I da niste pozoran pratitelj domaćih političkih zbivanja pa niste baš u tijeku sa svim aktualnim informacijama i nagađanjima, ali da usprkos tome ipak možete prepoznati lica onih koji čine udarne ešalone naših političkih stranaka i strančica, i da ste, čistom igrom slučaja, jučer oko 10 sati prolazili zagrebačkom Jurišićevom ulicom pa ste onako usput bacili pogled na jedan od stolova terase kafića na početku Petrinjske ulice – sve bi vam bilo jasno. Jer sastav onih koji su s nekim neskrivenim zadovoljstvom sjedili za tim stolom odašiljao je vrlo jasnu poruku – mi smo ekipa. Iliti – koalicija. Koji sat kasnije, postala je to i službena informacija.
Živi zid i netom osnovana stranka Promijenimo Hrvatsku, zajedno s nezavisnim kandidatima iz udruge Franak, sklopili su predizbornu koalicijsku suradnju. Uzme li se u obzir da se i prije, kao i sve intenzivnije ovih dana, sklapaju razne koalicije, pretrčava se iz tabora u tabor, izjavljuje da se može i s lijevima i s desnima, zašto se onda čuditi i ovoj i ovakvoj interesnoj povezanosti?
Čemu sad biti sitničav i cjepidlačiti baš oko ove pomalo čudnovate koalicije? Možda zato što neke činjenice mislima i logici ne daju mira. A one bi išle nekako ovako. Nakon parlamentarnih izbora u studenom kao Mostovi zastupnici u Sabor su ušli Ivan Lovrinović, Juro Martinović i Ivica Mišić. No, s vremenom se pokazalo da taj trojac ne čini zaglavni kamen Mosta. Odmetnuli su se i početkom ovog mjeseca osnovali novu stranku, Promijenimo Hrvatsku. No, i prije tog čina nekako su prečesto, osobito Martinović i Mišić, bili bliskiji s HDZ-om i tadašnjim im šefom Karamarkom nego s Mostom i Petrovom.
Najočitije se to pokazalo krajem svibnja jer u trenutku kada je već i velikom broju HDZ-ovaca bilo jasno da je Karamarko kao prvi potpredsjednik Vlade prošlo svršeno vrijeme, Martinović je mirno zborio: “Apsolutno ću biti protiv opoziva Karamarka kao jednog od ključnih ljudi parlamentarne većine.”
Znači, u tom je trenutku branio ono što je već bilo neobranjivo. E sad, ako je itko o HDZ-u i Karamarku govorio bez ikakvih ograda i brušenja riječi, već vrlo oštro, gotovo pa sirovo i opipljivo sočno, s nizom argumenata, bio je to čelnik Živog zida Ivan Vilibor Sinčić. Štoviše, sa svojim je sudruzima nedavno napravio obrambeni “živi zid” oko Ine zbog koje je Karamarko na kraju i bio prisiljen na povlačenje, a zapravo je doživio nečastan otpust. Grmio je Sinčić tad da je Karamarko kriv za nastalo stanje i da mora otići, a mjesec dana prije, na temu prošlogodišnjih predizbornih razgovora i pregovora, kazao je i ovo: “Mi smo pregovore s Mostom prekinuli kad smo vidjeli da Petrov ne želi treću opciju, već da želi biti pomagač Karamarku”.
Neki dan je za pokušaj raskola u svojoj stranci optužio upravo HDZ. Da mu ni zrncu veće povjerenje ne ulijeva ni novi šef HDZ-a Plenković, očito je iz otvorenog pisma koje mu je poslao i upitao ga: “Hoćete li se javno ispričati ovome narodu za sve zlo koje je počinila organizacija kojoj ćete uskoro biti na čelu?
Mislite li da je u redu očekivati da vam se peti put slijepo vjeruje?” Idemo sad podvući crtu i svakom čitatelju prepustiti da pokuša doći do nekog logičnog zaključka i predviđanja eventualnog raspleta netom utanačene suradnje Mostovih odmetnika i Živog zida. Dodajmo tome tek prstohvat kuloarskih informacija koje kažu da bi trojac iz stranke Promijenimo Hrvatsku mogao predvoditi zajedničke izborne liste u tri izborne jedinice. Ako se podsjetimo stare mudrosti da “pametni uče na tuđim greškama, a budale na vlastitima”, možemo si postaviti i ovo pitanje – može li se dogoditi da trojcu – Lovrinović, Martinović, Mišić – Živi zid i Sinčić posluže za isto ono za što su im poslužili Most i Petrov?! Pa se na kraju zadovoljno oblizne i u brk frkne samo HDZ.
>> Miro Bulj: Ideološke i svjetonazorske podjele bile su dimna zavjesa za pljačku Republike Hrvatske
Logika autorice nedvojbeno stoji, ulazak Lovrinovićeve ekipe koja je podržavala onoga kojeg Živi zid nije podnosio u koaliciju sa Sinčićem je teško objašnjiv. Osim željom svih skupa da lakše opet uđu u Sabor i djelomice idejom monetarnog suverenizma kojeg su Sinčić i Lovrinović egzemplari. Ali ima toga još na političkoj sceni, Prgomet kao također otpadnik iz MOST-a zato što je bio sklon "suradnji" te opcije sa SDP-om sada ulazi u koaliciju s HDZ-om. Gdje je tu logika? Zato što se promijenio čelni čovjek na Trgu žrtava fašizma? Više se Prgometu ne sviđa Milanovićeva agenda koju je bio sklon podržati nakon prošlih izbora? Ta nećemo valjda povjerovati da se stranke mijenjaju letećim izmjenama njihovih predsjednika. Priznajmo si radije da je politika pragma, da je cilj svih političara osvojiti vlast ili barem ugodne saborske fotelje i da su po tome svi oni isti. Isti takav je i anarhistički nastrojeni Živi zid i političkom evangelizmu skloni MOST, a o HDZ-u i SDP-u okruženima minornim strankama da ni ne govorimo. Nemojmo se samo obrušavati na one koji bi Boži Petrovu mogli ukrasti nešto glasova, nego kad već kritiziramo pojavu, opletimo po svima kojima vjerodostojnost u politici ne znači više od zgodne poštapalice koja se najviše koristi u obmanjivanju birača.