Može li raspisana nagrada riješiti zločine stare 12 godina

Milan Levar popravljao je 28. kolovoza 2000. automobil u dvorištu obiteljske kuće u Gospiću. Bio je to dan kao i svaki drugi za tog hrvatskog branitelja te čovjeka koji je bio svjedok na suđenjima u Haagu.

U tim procesima svjedočio je o zločinima koje su u Domovinskom ratu počinili pojedini pripadnici HV-a, a zbog tog mu se iskaza život pretvorio u pakao. Njemu i njegovoj obitelji svakodnevno su prijetili, a državne institucije gotovo ništa nisu napravile kako bi zaštitile bilo Levara bilo njegovu obitelj.

Pravila za raspisivanje

Vrhunac nebrige za čovjeka dogodio se tog kolovoškog dana 2000. kada je u 15.45 sati u dvorištu u kojem je Lavar radio odjeknula, kako će se poslije pokazati, smrtonosna eksplozija. Policijska istraga utvrdila je da je u 15.45 sati Levara ubila podmetnuta paklena naprava. Tko ju je podmetnuo i zbog čega, nepoznanica je i nakon 15 godina. U ono vrijeme špekuliralo se da policija ima indicije tko bi mogao biti počinitelj, spominjala su se i konkretna imena te je navodno čak postojala i kaznena prijava protiv mogućeg počinitelja, no činjenica je da zbog ovih ili onih razloga ubojica nikada nije izveden pred lice pravde. A onda je prije nekih mjesec dana policija ponudila nagradu od 100.000 kuna svima onima koji bi mogli imati konkretnu informaciju o Levarovu ubojstvu.

Koliko je to svrsishodno tolike godine nakon zločina, teško je reći, no činjenica je da je policija 2014. godine u još četiri slučaja ponudila novčane nagrade za korisne informacije u neriješenim ubojstvima. Riječ je o ubojstvima Marijane Jerković, koja je ubijena 21. siječnja 2002. u Splitu (100.000 kuna), ubojstvu Hrvoja Turibaka, ubijenog 7. srpnja 2012. u Zagrebu (70.000 kuna), Lidije Kukure, ubijene 13. rujna 2013. u Rijeci (50.000 kuna), te ubojstvima Vukosave Goranović i Milice Zebe, ubijenima 6. prosinca 2013. u Zagrebu (50.000 kuna). Svim tim ubojstvima zajedničko je da su, osim ubojica, nepoznati ili nejasni i motivi ubojstva, da je na mjestima zločina ostalo jako malo korisnih tragova, da je u istragama koje su uslijedile ispitan velik broj osoba te da su ta ubojstva, svako na svoj način, uznemirila javnost. Kako konvencionalne policijske metode očito nisu dale rezultata, policija se odlučila za drukčiji pristup – raspisala je novčane nagrade za korisne informacije.

Raspisivanje novčanih nagrada regulirano je Zakonom o policijskim poslovima i ovlastima te Pravilnikom o načinu postupanja policijskih službenika gdje je predviđeno da odluku o raspisivanju nagrade donosi ministar unutarnjih poslova na prijedlog glavnog ravnatelja policije.

Bez rezultata istraga

Takva nagrada može se raspisati da bi se otkrio i uhitio počinitelj teškog kaznenog djela ili kaznenog djela koje je uznemirilo javnost, a novčana nagrada može se raspisati i slučajevima kada se traga za nekom nestalom osobom. Visina nagrade određuje se sukladno kriterijima iz Pravilnika o načinu policijskog postupanja, a primarno ovisi o visini zapriječene kazne zatvora za kazneno djelo za koje se nagrada raspisuje.

Pri raspisivanju nagrade vodi se računa i koliko je neka policijska istraga složena, odnosno zašto nije dala rezultata unatoč svemu što je poduzeto u traganju za počiniteljem. Najveća raspisana nagrada može biti 100.000 kuna, a isplaćuje se onda kada je informacija dobivena od građana bila toliko korisna da je dovela do podnošenja optužnice protiv počinitelja.

Je li se ta taktika u navedenim slučajevima isplatila, teško je reći, jer u policiji takve informacije, zbog interesa istrage, taje. No policijska praksa, na žalost, pokazuje da ubojstva koja nisu riješena u kratkom vremenu od počinjenja, rijetko kada dobiju pravosudnu završnicu. Tragovi se ohlade, svjedoci se više ne sjećaju baš najbolje, a kako vrijeme prolazi, ubojicu je sve teže naći i uhititi. Hoće li to biti slučaj i s ubojstvima Levara i ostalih, tek ćemo vidjeti. 

>> Razbili mu lubanju, tijelo ubacili u prtljažnik Mercedesa i zapalili