FILIP RIĐIČKI:

'Možda idealiziram, ali 
80-ih je sve bilo pozitivnije'

Foto: Žarko Bašić/Pixsell
SPECIJAL EKRAN 09.02.2015., Zagreb - Glumac Filip Ridjicki. Photo: Zarko Basic/PIXSELL
14.02.2015.
u 18:48
Glumac u seriji "Crno-bijeli svijet" koja 2. ožujka starta na HRT-u, glumi novinara Kipu
Pogledaj originalni članak

Kipo je novinar studentskog lista početkom 80-ih, veseo je i neopterećen zagrebački šarmer, brz na jeziku, voli se zabavljati, u vojsci je previše opušten pa zna "fasovati" zbog krivog izbora riječi. On je simpatičan mladi lik iz razdoblja novog vala kada je Zagreb bio idealno mjesto za jednog 20-godišnjaka – tako nam Filip Riđički opisuje svoj lik Voljena Kipčića zvanog Kipo kojeg glumi u HRT-ovoj seriji "Crno-bijeli svijet" koja se počinje prikazivati 2. ožujka.

Fasciniran pisaćom mašinom

O slikovitom vremenu 80-ih u kojima se kreativna umjetnička energija metropole odvijala na potezu Zvečka, Kulušić, Lapidarij, poštapalicama koje su tada bile "in" i o modnom izričaju tog doba na setu serije slušao je od starijih kolega, a dobar izvor informacija i pomoć pri stvaranju lika Kipa Filipu je bio i tata.

– Prvi instinkt u pripremama za seriju bio mi je nazvati starog i pitati ga kako su se tada mladi zabavljali u Zvečki. Ono što mi je on rekao, ali i drugi koji su mladost proživjeli u tom periodu, stvorilo mi je sliku kako su svi mladi tada bili nadobudni u nekom pozitivnom, a ne bahatom smislu. Možda idealiziram, ali imam dojam da je sve bilo pozitivnije i jednostavnije – kaže glumac i s oduševljenjem nam hvali scenografiju, rekvizite i garderobu koja je autentično oživjela to razdoblje.

– Zvečka i prostorije Studentskog lista izgledaju kao preslika fotografija s početka 80-ih. Zanimljivo mi je bilo snimati scene u vojarni jer nisam bio u vojsci pa je bilo super nositi vojnu odoru i pušku koju sam u seriji i prvi put primio u ruke. Fascinirale su me i pisaće mašine što je izluđivalo tonce jer sam stalno kuckao po njima, pa sam si čak i pisao dijelove teksta – kaže Filip. Redukcija struje, vožnja parnim i neparnim danima te slične slike svakodnevice 80-ih bile su mu poznata stvar iz priča starijih, ali ipak je neke stvari doznao tek na snimanju.

– Nisam znao za dvojne linije, odnosno dijeljenje telefonskog broja s drugim kućanstvom. U čudu sam slušao kako nazoveš prijatelja, a javi ti se, recimo, njegov susjed. Mislim da će zato ovu seriju stariji gledati s dozom nostalgije, a mlađi s dozom znatiželje – kaže Filip.

Poput većine glumaca mlađe generacije, i Filip je prve glumačke korake napravio u ZKM-ovoj dramskoj grupi.

– Kao mali pokazivao sam sklonost glumatanju, a kako sam bio poprilično hiperaktivan, majka je odlučila tu moju energiju ukrotiti i upisala me na ZKM-ovo učilište. To je bila jedina stvar za koju sam stvarno zapeo jer sve ostale aktivnosti kojima sam se do tada bavio dosadile bi mi nakon tri dana – prisjeća se Filip, danas student pete godine ADU. Svoj veliki debi na malim ekranima imao je prije deset godina u tada popularnoj sapunici "Zabranjena ljubav", ulogu je kaže dobio slučajno.

– "Zabranjena ljubav" ostavila je trag i sigurno će me dio publike i dalje percipirati kao Matiju iz te sapunice. Zasigurno će postojati i oni koji će reći: "A on je počeo u sapunicama", a nekima to neće biti problem. Rad na tom projektu ne bih mijenjao jer bez te sapunice ne bih bio tu gdje jesam, a puno sam naučio u tom procesu – kaže Filip.

Lagao i postao bubnjar

Baš kao što se igrom slučaja našao u sapunici, na sličan način postao je i bubnjar, danas svira u bendu Orvel.

– S bubnjevima sam počeo slučajno. Frend me na blef pitao hoćeš svirati bubnjeve kod nas i ja sam odmah pristao, lažući ga pritom da znam svirati, a zapravo nisam imao pojma o tome. Na probi sam se izvlačio da nisam čuo stvar i kako sam umoran, ali na kraju je ispalo da mogu i da znam svirati bubnjeve – kroz smijeh će glumac.

Od prvog honorara u sapunici kupio si je upravo bubnjeve, a ostatak novca trošio je na stvari koje su mu bile gušt poput putovanja koja su mu, uz pisanje kratkih priča, velika strast pa se i njegovi planovi i snovi razvijaju u tom smjeru.

– Volio bih napisati malo ozbiljniju kratku priču jer to volim, volio bih napraviti radiodramu. Naravno, putovanja su san, htio bih otići na Island i automobilom napraviti rutu od New Yorka do San Francisca pa neko vrijeme živjeti u Berlinu.

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 19

FL
flok
19:24 14.02.2015.

i onda sam brzo skužio da se isplati, pun džep maraka, ne pita te nitko ništa, babe zadovoljne, ja još više, a tita i partiju, tko ih hebe, ostavi se njih i ne diraju te za devize ni kavu ni ostalo

DU
Deleted user
19:20 14.02.2015.

I mladim ljudima od dvadesetak godina za dvadeset godina ovo će biti pozitivna vremena...to je normalno. Al meni su u najpozitivnijem sjećanju iz osamdesetih ostali bonovi za gorivo, restrikcije struje u Hrvatskoj, nestašice kave i namirnica i pred kraj osamdesetih sve jače srbovanje po Hrvatskoj, bilo je baš super.

BA
bakulušić
19:31 14.02.2015.

Nakon filma "Sretna djeca", slijedi "Crno-bijeli svijet". Što možemo očekivati nego jugonostalgiju i žal za vremenima "...kad je samo tata delal a svi smo živeli". Čisti egoizam. Kao što reče jedan poznati zagrebački pjevač: "Meni je važno da je meni dobro a tko vlada, uopće me se ne tiče". Mislili su da će sve to trajati vječno i da će oni cijeli život pred "Zvečkom" raspravljati o filozofiji, trulom zapadu i perspektivnom istoku... Okrenulo se sve i više ništa nije na svom mjestu. I što je najgore, sada i oni moraju delati. Sada su im krivi Tuđman, Bozanić, biskupi, Crkva, Obama, Putin, Angela Merkel... Svi su krivi samo oni nisu. Suze mi krenu kada ih gledam i kada ih slušam. Nesretna djeca u crno-bijeloj stvarnosti. U svemu tome, samo je jedno nejasno; i oni i njihovi očevi imaju više nego su imali u Jugoslaviji dok je "samo tata delal" a opet su nezadovoljni i nesretni...Kako to objasniti?