Može li školstvo preživjeti još jedan ‘eksperiment’: Loptamo se s djecom, a ona se najviše boje promjena

Bombastične višegodišnje najave o reformi obrazovnog sustava, sustavno iščekivanje primjene najavljivanih promjena u stvarnoj, ne nastavi postavljenoj na teoriji generacija koje su odavna izašle iz obrazovnog sustava, štrajk u kojem roditelji, ali i učenici biraju strane koje će podržati, politika koja na udžbenicima i kurikulima gradi imidž do mjere da se, kao što je to bio slučaj u prošloj školskoj godini u kojoj su se izmijenila četiri nastavna oblika uz uvjeravanje kako je to jedino moguće, i naposljetku koronavirus koji je zahvatio cijeli svijet – obrazovni su sustav doslovce bacili na koljena.

Preko lica i nosa

U Hrvatskoj je više nego ikad u fokusu obrazovanje – ne obrazovanja radi, nego obrazovanje na filozofskoj razini u kojem si baš svi daju za prvo da znaju sve. U najmanju ruku ono što je najbolje za generaciju 21. stoljeća koja je po svemu, od načina učenja, načina razumijevanja naučenog, do navika znatno drugačija od svih prethodnih generacija koje im kroje obrazovanje. Spomenuta generacija učenika ima potrebu za profesionalnom orijentacijom, ali i alatima uz koje bi znala naučeno primijeniti u svakodnevici. Ima potrebu za jasno postavljenim ishodima učenja, no sve je to ostalo u sjeni virusa koji je i nadolazeću školsku godinu već sada izmijenio do temelja.

VIDEO: Objavljene upute za početak rada vrtića i škola

Video: Marin Tironi/PIXSELL

Da, ove će školske godine učenici sjediti u školskim klupama s maskama, nastavnici će predavati s maskom preko lica i nosa, ove će se školske godine škole po potrebi zatvarati ako u njih probije virus, a učenici u samoizolaciji nastaviti pratiti online nastavu, ove će školske godine učenici biti lišeni školskih petminutnih odmora, ove će školske godine škole funkcionirati po epidemiološkoj slici županija, ali će ove školske godine učenici biti u kontaktu sa svojim vršnjacima. Baš kao što su to bili i za vrijeme praznika. Jednako kao i njihovi roditelji i nastavnici.

Ove školske godine, baš kao i čitavo gospodarstvo, sve ostale profesije učenici će učiti, kako to iz Nacionalnog stožera vole kazati, “plesati s virusom”. U školi! I dok se prije samo nekoliko mjeseci roditelji i nastavnici žalili kako im je nepodnošljiva online nastava koja zbog pandemije nepoznatog virusa doista bila jedino moguće rješenje, a učenici je opisivali kao napornu aktivnost u kojoj su stalno nešto učili, a ništa naučili, u kojem su bili prepušteni samostalnom tumačenju gradiva, sada su sve glasnije pritužbe na najavljeno otvaranje škola 7. rujna.

Roditelji se iznova bune, iznova sve glasnije poručuju kako djecu neće poslati na nastavu, čak ni u onim razredima u kojima je škola obvezna. Samo tjedan dana prije nove školske godine, kažu, nemaju nikakvih informacija. Uostalom, ta pobuna zbog nedostatka informacija provlači se već godinama, a upravo u takvim situacijama najglasniji su kritičari koji su glavnu političku pozornicu imali, ali posve promašeno iskoristili ili, dok su vladali Ministarstvom obrazovanja, nisu znali poduzeti aktivnije i jasnije korake osim onih koji doprinose samopromociji.

Jesmo li upravo sa svime time i zbog svega toga mi odrasli, bilo roditelji, nastavnici ili političari, od djece napravili kolateralne žrtve ili pak izravne žrtve koje sutra neće znati funkcionirati u svojem znatno izmijenjenom svijetu u odnosu na današnji koji poznaju roditelji i okorjeli političari?

Najteži scenarij

Jesmo li im znali jednostavno objasniti da upravo sada u svakoj školi ključnu ulogu igraju ravnatelji koji moraju znati osigurati nastavu, radni proces, ali i zdravstveno zaštititi djecu? Oni isti koji od svih zaposlenika u obrazovnom sustavu primaju najviše plaće, nerijetko dolazeći na te pozicije političkim linijama. Očigledno nismo. Zašto oni imaju pravo reći da je nešto nemoguće organizirati, a ne dopustiti, primjerice, nekom od učenika da kaže da nešto od gradiva jednostavno ne može savladati? Dok je na rasporedu čitav niz pitanja na koja odgovore Ministarstvo mora uputiti ravnateljima, ravnatelji nastavnicima, roditeljima i učenicima, tjedan dana prije početka nastave sve se svodi na javna prepucavanja bivših i sadašnjih ministara i javna prepucavanja u koja su uvučeni roditelji.

– Puno je nestrukturirane rasprave, slabo pokrivenih interesa i nedostatka vizije u javnim raspravama o načinu izvođenja nastave u sljedećoj akademskoj i školskoj godini. Nažalost, iz rasprava se jasno vidi da se akcijski plan za provođenje nastave na daljinu nije pročitao jer, da jest, ne bi se otkrila “topla voda”. Naravno, svi želimo učenike u školama, ali želje nisu plan – napisala je još sredinom kolovoza na svom Facebook profilu bivša ministrica obrazovanja Blaženka Divjak.

Akcijski plan koji spominje sadrži jedine tri mogućnosti održavanja nastave u vrijeme koronavirusa, brani se kako je prozvana da u svome mandatu nije napravila ništa za nadolazeću školsku godinu i ističe kako je za uspješno održavanje nastave prije svega ključna digitalizacija i pripremljeni nastavnici. A upravo su se nastavnici žalili da u njezinu mandatu o njihovim pripremama ne može biti govora – štoviše u njezinu su mandatu pokazali ogromno nezadovoljstvo koje se prelilo na 36 dana bez nastave za učenike. Zbog štrajka!

– Postoje dva osnova skupa kriterija temeljem kojih se donosi odluka: epidemiološka situacija i uvjeti za izvođenje određenog scenarija u obrazovnom sustavu. Do sada su se odluke ovakve vrste donosile primarno temeljem epidemiološke situacije, a uvjeti za izvođenje određenog scenarija utvrđivali su se i osiguravali u “hodu”. U potencijalnom drugom valu pandemije potrebno je uzeti u obzir oba kriterija. S obzirom na to da će se konačna odluka donositi tek početkom rujna, sada iz toga proizlazi da se uvjeti u obrazovnom sustavu trebaju pripremiti za sva tri scenarija. To u praksi znači da se treba pripremiti za scenarij povezan uz najtežu situaciju, odnosno za izvođenje nastave pretežno na daljinu – napisala je Divjak.

Dakle, u situaciji kada koronavirus na koljena primarno baca tri županije – Splitsko-dalmatinsku, Brodsko-posavsku i Grad Zagreb – bivša ministrica ponovno bi pokretala digitalnu i TV nastavu za čitavu zemlju ili bar silom prilika pokušala utjecati na takvu odluku pravdajući je politikom kontinuiteta, i to bez obzira na to što klinički psiholozi masovno zagovaraju socijalizaciju učenika u razredu kao nužan element za svakog učenika. Između ostalog, i sami svjedoče ljetnim druženjima djece i roditelja u parkovima, na plažama, kao što svjedoče i činjenici da su i mnogi odrasli nastavili sa životnim navikama i obvezama, naravno, uz nužne mjere opreza. Da djeca trebaju ići u školu, kazala je i Tanja Sever, klinička psihologinja, naglašavajući da bi ponovna potpuna izolacija djece iz obrazovnih ustanova i njihovo prepuštanje samima sebi i isključivo online nastavi ostavili ozbiljne posljedice na njih.

– Škola je obrazovno mjesto, a naši učenici nisu kolateralne žrtve. Ono što je ključno za razumijevanje jest da sve što se događalo u obrazovnom sustavu, od početka uvođenja reforme, štrajka, pa onda koronavirusa nije pomoglo da naši učenici obrazovno napreduju i to je ono ključno po čemu se razlikuju tumačenja – kazala je Sever referirajući se na naše pitanje jesmo li uplitanjem u obrazovanje pa do koronavirusa od učenika učinili kolateralne žrtve.

Kako je kazala, neovisno o reformi i neovisno o problemima koje je i u mnogim zemljama s razvijenijim školstvom prouzročio koronavirus, naša djeca već godinama u obrazovnom sustavu imaju problem s memorijom. Naime, u stanju su poput robota izrecitirati udžbenike, definicije, pravila a da pritom ne hrane, niti im sustav to omogućava, vlastitu memoriju.

Kemiju znate, a ne volite

– Naša djeca jako su dobro informirana, barataju velikom količinom informacija, ali nisu obrazovana. Nemaju uvjeta za obrazovni napredak. Naša djeca pripadaju generaciji 21. stoljeća i nimalo ne nalikuju ranijim generacijama. To su djeca okrenuta sebi i svojim potrebama, a u obrazovnom smislu nimalo se ne govori koliko se njih zapravo podučava. U stanju su poput računala kazati sve što znaju, ali kada to isto znanje moraju primijeniti ili kada je korisno znanje u pitanju, tu su očiti problemi. Imate inflaciju učenika koji svoje obrazovanje završavaju s prosjekom 5,00, ali kada korisno znanje moraju primijeniti, oni to jednostavno ne znaju. Zato je i više nego ključno i važno da se u obrazovnom sustavu svi educiraju o generaciji 21. stoljeća kako bi se obrazovni sustav mogao prilagoditi njima, a ne da se sustav prilagođava nastavnicima ili roditeljima koji ne pripadaju novijim generacijama – kazala je Sever.

Naglasila je da se i sama, radeći na profesionalnoj orijentaciji s učenicima, susrela s onima koji su, navela je primjer, odlični u kemiji ili fizici, ali ti isti ne znaju odgovoriti vole li te predmete ili su ih samo naučili napamet.

– Ako vi znate kemiju, a ne znate volite li je, onda vi zapravo ne znate što biste s tim jer ste sve ili gotovo sve naučili napamet. Zato je nužno da se u školama pod hitno odvoji što su to korisne informacije u poučavanju, a što je balast. Jasno je da je uz sadašnji oblik podučavanja učenicima učenje tlaka, naporno, a s druge strane ni kao roditelj više ne znate kako ih motivirati da uče ili pak zavole učenje – kazala je Sever.

Kako onda balansirati među roditeljima koji imaju jaku potrebu komentirati obrazovni sustav i sve odluke koje se tiču škola, ali i među nastavnicima od kojih se polovina doista brine o učenicima, njihovim potrebama i imaju iskrenu želju prenijeti znanje, dok druga polovina nastavnika i profesora isključivo brine brigu o zasluženim/nezasluženim materijalnim pravima?

– Roditeljima je previše dano ući u sustav i komentirati sve što se događa. S druge strane, prema učiteljima, profesorima i nastavnicima učenici trebaju imati poštovanja, ali učitelji, profesori i nastavnici, kao i učenici poštovanje ne smiju miješati sa strahopoštovanjem. Ako pitate učenike kako je izgledala prošla školska godina, online nastava, jasno će vam reći kako im je ona bila naporna – kazala je Sever koja je u ulozi kliničkog psihologa sada uključena u rad Povjerenstva s još 23 stručnjaka iz osnovnih i srednjih škola, ali i iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, epidemiologa, članova sindikata koji su morali sastaviti smjernice za iduću školsku godinu.

Sever je već na prvom sastanku tog povjerenstva zastupala stav o povratku u školske klupe kao važnom elementu očuvanja mentalnog zdravlja učenika.

– Naše ključno pitanje sada mora biti što je naš ishod ovog polugodišta? A ishod je da cijela situacija prođe što prije, a djeca dobiju poruku da život ide dalje. Ono što je ključno znati jest da se djeca boje promjena i nesigurnosti. S ovim što se mi odrasli loptamo, našoj djeci i učenicima šaljemo poruku o vlastitoj nesigurnosti, ali i nesigurnosti obrazovnog sustava kojem oni pripadaju – kazala je Sever nadodajući da je važno svim i učenicima, i profesorima, učiteljima i nastavnicima, kao i roditeljima objasniti kako u novu školsku godinu idemo korak po korak jer zbunjenost koronavirusom nije prisutna samo u našoj zemlji već zbunjenost postoji na sveopćoj razini.

Dobar primjer u Hrvatskoj mogu biti roditelji vrtićke djece – i oni kao i roditelji školaraca podnose strah od nepoznatog, ali su svejedno u svojim kritikama znatno tiši. Ne zadiru u sustav iako je njima mnogo teže maloj djeci objasniti zašto u njihovoj grupi nema igračaka na koje su navikli jer ih se većina ne može svakih nekoliko sati dezinficirati, znatno im je teže objasniti što znači fizička distanca i zašto ne smiju dijeliti svoje osobne stvari s drugima. A kako će izgledati u povijesti druga najizazovnija školska godina? Higijena, redovito pranje ruku, distanca od učenika iz drugih razreda, minimalno zadržavanje na školskim hodnicima temelji su na kojima će se unutar škola organizirati nastava.

Učenicima će se u svakom razredu morati osigurati razmak od 1,5 metara. U onim učionicama čija kvadratura to ne omogućava, kao što je to s učionicama u većim gradovima, škole će imati izbor – ili će učenici nositi maske dok sjede na nastavi, izuzev učenika od prvog do četvrtog razreda osnovne škole na koje se obveza nošenja maski ne odnosi, ili će se razred podijeliti u dvije grupe. Izabere li škola opciju da jedan razred dijeli na dvije grupe jer im ne može osigurati dostatan razmak – jedna grupa razreda u školu će dolaziti dva dana, druga tri, pa u sljedećem tjednu obrnuto. To ni u kojem slučaju ne znači da oni učenici koji će biti u takvoj organizaciji nastave dok su kućama ne rade ništa – njima bi nastavnici trebali zadati zadatke, projekte ili gradiva koja moraju ponoviti ili odraditi samostalno.

Škola ima na izbor i definirati raspored sati na način da u predmetnoj nastavi stavlja blok-sate određenog predmeta tako da se učenici u danu susretnu sa što manje nastavnika koji, ako nema osiguranog razmaka, u učionicama također moraju nositi maske. Svi učenici, neovisno o tome koji razred pohađali, neće više imati klasične odmore – drugim riječima, mora im biti jasno rečeno da se ne smiju miješati s učenicima ostalih razreda kako bi se time spriječilo eventualno širenje zaraze. U slučaju da u škole probije virus, epidemiolozi će procijeniti situaciju i odrediti ide li cijela škola ili samo određeni razredi u samoizolaciju. U tome slučaju za učenike u samoizolaciji nastavlja se nastava, i to online na sljedeća dva tjedna koliko traje izolacija. Pritom mrežni sustav nije opterećen kao kada je cijela Hrvatska morala biti u virtualnim učionicama pa profesori, učitelji i nastavnici tada učenicima mogu doista organizirati praćenje online nastave baš po njihovu rasporedu i uživo.

Korona režim

Obveza učenika u novom koronarežimu održavanja nastave jest da prilikom ulaska u razred, neovisno o tome koji razred pohađali, moraju oprati ruke. U nižim razredima maske su potrebne učiteljima kada komuniciraju s drugim učiteljima, roditeljima ili kada prolaze školskim hodnicima. Svi zaposlenici i osnovnih i srednjih škola imaju svakodnevnu obvezu mjerenja temperature prije polaska na posao kako bi na vrijeme, u slučaju bilo kakve ugroze, mogli reagirati. Ista mjera, ali kao preporuka, izdana je i roditeljima učenika.

Koliko god je to moguće, sve škole u Hrvatskoj moraju voditi računa da sate tjelesnog provode što više na zraku, školskom igralištu ili u šetnji, a posebna preporuka izdana je i za glazbeni. Pjesma je dobrodošla, ali profesori moraju voditi računa da djeca prilikom pjevanja nisu jedni drugima okrenuti licem u lice. Jasno je još jedno pravilo koje vrijedi za sve škole, ali i za vrtiće – tijekom ove godine, barem dok je korona i dalje raširena, nema posjeta školama – to se odnosi na kazališne grupe ili druge grupe. Da posao s prvim danima nastave tek počinje, jasno je poručio i ministar obrazovanja Radovan Fuchs.

– Posao neće moći biti odrađen bez pomoći, podrške i strpljenja učitelja, nastavnika, odgojitelja, ravnatelja, nenastavnog osoblja, učenika, roditelja, ali sindikata i medija. Cilj je svima isti – sigurna i što kvalitetnija nastava. Ovo nisu vremena za promociju i taštinu. Ovo je vrijeme za suradnju, razumijevanje i strpljivost – kazao je ministar poručivši kako vjeruje timu stručnjaka okupljenom u posebnom stručnom povjerenstvu