Može li Bernardić provesti “lukavi plan”

Ovo je moja vlada, rekao je Andrej Plenković nakon loma s Mostom, i pri tom je bio apsolutno u pravu – on je dobio mandat za njeno sastavljanje, pa i za njeno preslagivanje, ako za to ima dovoljno prstića. No, našavši se na vrhu hranidbenog lanca, Plenković je brzo evoluirao od “ovo je moja vlada” do “vlada – to sam ja”. Netko će reći da je to zapravo isto, no razlika je ipak suštinska, jer takav premijer više ne trpi nikakva izdvojena mišljenja, doživljava ih kao udar na njega osobno.
Njegovi ministri odjednom više nemaju pravo ni otići na cigaretu kako bi izbjegli neugodno glasanje.

Isto tako, iako je isprva govorio da su prosvjedi dio demokracije, nakon što su ga uz uzvike “Obmana! Odlazi!” izviždale tisuće ljudi koji su na Trgu bana Jelačića čekali tramvaj, Plenković okreće ploču, optužujući ih da nisu oni tu zbog Istanbulske konvencije, već da su izmislili nekakvu “rodnu ideologiju” u njoj samo zato da bi rušili vladu, dakle, u prijevodu – njega.
Naravno, nema dvojbe da mnogi na prosvjed jesu došli baš zbog njega. Te da je to posve legitimno. Ta on je taj koji je iz vedra neba bez ikakve rasprave najavio ratifikaciju Istanbulske konvencije i to tek što je poručio da petokraka nije sporna. Bila je to čaša koja je mnogima prelila pun lonac. Ali ono što u cijeloj priči Plenkoviću treba uočiti je da ovo nisu prosvjedi oporbe, već onih koji su do jučer davali glas njemu, odnosno HDZ-u, a sad kažu da na sljedećim izborima tu grešku više neće ponoviti. U subotu će tako ponovno masovno čekati tramvaj, ovaj put na splitskoj rivi. 
No, ne treba imati iluzija da će tu Plenković popustiti, ni za dlaku, što god mumljala već ušutkana stranačka opozicija, što god na to poduzela Crkva. Najviše što se od njega može očekivati jest da uvaži neki amandman na saborsku izjavu o IK koji bi podnijeli Stier ili šačica njih koji će se drznuti glasati protiv stava velikog vođe.
Naravno da Plenković u najmanju ruku ne govori istinu kad tvrdi da u IK nema “rodne ideologije”.

Nitko ni ne tvrdi da se ona izravno spominje, niti da u IK piše da se umjesto oca i majke uvode roditelj 1 i 2. No kao naručena stigla je vijest o upravo takvom zakonu u Kanadi, gdje možeš čak i završiti u zatvoru ako osporavaš rodne identitete. Nema nikakve dvojbe da je upravo to ta budućnost EU kojoj se temelji polažu i rodnom teorijom, lukavo prošvercanom pod zastavom borbe protiv nasilja nad ženama.
 Plenković nije bio ni na horizontu u vrijeme referenduma o ustavnoj definiciji braka. Dakle, posvemašnja glupost je da je on glavni cilj prosvjeda protiv “rodne ideologije”. Prava istina je da je ona već na mala vrata ušla u niz zemalja EU, a da nitko građane nije ništa pitao. Trebalo je i vremena dok javnost shvati što u IK zapravo piše. Da, istina je da je i Vatikan sudjelovao u njenoj izradi, ali, naravno, nitko nije uvažio primjedbe Crkve. Kad su konačno shvatili što se sve pod raznim plemenitim namjerama kriomice uvodi, tad su se i građani u nekim zemljama konačno počeli povezivati i organizirati. 
No, svima koji na tome ustraju, bit će nalijepljena etiketa nazadnih ekstremnih desničara, iako su to sve dobro poznata stajališta Crkve, koja s ekstremizmom nemaju nikakve veze. Plenković će iskoristiti glasanje o IK kako bi amputirao svaku opozicije zdesna. Ona će ostati prkosna, ali nemoćna, dok će opozicija s lijeva od divljenja pasti na koljena.


Uz “desničare”, jedini koji glasno tvrdi da Plenković laže da u IK nema “rodne ideologije” je – Davor Bernardić, koji se javno posvadio s cijelom oporbom koja se svrstala uz Plenkovića. Naravno, proziran je poput Vrdoljaka. 
Pukne li i ova vlada, Plenković koalicijske partnere može naći samo na ljevici. Bernardiću je to posve jasno, pa na sljedeće izbore, kad god oni bili, ne želi više s priljepcima od stranaka kojima će SDP poklanjati mandate koji bi koncu svejedno završili u Plenkovićevom naručju. Dosta je SDP-u razbacivanja koje ih je dovelo do bankrota, na izbore izlaze sami, a cilj nije pobjeda već dovoljan broj mandata kako bi postali jedini mogući partner Plenkovićevom “očišćenom” HDZ-u. A do tad će, kao Vrdoljak lani, glumiti da je najžešća moguća oporba.
Pitanje je samo može li Bernardić provesti taj, kako bi Baldrick rekao, “lukavi plan”, a da se svojim nesmotrenim izjavama ne pretvori u potpunog ridikula. Kao i što će zapravo ostati od HDZ-a nakon ove otvorene operacije promjene rodnog identiteta. Koliko je Plenković na skliskom terenu s ovom Istanbulskom koalicijom, dovoljno je vidjeti kako mu čestitaju što je “HDZ-ovu desnicu razbio neutronskom bombom” te kako mu se neiskreno dive uz slične epitete kao nekada – Ivi Sanaderu.