Nakon što je sastavljena Narodna koalicija i nakon što se Stipe Mesić odlučio vratiti u politiku i na listi HSU-a pokušao ući u Sabor, polovica Hrvatske može mirno spavati. Druga njezina polovica pak može također biti mirna nakon što je “na unutarstranačkim izborima” na mjesto predsjednika HDZ-a došao Andrej Plenković.
Čovjek je stigao iz Europskoga parlamenta, a u Zagrebu je za stranačkoga predsjednika “izabran” po karamarkovskom demokratskom modelu: jedan čovjek, jedan glas, jedan kandidat! Čudno je da stranka s tako velikim brojem članova nije uspjela naći još nekoga tko bi bio voljan biti predsjednik HDZ-a!?! Možda protiv Plenkovića nitko i ne bi imao šanse, no ako je to već ranije bilo vidljivo, onda stranačke farse s “izborima” nije trebalo ni biti.
Čemu uopće usporedba koliko je glasova nekoć dobio Karamarko, a sada Plenković? Da je mogao, Karamarko bi tada valjda dobio i sto pet posto stranačkih glasova! Mnoštvo tih koji su gotovo aklamacijom svojedobno željeli Karamarka sada su vjerojatno glasovali za Plenkovića, premda su njih dvojica dva različita svijeta! Činilo se da je tako i sa SDP-om i HSS-om.
SDP je očito jako spustio moralnu letvicu o kojoj je Zoran Milanović ustrajno besjedio. Da nije, sigurno ne bi ulazio u savez s HSS-om i njegovim predsjednikom Krešimirom Beljakom. Doduše, ništa čudno s obzirom na aktualnu DORH-ovu istragu Milanovićevih fiktivnih računa. Beljak je svojedobno osuđen na osam mjeseci zatvora zato što je “iz hobija” provaljivao u osobne automobile! Pučki tribun i legendarni vođa HSS-a Stjepan Radić valjda se, nakon Beljakova izbora za predsjednika HSS-a, okrenuo u mirogojskom grobu.
Beljakov izbor i Milanovićeva koalicija s njime ujedno su i pokazatelji grotesknosti, pa i amoralnosti naše politike. U njoj je postalo najvažnije doći na vlast, makar i po modelu: sva načela za vlast.
A da je politika trajno privlačna, najočitiji je primjer Stipe Mesić. Taj se politički veteran kani na umirovljeničkoj listi kandidirati za saborskoga zastupnika! Namjerava se vratiti tamo gdje je bio još za vrijeme socijalizma i ostao upamćen po traženju kaznenoga progona za autore Deklaracije o hrvatskome književnom jeziku. Unatoč tome što je bio zadnji predsjednik Jugoslavije, predsjednik Hrvatskog sabora i hrvatski premijer te predsjednik Hrvatske u dva mandata, još uvijek se ne želi povući iz javnoga života! Valjda samo još nije bio kardinal.
Andrej Plenković morat će smisliti način kako platiti HDZ-ove, godinama gomilane političke račune bez krčmara. O toj njegovoj sposobnosti ovisit će hoće li HDZ biti moderna konzervativna stranka, a on njezin stvarni reformator.
>>Milijana Brkića građani više 'klikali', nego Gorana Marića
Dobar komentar, odiše željom za stvarne promjene, čišćenje demokratskog političkog blata gdje se naši vrli političari valjaju u svojim odjelima praveći se da su čisti i prečisti, što vrijeđa zdravu logiku i moral.