Emotivne reakcije na intervju koji je sudac Ivan Turudić dao Večernjem listu samo potvrđuju koliko su ideološke podjele u Hrvatskoj još uvijek nevjerojatno snažne. S matematičkom preciznošću moglo se predvidjeti ne samo kako će se izjasniti pojedini političari nego i “neovisni intelektualci i novinari”. Upada u oči da kritičari i analitičari javnih istupa suca Turudića nikako nisu mogli odvojiti njegovo djelovanje kao suca od njegovih političkih stajališta kao građanina. U toj manihejskoj podijeljenosti hrvatske politike i društva nikome ne odgovara da ide u takvu analizu. Jer da su se uputili u tu intelektualnu avanturu onda bi i najžešći kritičari vehementnih i tvrdih Turudićevih političkih stajališta mogli vidjeti nešto dobro u njegovu sudačkom radu.
Jednako tako bi i oni koji cijene i podržavaju ono što je Turudić napravio kao sudac mogli razabrati i nešto neprihvatljivo u njegovim političkim istupima. Ne toliko u samim ocjenama političkih aktera i procesa koliko u tonu i načinu na koji je to učinio. Spadam među one koji izuzetno cijene kako se Ivan Turudić kao šef Županijskog suda u Zagrebu postavio u najznačajnijim sudskim procesima koji nisu bili važni samo za pojedince kojima se sudilo nego su utjecali i na cjelokupni politički i društveni život u Hrvatskoj.
Turudić je postao sudačka zvijezda kada je na dugogodišnji zatvor osudio Hrvoja Petrača kojega se vezalo uz zagrebačko podzemlje koje je prije desetak godina, kada je donesena presuda, bilo izuzetno jako. Za takvu odluku treba imati jako puno građanske hrabrosti, ali i jasnu viziju Hrvatske. Turudić je presudom “kontroverznog poduzetnika Petrača” pretvorio u pripadnika kriminalne skupine i poslao ga u zatvor. Nakon tog antologijskog događaja, koji ima i veliko simbolično značenje, Hrvatska je postala sigurnija zemlja. Danas u Hrvatskoj ima puno manje kriminala nego prije deset godina.
Ali nije to jedina presuda kojom se sudac Turudić može ponositi. Nakon Petrača došao je na red bivši premijer Ivo Sanader. Turudić se i u tome procesu iskazao i osudio kleptomanskog premijera na zasluženu kaznu. Poslao je jasnu poruku da nitko nije nedodirljiv te da se kriminal, pogotovu kada je riječ o najvišim državnim dužnosnicima, uopće ne isplati. Na takvim bi mu presudama trebali čestitati i najzagriženiji sljedbenici premijera Milanovića i predsjednika Josipovića.
Nakon što nas je simbolično oslobodio organiziranog podzemlja i korumpiranih političara, Turudić nas je odlukom o izručenju Josipa Perkovića Njemačkoj simbolično oslobodio i “udbaške” prošlosti. Tim više što je vladajuća garnitura, a i dobar dio oporbe, zapravo želio opet zataškati stvari i pustiti biologiji da napravi svoje. Ni ta odluka suca Turudića nije bila bez rizika. Zamjerio se dobro umreženim prijateljima iz komunističkog sustava čiji utjecaj uopće nije zanemariv.
Za razliku od nekih medijskih branitelja suca Turudića, uopće ne smatram spornim što je sada i on izložen političkim napadima. Ušao je u političku arenu žestoko napadajući sve one koji se s njim politički ne slažu pa je stoga bilo normalno očekivati da će napadnuti uzvratiti. Problem je samo u tome što se u političkoj borbi namjerno prešućuje njegove sudačke kvalitete. Nema puno onih koji se mogu ponositi uspjesima u svojoj profesiji kao što se Turudić može ponositi presudama Petraču, Sanaderu i Perkoviću.
Partija mu nije zaboravila izručenje Perkovića i podmetati će mu tako dugo koliko će se održati na vlasti! Sudeći po Hrvatskoj šutljivosti i jalu, to će biti do kraja mandata, a za vrhunske zasluge u društvu, politici, gospodarstvu, možda ih birači nagrade i još jednim mandatom! Nek ljudi dovrše posao do kraja; mislim na uništenje države i prodaju nekom šeiku ili ruskom mafijašu, prijateljima od bivšega, predsjednika!