora ostao je niz nedoumica, dvojbi, sumnji i svađa. Ostao je i paradoks da je HDZ uvjeren da je izbore dobio, a SDP uvjeren da ih nije izgubio! U sjeni toga poslijeizbornog paradoksa ostala su i možda najvažnija pitanja. Bi li HDZ izbore dobio da SDP-ovu izbornu kampanju nije vodio američki PR stručnjak Alexander Braun? Odnosno, bi li izbornu pobjedu odnio SDP da je još ranije angažirao Brauna? Kakav je Braunov učinak i utjecaj bio najzornije vidimo po tadašnjemu i današnjemu ponašanju predsjednika SDP-a Zorana Milanovića.
Tada je bio pomirljiviji i djelovao razboritije nego što se ponaša nakon izbora. Sada se ponovo vratio samome sebi postavši opet svadljiv, isključiv, naprasit i nepristojan. Dok je bio pod kontrolom, doimao se drukčijim nego što ga pamtimo iz faze političke prznice. Nazivajući političke suparnike, Tomislava Karamarka i Milijana Brkića, “obavještajnim podzemljem”, Milanović je iznova nametnuo retoriku uvreda i ulice. Prepušten samome sebi, svojoj nesuspregnutoj taštini i golemu egu, on se opet počeo ponašati kao kvartovska prznica. Odbivši protokolarno slikanje s predsjednicom, pokazao je da nije ni kavalir. Da se Zoran Milanović na sličan način ponašao u izbornoj kampanji, sigurno bi dobio prijekor svoga američkoga savjetnika, a sigurno i manje biračkih glasova.
Da je Karamarko imao uspješniju i umješniju predizbornu kampanju, možda bi njegova stranka već formirala novi vladu. No HDZ-ovu je promidžbu, nasuprot svjetskom komunikacijskom maheru Alexanderu Braunu, vodila provincijalna političarka Josipa Rimac! Čudno je da je u tome promidžbenom vođenju nije savjetovao sam Karamarko! Mogao joj je prenijeti vlastita iskustva iz izvanrednog vođenja predsjedničke kampanje Stipe Mesića. Karamarko je tada totalnoga političkoga autsajdera pretvorio u apsolutnoga pobjednika. Ništa se od toga iskustva nije vidjelo u HDZ-ovoj nedavnoj političkoj utakmici. Moguće je da je na nedovoljno dobre rezultate za stranku utjecala i sama javna percepcija politički nemuštoga Tomislava Karamarka. Njegov imidž godinama nije marketinški dotjerivan i na ovim je izborima bio monotono i neuvjerljivo “kameno lice”.
Osim toga, njegova uloga u hvatanju generala Ante Gotovine nikada zapravo nije javno rasvijetljena. Karamarka se ne doživljava ni kao lidera. On nema gotovo ništa od Tuđmanove i Sanaderove karizme, a bez toga je teško dobiti izbore. Da nije bilo američkoga medijskoga i propagandnoga mahera Brauna, možda bi HDZ-ova pobjeda bila mandatski uvjerljivija. Ogrnuvši SDP-ovce hrvatskim trobojnicama, Amerikanac je HDZ-ovu pobjedu sveo na minimum. Izborni je rezultat Mosta pak hrvatski parlamentarizam doveo u pat-poziciju s mogućnošću da hrvatsku političku realnost pretvori i u patologiju.
>>USKOK naložio policiji da istraži prijetnje i navodno kupovanje mandata
>>'Ako su Karamarko i Reiner neprihvatljivi SDP-u, onda su neprihvatljivi i Mostu'
Ne treba se čuditi Zoranu Milanoviću, on je očito već započeo kampanju za novi krug izbora. Označavanjem Karamarka i Brkića paraobavještajnim podzemljem, on se obratio svojim potencijalnim biračima. Nije mu cilj bio da se umili HDZ-ovim simpatizerima. I Karamarko je vratio u javnost osobe poput Ivane Maletić koje su mu kritikama svakog postupka i svake rečenice Zorana Milanovića nosile predizbornu kampanju. Pitanje je tko će od njih dvojice tom taktikom bolje proći na novim izborima. Upitno je i koliko je opravdan optimizam MOST-a. Prošlu su kampanju gradili na potpunom odmaku od HDZ-a i SDP-a, a sad se upinju sastaviti vladu i s jednima i s drugima. Jesu li baš to htjeli njihovi birači na prošlim izborima? Malo je vjerojatno. Uglavnom, i MOST je angažiranjem PR agencije započeo kampanju za novi krug izbora i ovo što gledamo, to prešetavanje od jednih do drugih i pričanje o reformama kao nekakvom svetom gralu (bez ijedne riječi o tome s kim ih i kako misle provesti u uvjetima kad nema izgleda za zajedničku vladu svih), puko je kupovanje vremena kako bi što bolje iskoristili naslovnice i udarne termine informativnih glasila. Znaju da u službenoj kampanji nikada ne bi dobili toliko medijskog prostora. Mudar je to plan, dakako, ali je upitno što će se dogoditi kad i njihovi birači shvate o čemu je zapravo riječ. U politici je vrlo važno imati osjećaj za mjeru. Čini se da ga u MOST-u imaju sve manje.