Dvadesetjednogodišnji belgijski Marokanac Mourad Laacharoui ovih je dana u švicarskom Montreuxu postao europski prvak u te-kvon-dou (54 kg), no u današnjem svijetu, čije kolektivno pamćenje poprilično određuje Google tražilica nijedna medalja koju osvoji u svojoj sportskoj karijeri neće ga određivati kao ono što je učinio njegov četiri godine stariji brat.
Pripreme pod nadzorom
A on se zove Najim Laacharoui i jedan je od dvojice bombaša samoubojica iz ožujskog terorističkog napada na zračnu luku u Bruxellesu. S detonatorom skrivenim u rukavicama, Najim je aktivirao svoju kovčeg-bombu i usmrtio 14 osoba. Štoviše, kako su njegovi otisci pronađeni i tijekom istrage oko pariškog terorističkog napada u studenom koji je odnio 130 života, sigurnosne su službe zaključile da je on bio taj koji je izrađivao eksploziv u oba slučaja.
Čim su došli do tog saznanja, pripadnici policije pretresli su kuću obitelji Laacharoui, ali i dušu svakoga od članova obitelji. A Mourad ima još jednog brata i sestru te roditelje koji su dosad živjeli mirnim građanskim životom.
Doduše, kada je Najim prije tri godine otišao u Siriju i prestao se javljati, sve ukućane počela je proganjati bojazan da će se nešto loše dogoditi, da bi kao član ISIL-a mogao stradati, no ni u snu nisu pomišljali da će njihov brat i sin biti u džihadističkoj misiji samouništenja i uništenja što je većeg mogućeg broja života nevinih ljudi. Kada se sve to dogodilo, Mouradov život postao je pakao. Morao se pripremati za Europsko prvenstvo, a tajne službe su ga non-stop pratile ne bi li otkrile je li i on na bilo koji način povezan s tim zlodjelom. Zbog svega toga u belgijskom te-kvon-do savezu odlučili su sazvati konferenciju za novinare nakon koje su Mourada izolirali od javnosti.
– Osramoćen sam i tužan. Osjećam se loše i uplašeno. Suosjećam s obiteljima žrtava i ovo što je moj brat učinio nikad neću razumjeti. Moja obitelj i ja postavljamo si ista pitanja koja i vi imate jer Najim je bio fin i inteligentan momak i nisam mogao vjerovati kada sam čuo što se dogodilo – kazao je tada Mourad.
S Mouradom i njegovim trenerom, Argentincom Leonardom Gambluchom, razgovarali smo samo zahvaljujući ugledu koji u tekvondaškom svijetu ima Toni Tomas, glavni trener hrvatskog te-kvon-do saveza.
Da ih on nije zamolio, teško da bi prvi intervju u Montreuxu dali baš za hrvatski medij s obzirom na to da je Mourad u medijskom prostoru već dva mjeseca vrlo tražena osoba.
– Nakon te presice, Mourada smo izolirali od javnosti kako bi se mogao usredotočiti na pripreme za Prvenstvo Europe. Bili su to vrlo teški trenuci i za nas u klubu i u reprezentaciji, ali još teži za njega – pričao nam je Leonardo Gambluch, argentinski stručnjak na privremenom radu u belgijskoj reprezentaciji, inače trener koji je odveo argentinskog Hrvata Sebastiana Krizmanića do olimpijskog zlata u Londonu (80 kg).
Blizak s bratom
I doista, čudesno je kako se Mourad nakon svega uspio sabrati i spremiti se do razine da prvi put u svojoj karijeri postane europski prvak.
– Prestao sam pokušavati razumjeti zašto je moj brat to učinio i odlučio okrenuti sljedeću stranicu u svom životu. Uspio sam se odvojiti od misli na tu priču i postigao najveći uspjeh u karijeri.
Koliko god u tome bio uspješan, Mourad će zauvijek morati živjeti s etiketom da je brat bombaša samoubojice, baš kao i njegova obitelj koja se nakon tog terorističkog čina poprilično povukla u sebe. Štoviše, pročitali smo da jedno vrijeme ni otac ni majka nisu izlazili iz kuće, čak ni po osnovne potrepštine iz trgovine koje su im u kuću spuštenih roleta donosili prijatelji.
– Kad smo bili mlađi, brat i ja smo bili prilično bliski, no kako sam se ja strastveno posvetio sportu, počeli smo se razdvajati. Nakon njegova odlaska u Siriju 2013., nitko se s njim od obitelji nije čuo.
Nažalost, zbog luđačkog Najimova čina, razdvojili su se zauvijek.
– Ja se na to što je učinio moj brat više ne želim vraćati već želim pokazati svijetu tko sam ja. To što je učinio moj brat može se reflektirati na mene i obitelj, no to nije moj problem jer to nisam učinio ja. Na meni je sada da se usredotočim na svoju karijeru i obitelj. I ubuduće na pitanja o tome što je učinio moj brat neću odgovarati jer sam o tome rekao što sam imao.
A osim sportske, on želi graditi i akademsku karijeru pa se školuje da bi postao inženjer. A financira ga otac, umirovljeni taksist, jer od te-kvon-doa još ne može živjeti.
– Potpisao sam ugovor s nacionalnim savezom, no ja ne želim financijski ovisiti o sportskom uspjehu. Sada sam na višoj školi elektromehanike, a nakon što to u tri godine završim, mogu se prebaciti na fakultet.
Zanimljivo je da je istim putem, kada je riječ o školovanju, išao i Najim pa je tako i postao ISIL-ov stručnjak za izradu eksploziva. No nekako smo sigurni da Mourad neće ići stazama starijeg brata. Za vrijeme ovog razgovora činio nam se vrlo dragom osobom odveć zaljubljenom u sport da bi ga itko mogao prevesti na tamnu stranu.
Uostalom, čini se i dovoljno pametnim da shvati kakvo je zlo obuzelo njegova brata.
ubij se onda i bok