Kolumna

Most: Mi smo put, istina i život!

Foto: Patrik Macek/PIXSELL
ines strenja linić
Foto: Patrik Macek/PIXSELL
Ines Strenja Linić
Foto: Goran Kovačić/Pixsell
ines strenja linić
Foto: Patrik Macek/PIXSELL
Ines Strenja Linić
23.11.2016.
u 10:45
Most je odavno potrošio vlastiti reformski potencijal i zakoračio u zonu političkog sumraka zvanu patološko moralno samoljublje-narcizam
Pogledaj originalni članak

Naoko sasvim bizaran, bezazlen događaj – dvije prijeteće poruke koje je saborska zastupnica Mosta dr. Ines Strenja Linić uputila novinarki Dubrovačkog dnevnika Ivoni Butijer, koautorici članka (druga je autorica Lucija Komaić) “Mostovci moraliziraju o presudama, a Strenja Linić osuđena zbog smrti djeteta u prometnoj” – još jednom su pokazale kako su moralni narcizam (apsolutizam), moralna oholost, arogancija i pohlepa te, s njima logički povezano, moralno poduzetništvo vrlo rizična politička “doktrina” i još rizičnija retorička strategija: u suvremenoj politici koja sve zna i pamti. Zahvaljujući mrežnim pretraživačima.

U vrlo odmjerenom članku u kojem su javnost upoznale s činjenicom da je sadašnja saborska zastupnica i bivša odvažna ratna liječnica dr. Ines Strenja Linić prije 33 godine bila sudionicom prometne nesreće u kojoj je poginulo dijete, novinarke su pružile priliku i saborskoj zastupnici Mosta da iznese svoje sjećanje na taj tragični događaj. Evo što je dr. Strenja Linić izjavila za Dubrovački dnevnik: “To se dogodilo 1983. godine, dakle prije 33 godine i zbilja ne razumijem zašto se to sada izvlači naspram svega što sam postigla. Ne razumijem motiv. To može biti samo netko tko me osobno poznaje i mrzi, tko o meni ne može ništa drugo loše reći. Bilo je loše vrijeme, padala je kiša, bila je i nekakva masna mrlja na putu. Izgubila sam kontrolu nad vozilom. Ja sam bila dijete, imala sam nepunih 19 godina i to je nešto što uništi čovjeka.”

Nakon što je članak objavljen, Mostova saborska zastupnica napisala je novinarki Ivoni Butijer dvije poruke.

Prva poruka: “Nadam se da mirno ne spavate. I da vam ipak nisu platili dovoljno da zaboravite zašto ovako prljavo zarađujete svoj kruh.”

Druga poruka: “Biti novinar nekad je bilo časno zanimanje, a danas živite kako biste blatili nepoznate časne ljude koji su svoj cijeli život radili za dobrobit mnogih. Sramite se kad ovako zarađujete za svoje krpice.”

Umjesto da se novinarkama zahvali na profesionalnoj korektnosti i dvostrukoj provjeri činjenica, dr. Strenja Linić gnjevno se obrušila na njih optuživši ih za prljavo plaćeništvo koje bi im, po njezinu sudu, moralo remetiti miran san. Međutim, svakom razumnom tko je pročitao članak “Mostovci moraliziraju o presudama, a Strenja Linić osuđena zbog smrti djeteta u prometnoj” sasvim je bjelodano da je ključni motiv novinarki za njegovo pisanje bilo licemjerno moraliziranje mostovaca o takozvanoj nultoj snošljivosti prema kriminalu i kriminalcima u politici. Izbor dr. Strenje Linić kao idealne paradigme Mostova licemjernog moraliziranja novinarke su objasnile njezinim vlastitim riječima izgovorenim u emisiji HTV-a Otvoreno: “Most će u svom djelovanju imati nultu stopu tolerancije prema kriminalu i svima onima koji imaju optužnice i presude”. Otkrićem “prastare” pravomoćne uvjetne zatvorske kazne za smrt djeteta koju je prouzročila neodgovornom vožnjom 1983. novinarke su javnosti željele i uspjele dokazati kako su moralni narcizam, oholost i bahatost – u konkretnom slučaju i općenito – dvolični, lažni, prijetvorni, licemjerni. Novinarke Dubrovačkog dnevnika nisu, naravno, jedine glasnice ili tekličke javnosti koje sve više živcira moralna, pa i spoznajna i politička, umišljenost i narcizam Mosta i mostovaca koji se, ispričavam se na implicitnom bogohuljenju, svode na maksimu: “Mi mostovci smo put, istina i život”. Sve više stavotvoritelja i znanstvenika – spomenut ću tek neke, dr. Mirjana Kasapović, Nino Đula, Gojko Drljača, Marko Biočina, dr. Borislav Škegro, Velimir Šonje – dovodi u pitanje mit o moralnoj, spoznajnoj i političkoj veličini i superiornosti političke sljedbe “metkovskog mistika” dr. Bože Petrova koja, kako je napisala politologinja Kasapović, sebe doživljava kao onu koja dolazi i pripada nebu (Nebeskog ministra Kovačića i njegovu stranku hitno treba spustiti na zemlju, Globus, 4. studenoga 2016.), a time nema i ne želi imati bilo kakve svjetonazorske i ćudoredne veze s “njima” (SDP-om, HDZ-om) i “nama”, običnim smrtnicima. Na masovno-psihološki sličan način kao što su negdašnji vladajući komunisti, posebice oni skučenog obrazovanja i znanja, sebe doživljavali i javnosti predstavljali kao “revolucionare”, “avangardu radničke klase” i “ljude posebnog kova”, tako i danas vladajući mostovci same sebe vide i javnosti predstavljaju kao moralne, domoljubne i političke gigante okružene ćudorednim, domoljubnim i bogoljubnim Liliputancima. Takve ih još uvijek vidi i veliki dio od 186.626 birača koji su im na posljednjim izborima dali glas (u odnosu na izbore 2015. Most je izgubio 116.000 birača!), a veliku vjeru u njihovu pozitivnu ulogu u promjeni hrvatske političke kulture, političara i javnih politika sačuvala su i dva društvena znanstvenika neortodoksnih pogleda na politiku: politolog dr. Dragan Lalović i, uz trunku njemu vazda svojstvene ironije, politički ekonomist dr. Ivo Bičanić.

Iako dr. Božo Petrov i njegovi sljedbenici još uvijek pokušavaju sebe same i sve nas uvjeriti da je Most zapravo još uvijek u oporbi, činjenice govore da je ta stranka već dugo na vlasti i da se ponašanje njezinih dužnosnika na vlasti ne razlikuje od ponašanja drugih vlastodržaca: lijevih i desnih. Ne postoji nijedan državni dužnosnik iz Mostove kvote koji se, primjerice, odrekao neke od brojnih privilegija koje donosi njegov položaj: luksuzni automobil, visoka plaća, osobna zaštita, vodeća mjesta u nadzornim odborima i upravama javnih tvrtki, počasna mjesta u svim protokolarnim situacijama itd. Unatoč tome, među mostovcima živi uvjerenje da su oni skromniji, pošteniji, domoljubniji, socijalno osjetljiviji, pa i sposobniji i učeniji od drugih političara i državnih dužnosnika. Upravo to uvjerenje bilo je razlog zbog kojeg se dr. Ines Strenja Linić obrušila na mlade dubrovačke novinarke, spočitavši im da “danas živite kako biste blatili nepoznate časne ljude koji su svoj cijeli život radili za dobrobit mnogih”. Dakako, ti “nepoznati časni ljudi” su ona sama i sve njezine kolegice i kolege iz Mosta. Fenomen ćudoredne umišljenosti-oholosti-narcizma oduvijek je bio poznat moralnoj filozofiji i moralnoj teologiji. Sveti Franjo Saleški uočio je taj poremećaj kod “skupljača pokora koji radi spasenja gomilaju različite oblike savršenstva” te tako postaju “ćudoredni i duhovni škrci” (navedeno prema knjizi “Paradoks morala” Vladimira Jankélévitcha). Problem je svake stranke na vlasti, a to znači i problem vladajućega Mosta, u tome što su njegovi najsposobniji ljudi u izvršnoj vlasti. Upravo zbog toga, poslom moralnog poduzetništva, a time i stvaranja saborske i javne moralne panike, zbog toga se u Saboru trenutačno uglavnom bave Miro Bulj, dr. Ines Strenja Linić i predsjednik Mostova kluba Miroslav Šimić. Zašto mislim da je moralna oholost/bahatost Mosta, kao i negdašnja “avangardna” oholost/bahatost SKH, opasna za demokratsku političku kulturu u Lijepoj Našoj? Neizravni, ali vrlo jasni odgovor na to pitanje ponudio je sredinom ove godine američki romanopisac, pisac filmskih scenarija i utjecajni javni umnik Roger Lichtenberg Simon u knjizi “Ja znam najbolje: Kako moralni narcizam (samoljublje) uništava našu Republiku, ako je već nije uništio” (I Know Best, How Moral Narcissism is Destroying Our Republic, If It Hasn’t Already). Polazeći od teze da je moralni narcizam/samoljublje epidemija koja je preplavila masovne medije, popularnu i elitnu kulturu, znanost i politiku, Roger Lichtenberg Simon uvjerljivo pokazuje i dokazuje da je “moralni narcizam neprijatelj pozitivnih promjena jer je neprijatelj jasnog smišljanja”.

Moralno samoljublje Mosta i mostovaca, vidljivo i u zbunjujućoj uporabi poznatih politologijskih i političko-ekonomskih pojmova (tipa: “koalicija”, “vlast”, “oporba”, “koalicijski sporazum” itd.) i potpuno izmišljenih pojmova tipa “Mostova jamstva” potvrđuju apokaliptički zaključak do kojeg je došao Roger Lichtenberg Simon. Sve u svemu, može se kazati da je Most odavno potrošio vlastiti reformski potencijal i da je odnedavno zakoračio u zonu političkog sumraka zvanu patološko moralno samoljublje-narcizam.     

>> HND osudio postupak zastupnice Strenje Linić: 'Vrijeđanje novinarke zbog toga što je upravo to učinila nedopustivo je'

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 1

DU
Deleted user
11:54 25.11.2016.

Letica je veliki domoljub, bivsi savjetnik Predsjednika Tudjmana ali obzirom kakose ponasao pocetkom rata ne bi imao pravo komentirati i pretendirati da daje ocjne i omalovazava Most. Ocito navija za neke druge.