Još ima vremena. Jer, na sreću, informacije iz Nacionalovih pouzdanih izvora kažu, riječ je o “puzajućem državnom udaru”. Nedavno je naš predsjednik Vlade zaključio kako “u Africi vape da imaju standard kakav imaju hrvatski građani”, ne znajući da istodobno neki u Hrvatskoj vape za jednim dobrim državnim udarom po kakvima je Afrika poznata. Ako puže, znači da bi neko vrijeme moglo potrajati dok i ne udari. Stoga, dočekajmo ga spremni.
E-izdanje Hrvatske enciklopedije kaže da je to “neustavna promjena državne vlasti brzim i nasilnim uzimanjem vlasti od strane neke političke grupe, često vojne”. Za to je ključna uspostava kontrole nad vojnom snagama i policijom. Državni udar posljedica je nestabilnosti političkog sustava i znači da stvarna politička moć više nije u rukama ustavnih institucija, već u rukama drugih te da nije moguć zakonit prelazak vlasti u ruke politički najjačih snaga tako da one nezakonitim putem osvajaju vlast. Oxfordov rječnik državni udar definira kao iznenadno, nasilno i nezakonito preuzimanje vlasti od vlade.
Dobro je znati da je gotovo polovica od 457 državnih udara od 1950. u poznatoj evidenciji Claytons Thynea i Jonathana Powella do 2010. bila uspješna (227). S tim da s vremenom uspješnost državnih udara opada. Hrvatski puzajući bio bi 13. u Europi, gdje ih je najmanje, svega 2,6% i tek su četiri bila uspješna. Tko se sprema za državni udar, za obavezno štivo mora pribaviti praktični priručnik za državni udar “Coup d’État: A Practical Handbook” poznatog političkog stratega Edwarda Luttwaka. Premda, valja napomenuti, priručnik ne jamči uspjeh. Naime, primjerak knjige pošprican krvlju nađen je na tijelu ubijenog generala koji je 1972. pokušao svrgnuti marokanskog kralja Hassana. Unatoč tomu, knjiga je doživjela više izdanja, posljednje 2016. Možda je nakon reakcije državnog vrha prvo sljedeće izdanje zaslužilo uvrštenje “puzajućeg državnog udara”.
Može se pretpostaviti da naša predsjednica i predsjednik Vlade, s obzirom i na obrazovanje i na ozbiljnost funkcije koju obnašaju, znaju o čemu govore kad govore o državnom udaru. Valjda je zbog toga predsjednica RH dva dana nakon objave posljednjeg u nizu tekstova u Nacionalu o zavjeri za svrgavanje predsjednika Vlade Andreja Plenkovića “najodlučnije odbacila bilo kakve konstrukcije o svojoj navodnoj umiješanosti u navodno rušenje Vlade Andreja Plenkovića”. Netko je u Uredu predsjednice ocijenio kako je sazrelo vrijeme da se naciju relaksira demantiranjem sudjelovanja predsjednice u pokušaju državnog udara. Očigledno je zaključeno da su se stvari otele kontroli i da jedan novinski tekst ugrožava državnu stabilnost te da se ne može igrati na kartu slabe čitanosti tiskanih izdanja ili razuma čitatelja jer i u tekstu piše kako je moguće i da je sve izmišljeno jer glavni osumnjičenik ima bujnu maštu, pa se i sam Nacional tretmanom na naslovnici praktički ogradio od te vijesti. Državni udar u europskoj državi, i to članici EU, kakva bi to bila senzacija! Ali i ovako senzacionalno zvuči da je predsjednica jedne države demantirala sudjelovanje u “državnom udaru”. U svakom slučaju, svi oni kojima Nacional nije došao pod ruku, sad znaju da je navodno pripremano rušenje Plenkovića, da su se pojavile konstrukcije o umiješanosti predsjednice RH u tomu, ali predsjednica te od nadležnih tijela nepotvrđene konstrukcije “najodlučnije odbacuje”. Pa sad, vjerovali joj ili ne.
Što bi bilo da predsjednica nije tako odlučna ili da je jednostavno prešutjela “konstrukciju” u Nacionalu? Priopćenje nije objavljeno kako bi i Andrej Plenković znao da mu predsjednica ne radi o političkoj glavi, jer to je njemu mogla i osobno reći, ako je ocijenila da bi on mogao “konstrukciju” ozbiljno doživjeti. Reagirano je zbog javnosti iako se ni ostali mediji nisu uhvatili na Nacionalov “mamac”. Unatoč tomu, predsjednica i njezin Ured drže da je “konstrukcija” iz Nacionala “izravan politički udar na državne institucije RH, a posebice na instituciju predsjednice RH”, kako je priopćeno. I predsjednik Vlade odmah je naciji ponudio sredstvo za smirenje, ustvrdivši kako nije doživio nikakav udar od predsjednice. Ali jest prije nekoliko mjeseci, kad je čuo da se “fabriciraju SMS-ovi i da se nastoji zbuniti javnost i cijela Hrvatska o tome da se meni podvali da sudjelujem u nečemu što bi bilo s druge strane zakona. To je udar”, rekao je naš predsjednik Vlade kojem je politička stabilnost moto njegove vladavine.
Potencijalne strane investitore vjerojatno će oduševiti što u Hrvatskoj i državni vrh tako otvoreno govori o državnim i političkim udarima. Totalno bizarno. Ispada da je Andrej Plenković važniji i jači nego što to analitičari u Hrvatskoj misle, ako ga se ne može svrgnuti drugačije nego “državnim udarom”. Premda se pokazalo da nije dovoljan motiv čak ni njegovoj političkoj oporbi da se politički konsolidira, već se za njegova mandata sami sa sobom sudaraju. Ili je upravo spoznaja o nemoći oporbe nekoga dovela u takvo stanje očaja da je pomislio na “puzajući državni udar”. Imajući u vidu već viđeni diletantski sadržaj SMS uradaka iz radionice koja je pripremala “puzajući državni udar”, navodni realizator i njegov “spiritus movens” već su ostvarili senzacionalni uspjeh satisfakcijom koju su dobili u reakciji vrha države. Ako državnu elitu ne možemo drugačije zaustaviti da si na taj način daju na važnosti, valja ih podsjetiti, ako zbog istrage o Agrokoru ni saborsko Povjerenstvo nije moglo provesti političku istragu, zašto onda misle da bi to moglo Vijeće za nacionalnu sigurnost dok traje istraga o SMS-ovima!?
>> Kronologija afere lažnih SMS-ova
VL sve otvorenije postaje antihrvatski.