Razvoj video-igara započeo je s krajnje jednostavnim, dvodimenzionalnim pravokutnicima koji su međusobno odbijali kockastu lopticu na ekranu starih televizora. Tijekom protekla četiri desetljeća, stalna unaprjeđenja dovela su do nezamislivo kompleksnih video-igara današnjice u kojima istodobno sudjeluju milijuni igrača. Oni svakodnevno provode sate zadubljeni u detaljno dizajnirani, usporedni svijet u kojem vrijede pravila koja su odredili programeri.
Taj umjetni svijet, često zvan “kibernetičkim prostorom”, pokazao je da je moguće umrežiti velik broj ljudi u tzv. “virtualnu stvarnost”. Golem komercijalni uspjeh video igara pospješio je istraživanja i razvoj virtualne stvarnosti - scenarija generiranih na računalu koji simuliraju stvarno iskustvo.
Podvrsta je i tzv. “uvećana” ili “miješana” stvarnost, gdje digitalna pomagala, poput posebnih naočala ili kamera na mobilnim telefonima, pridodaju našoj okolini dodatna obilježja kojih u stvarnosti nema. Time se može pojačati iskustvo okoline ili uvećati količina informacija koju nam ona nudi. Kako bi iskustva iz virtualnog svijeta bila što stvarnija, ubrzano se radi na nizu sučelja između čovjeka i stroja. Računala uče prepoznavati i interpretirati ljudski govor na svim svjetskim jezicima, a prikopčani na tijelo prate i bilježe funkcije organizma.
S druge strane, razvijaju se uređaji koji mogu na usklađen način stimulirati vid, sluh, dodir, pa čak i njuh, kako bi se izazvao dojam boravka u nekoj usporednoj stvarnosti. Virtualna stvarnost može biti sasvim izmišljena, sa svojim vlastitim pravilima i zakonima fizike. No, može biti i dizajnirana kako bi što vjernije dočarala neku stvarnu situaciju koja je većini ljudi vrlo zanimljiva, poput astronauta u svemiru, vozača automobilskih utrka, pilota vojnog aviona ili ronioca u području koraljnih grebena. Tehnologije virtualne stvarnosti najčešće se temelje na kombinaciji slušalica, projekcijskih uređaja i posebnih fizičkih okruženja. Korisnici mogu gledati, slušati, kretati se i komunicirati unutar te usporedne, umjetne stvarnosti.
Neke od najuspješnijih simulacija razvijene su kako bi se na njima trenirali kirurzi, piloti ili vojnici za iskustva koja ih čekaju u stvarnom svijetu, a koja mogu činiti razliku između života i smrti, pa obuka završava tek kad se postigne zadovoljavajuće dobar rezultat. Može li se stvarnost kakvu poznajemo u budućnosti ravnopravno natjecati za ljudsku pažnju s virtualnom, ili pak uvećanom stvarnošću? Neki autori, poput Edwarda Castronove, pišu o rastućoj vjerojatnosti “migracije ljudi u virtualni prostor”, što bi moglo rezultirati vrlo značajnim promjenama u ekonomiji, kulturi i vrijednosnom sustavu. Čini se da se s njegovim procjenama slažu i najveće svjetske tehnološke kompanije. Primjerice, početkom 2014. godine Facebook je kupio zaslon za virtualnu stvarnost start-up kompanije Oculus Rift prije no što je korisnicima uopće isporučen ijedan uređaj, te platio čak 2 milijarde dolara.
U istoj godini, kompanija Sony najavila je projekt “Morpheus” (tj., PlayStation VR) - zaslon virtualne stvarnosti za video igre na PlayStationu 4. I Google zatim najavljuje tzv. Cardboard, gdje korisnik stavlja svoj pametni telefon u kartonski držač kojeg nosi na glavi, a ovaj mu omogućuje iskustvo virtualne ili uvećane stvarnosti. Microsoft je razvio HoloLens, sustav za uvećanu stvarnost koji koristi kameru za snimanje okruženja korisnika. Na vrlo naprednom sustavu uvećane stvarnosti radi i kompanija Magic Leap, koja je već privukla gotovo milijardu i pol dolara investicija, od čega je više pola milijarde platio Google, a još nekoliko stotina milijuna kineski div Alibaba. Magic Leap izaziva veliku pažnju jer projicira digitalno svjetlosno polje izravno u oko korisnika, kako bi već percipiranoj slici stvarnosti pridodao i neke nepostojeće elemente. Do 2016. godine u svijetu je već djelovalo najmanje 230 tvrtki koje razvijaju proizvode vezane uz virtualnu stvarnost.
Promatrajući brzinu razvoja ovog područja, čuveni inovator Elon Musk, osnivač PayPal-a, Tesla Motors-a, SunCityja i Space-X-a, zapitao se otvoreno: je li vjerojatnije da se taj napredak razvoja virtualne stvarnosti sada događa baš prvi puta u povijesti čitavog svemira? Naime, ako se već jednom dogodio, tada bi vjerojatno bile razvijene bezbrojne simulacije stvarnosti, pa bismo i mi zapravo živjeli u jednoj od tih simulacija. Elon Musk je zaključio kako je njemu osobno barem milijardu puta vjerojatnije da živimo u simulaciji stvarnosti, a ne u izvornoj stvarnosti, pa je i sve ono što mi podrazumijevamo stvarnošću zapravo virtualno. Je li pritom u krivu, ili je možda u pravu, jako je teško reći.
@Yael_Gillespie84 budalo s google translatea znaci da si u minusu 15 dolara na svakih 150 ulozenih ..Inace clanak je odličan, a prostor za raspravu gotovo pa neiscrpan. Nadam se da bum i ja jednog dana imao luksuz da u čakuziju s burazom raspravljam o tome .... al za to je jako mala šansa... ne za đakuzi ...