Može li SAD dobiti relevantnu treću stranku?

Na američkoj političkoj sceni aktivno je, ovisno o kriterijima uvrštenja, između 16 i 20 stranaka, ali samo su dvije relevantne – demokrati i republikanci. Predsjednik SAD-a dolazi iz jedne od te dvije stranke, a malo koji treći kandidat na predsjedničkim izborima može računati na to da će preći onaj prag od 5 posto glasova koji je potreban da bi se iz državnog proračuna refundirali troškovi njegove predsjedničke kampanje. No, mnogi Amerikanci smatraju da demokratsko-republikanska klackalica između stranke desnog centra i lijevog centra šteti Americi i čini politički dijalog okoštalim, potiče klijentelizam, lobiranje i korupciju te bi političku scenu trebalo malo "razmrdati".

Kako se nijedna od postojećih stranaka nije uspjela nametnuti kao "treće rješenje", brojni američki vojnici u Iraku i Afganistanu, razočarani neslogom i okoštalošću republikanaca i demokrata, odlučili su krenuti ni od čega i početkom 2008. utemeljili su novu stranku, za koju po povratku iz rata pokušavaju pridobiti i što više civila. Doduše, ne baš novu stranku, jer su za ime te "treće opcije" odabrali whigove, nekadašnju stranku koja je u prvoj polovici 19. stoljeća dala više predsjednika prije nego što se raspala zbog kontroverzi oko ropstva i njegova ukidanja.

Modern Whig Party smatra se nasljednicom starih whigova, osnovanih 1834. s ciljem suprotstavljanja sve većem jačanju predsjedničkih moći tijekom mandata Andrewa Jacksona. (Zbog toga su preuzeli ime britanske antirojalističke stranke iz 17. stoljeća, koja se protivila krunidbi Jakova II.) Iz njihovih redova u Bijelu kuću su ušli William Henry Harrison, John Tyler, Zachary Taylor i Millard Fillmore. No, 1856. stranka se podijelila zbog pitanja ropstva i mnogi članovi poput Abrahama Lincolna napustili su je i prešli u novoosnovanu republikansku stranku. Tavoreći u irelevantnosti, stara stranka konačno se ugasila nakon 1884., kad je održana posljednja nacionalna konvencija u Baltimoreu. (Posljednji neuspjeli pokušaj obnove bio je početkom sedamdesetih.)

"Moderni whigovi" su od starih preuzeli simbol – sovu (demokratima je simbol magarac, a republikancima slon), i stranačke boje (prljavoplava i žuta). Današnji whigovi zalažu se za političku platformu fiskalne odgovornosti (nekadašnje republikanske odlike koja je nestala s Reaganom i Bushom mlađim i njihovim nabijanjima deficita), energetske neovisnosti (jer je vojnicima dosadilo po kojekakvim pustarama krvariti za naftu), obrazovanja, poštivanja prava pojedinih saveznih država, odvojenost crkve i države i podršku veteranima. Sebe opisuju kao "republikansku glavu s demokratskim srcem".

A koliko takva centristička politika može biti uspješma? Analitičari smatraju moderne whigove najbržerastućom političkom opcijom u SAD-u. Doduše, njihove brojke od 30.000 članova su dvojbene, jer u članstvo pribrajaju svakog tko se na njihovoj internetskoj stranici prijavio za elektronički bilten, ali brz rast je neosporan. Ogranci stranke već postoje u 28 država, više od polovice američkih federalnih jedinica, a mali broj kandidata na raznim lokalnim izborima predsjednica stranke Elaine Stevens objašnjava odlukom da se zasad koncentriraju na kvalitetu, a ne kvantitetu svojih kandidata za položaje. Pravi test snage "nove sove" bit će izbori za Kongres 2010., na kojima stranka na Floridi – gdje je zasad najjača – ima trojicu kandidata.

Hoće li njihov brzi rast biti dovoljan da ostvare želje glasača razapetih između republikanske Scile i demokratske Haribde, i već na predsjedničkim izborima 2012. izbace relevantnog trećeg kandidata za najviši položaj u SAD-u, budućnost će pokazati.