Politika je umjetnost mogućeg – citat je koji se kod nas često čuje od izborne noći. Komentatori ga koriste za kritiku Mosta, koji je HDZ-u i SDP-u predložio formiranje vlade nacionalnog jedinstva kako bi se provele reforme koje izbjegavamo 20 godina. Božo Petrov iz Mosta optužen je za naivnost i, još gore, kukavičluk – jer nije odabrao ni lijevu (SDP) ni desnu (HDZ) ideologiju te s njom formirao vladu. Jednostavno rečeno, Most je optužen za previše idealizma da bi odabrao jednu od naših ideologija.
Međutim, moramo stati na loptu i razmisliti o tome je li naša trenutačna stvarnost vrijedna očuvanja. HDZ je vodio Hrvatsku 17 od proteklih 25 godina.
Radi se o stranci koja je odgovorna za uspostavljanje političkog, administrativnog i ekonomskog modela koji se temelji na političkom klijentelizmu, korupciji i kvazisocijalističkom ekonomskom upravljanju. HDZ je imao priliku za promjene u proteklih šest godina, ali su jedine promjene bile kozmetičke prirode. HDZ je angažirao cijenjeni institut IFO kako bi osmislio plan za restrukturiranje hrvatske ekonomije, a onda nije imao hrabrosti predstaviti plan široj javnosti u strahu od otpora među 200.000 članova stranke koji su navikli pelješiti zemlju nakon svake izborne pobjede. Vlast SDP-a obilježena je najklimavijim performansom Vlade od svih dosadašnjih saziva. I to u vrijeme kada nam je bila prijeko potrebna odlučna i hrabra vlada koja razmišlja dugoročno, kako bismo premostili najdulju ekonomsku krizu u povijesti države. Dok je nekolicina ministara ulagala velike napore u sukobljavanje hrvatskog biračkog tijela pokušajima provođenja neželjenog socijalnog inženjeringa, veliki vođa Vlade i većina ostalih ministara drijemali su do prije šest mjeseci, kada su se probudili i počeli trčati unatraške te nas sve povukli za sobom.
Most je daleko od savršenstva. Potrebno mu je veće zajedništvo, jasnije definirana politika i odlučnije vodstvo s većim iskustvom. Most mora odrasti kako bi maksimalno iskoristio dobivene mandate.
Očajnički mu je potreban vjerodostojan ekonomski program, jer bućkuriš predstavljene ekonomske i poljoprivredne politike podsjeća na Jugoslaviju 80-ih godina. Ne moramo ponovno proživjeti 1989. godinu. Hrvatskoj ne trebaju suvremeni Fikret Abdić i njegov Agrokomerc. Smatram da ljudi iz Mosta nisu očekivali takav uspjeh. Mislim da nisu spremni za odgovornost i nadu koje su im povjerene. Činjenica jest da su čelni ljudi HDZ-a i SDP-a preveliki egoisti. Poput razmažene djece odbijaju gledati dalje od sebe i ne mare za opću dobrobit zemlje. Prijedlog Mosta za formiranje jedinstvene vlade sa strankama koje suzbijaju vlastite ambicije i fokusiraju se na prijeko potrebne reforme zapravo je iznimno hrabar, a ne kukavički potez.
Naša se stvarnost mora izmijeniti što prije, ako želimo doživjeti rast naše zemlje. Naša trenutačna stvarnost znači prihvaćanje postojećeg stanja: u najboljem slučaju čekaju nas kozmetičke reforme. Bez obzira na boju, ostaje nam vodstvo koje oporbu doživljava kao političke i/ili društvene izdajice. Istina, Most mora odrasti kao organizacija, ali moramo odrasti i mi kao nacija. Ne prihvaćam trenutačnu situaciju u državi kao nepobitnu životnu činjenicu, a ne biste je trebali prihvatiti ni vi. Hrvatska definitivno može – i mora – bolje od naše trenutačne realnosti.
>> Božo Petrov: Nitko iz Mosta nije znao za sastanak Prgometa s Milanovićem
>> Božo Petrov: Bilo kakav pritisak na nas bio bi loš za HDZ ili SDP
Most je najbolja opcija, Hrvatskoj trebaju rješenja i reforme a ne zavlačenje na lijevu ili desnu stranu