Već stoljećima ljudski je san zaustaviti starenje i doživjeti, ako ne besmrtnost, a ono duboku, duboku starost koja se mjeri stotinama godina. Prosječni ljudski vijek neprestano raste, no pomak s prosječnih 50 na 70 godina života mali je korak u odnosu na ovakva očekivanja. No prema tvrdnjama britanskog genetičara Aubreyja de Graya, tehnologija koja bi ljudima omogućila starost kakvu su doživjeli biblijski patrijarsi poput Noe ili Metuzalema već postoji.
Ovaj gerontolog s diplomom prestižnog sveučilišta Cambridge već desetak godina bavi se isključivo problemom starenja, a osnivač je i SENS-a, neprofitne organizacije koja okuplja biologe i genetičare koji imaju samo jedan cilj – produljiti životni vijek čovjeka petnaestak puta više nego što je on danas. Prema de Grayevim tvrdnjama, ljudi stari poput Metuzalema koji je doživio 969 godina ili Noe, koji je, prema Bibliji, dočekao 950. rođendan, neće biti znanstvena fantastika već stvarnost.
Složeni metabolizam
– Vrlo je vjerojatno da je prva osoba koja bude doživjela tisuću godina već rođena. Znanost se razvija takvom brzinom da nam je biološka revolucija, s velikim učincima i pomacima, doslovno pred vratima. Pri tome treba imati na umu da nećemo dočekati besmrtnost. Svi su smrtni, samo je pitanje nakon koliko vremena. Sam pojam besmrtnosti, uostalom, treba izbjegavati, jer je on pogrešan. On znači nula posto šanse za smrt, a to je nemoguće, kaže de Gray.
Ovaj gerontolog zajedno sa svojim timom radi na razvoju terapija za ubijanje stanica koje su izgubile sposobnost dijeljenja, čime se dopušta organizmu da novim, zdravim stanicama nadopuni tkivo organizma. Naime, starenjem stanice u tijelu čovjeka nakupljaju različite vrste molekularnih oštećenja, što je relativno bezopasno dok su oštećenja malobrojna, no kada se stvori određena kritična masa, odnosno prijeđe određeni broj oštećenja, dolazi do različitih vrsta bolesti i otkazivanja organa. U ovome trenutku SENS-ov znanstveni tim radi pokuse na laboratorijskim miševima, a rezultati koje postižu čine se izuzetno dobrima. Prema planovima, u neko bi vrijeme iste terapije mogli početi provoditi na ljudima, a tek onda će se sa sigurnošću znati imaju li njihova istraživanja stvarne osnove.
– Prema planovima, probna istraživanja na ljudima počet će za šest do osam godina. U to vrijeme bit će usavršena terapija koja bi mogla biti učinkovita u zamjeni stanica ljudskog organizma – kaže de Gray.
Ljudski metabolizam izuzetno je složen, uključuje vrlo kompliciranu mrežu biokemijskih i staničnih procesa koji su međusobno povezani, koji organizam održavaju na životu, no koji imaju i svoje sporedne efekte. De Gray je definirao sedam područja staničnog propadanja koji mogu međusobno biti kombinirani. Uz problem mutacija i odumiranja stanica koje organizam ne mijenja kada bi trebao, tu je i pojava neodumiranja stanica koje su izgubile svoju funkciju te ih organizam ne može zamijeniti, kao i prebrzo dijeljenje stanica u tijelu, što je osnova nastanka tumora... Sve ove pojave mogle bi se spriječiti terapijom koju razvija SENS-ov tim.
– Naš je cilj zapravo produljiti, u prvom koraku, ljudski život za tridesetak godina. Omogućiti ljudima da dožive devedesetu u istoj formi u kojoj se danas nalazi prosječni šezdesetogodišnjak, i tu smo na dobrom putu. U ta tri desetljeća znanost će toliko napredovati da će produljiti životni vijek na nekoliko stotina, pa čak i tisuću godina – kaže De Gray.
Ipak, ambiciozni planovi ekipe okupljene oko gerontologa s diplomom Cambridgea, prema mišljenju većine genetičara i liječnika, nipošto nisu lako ostvarivi, a upitno je koliko su uopće realni.
– Pitanje produljenja ljudskog vijeka vrlo je složeno i slojevito, no gotovo je sigurno da je nemoguće doživjeti tisuću godina. Veliko je pitanje i što se događa produljenjem životnog prosječnog životnog vijeka za 10 ili 20 godina. Naime, produljenje životnog vijeka ne znači automatski i produljenje kvalitete života – drži jedan od vodećih hrvatskih genetičara Tomislav Domazet Lošo s Instituta Ruđer Bošković, koji je ujedno profesor na Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Kako kaže, produljenjem starenja povećava se i frekvencija stvaranja tumora u tijelu. Jednostavno, stanice zbog mutacija postaju sve heterogenije, a zbog njihove različitosti sve teže međusobno funkcioniraju, čime se otvaraju procesi nastanka tumora.
– Ne postoji nijedan sisavac koji doživi toliku starost. Pojedine školjke mogu dosegnuti vijek od 300 ili 400 godina, no one su posve drugačiji organizmi, baš kao i hidra, koja je teoretski besmrtna, no kod kojih se razvijaju posebni oblici tumora – kaže Domazet-Lošo.
U prilog njegovim tvrdnjama govori i činjenica da se, unatoč golemom pomaku u znanosti koji se dogodio u posljednjih stotinjak godina, ljudski vijek vrlo malo pomakao. Dok su početkom prošlog stoljeća ljudi u industrijski razvijenom svijetu mogli računati na prosječnu dob od šezdesetak godina, danas je, kada je biotehnologija otišla nebu pod oblake, kada se operacije izvode laparoskopski i uz pomoć robota, kada se već nanotehnologija koristi u medicini, očekivani životni vijek samo petnaestak godina dulji. Još uvijek je relativno malo ljudi koji dožive stoti rođendan, a i to ovisi o nekoliko faktora: načinu života, genetici, ali i o sreći.
Mentalno zdravlje
Sam način života nije lako definirati. Mnogo je stogodišnjaka koji žive na selu, na svježem zraku i koji su se tijekom života bavili fizičkim poslom, jeli zdravo, nisu pušili ni pili alkohol. S druge strane, neki od stogodišnjaka živjeli su potpuno suprotno, pušili su i pili, bili hedonisti i doživjeli stotu. Većini njih, kojoj god grupi pripadali, jedno je zajedničko. Svi su oni održali mentalno zdravlje na visokoj razini što je, po svemu se čini, ključ dostizanja duboke starosti.
Ipak, istraživanja koja provodi De Gray i njegov tim bave se samo i isključivo fizičkim zaustavljanjem starenja uzimajući u obzir tijelo, ali ne i um. Ma kako god dugovječan život na prvi pogled izgledao primamljivo, prema svemu sudeći, to bi bila svojevrsna kazna s kojom bi se rijetko tko mogao nositi. Jer doživjeti starost od nekoliko stotina godina bilo bi katastrofalno teško. Naime, De Grayova istraživanja govore o produljenju života, ali ne i njegove kvalitete.
Ljudsko tijelo moglo bi podnositi napore baš kao i sada. Čovjek bi mogao biti fizički aktivan do šezdesete, sedamdesete, eventualno osamdesete godine. Nakon toga kosti bi postale toliko krhke i krte da ne bi podnosile ni najmanji napor, mišići ljudskog tijela atrofirali bi. Nakon stotinjak ili sto pedeset godina čovjek bi vjerojatno bio osuđen na život u krevetu oviseći potpuno o svojim bližnjima, poluslijep i polugluh. Samostalno hranjenje bilo bi izuzetno teško, a svaki samostalni odlazak na toalet bio bi ravan pothvatu. Usto, treba imati na umu da bi čovjek koji živi nekoliko stotina godina ostao potpuno sam, bez svojih prijatelja koji bi prije ili kasnije također postali nepokretni. Svaka osoba starija od stotinu pedeset godina bila bi teret ne samo onima oko sebe već i sebi samome, bez ikakva smisla postojanja.
Drastično povećanje očekivanog prosječnog životnog vijeka bio bi, među ostalim, vrlo vjerojatno poguban i za civilizaciju kakvu danas poznajemo. Broj ljudi koji nastanjuju planet relativno brzo bi se udeseterostručio, a pitanje je koji broj ljudi planet Zemlja može prehraniti resursima koje ima. Jer poljoprivredne površine ne bi se povećavale, već naprotiv, smanjivale da ustupe mjesto novim gradovima i industrijskim pogonima.
Tu je i pitanje tko bi sve brinuo za nebrojene starce koji bi potpuno ovisili o njezi drugih, mlađih osoba. I koje bi o njoj ovisile još stotinama godina. Uza sve to, treba imati na umu i da bi se socijalni sustav kakav danas poznajemo vrlo brzo urušio. Ljudi pred mirovinom danas najčešće imaju ušteđevinu koja im osigurava život za desetak ili petnaestak godina. U životnom vijeku od tisuću godina to bi bila samo kap u moru potreba, "tek za prvu ruku". Mirovinski sustav ne bi mogao isplaćivati mirovine toliko dugo jer nemoguće je s radnim vijekom od četrdesetak godina financirati život za sljedećih desetak stoljeća ma koliko taj život skroman bio.
Uvjeren u uspjeh
Unatoč svemu ovome, Aubrey de Gray ne odustaje od svojih istraživanja i tvrdi da će sve to biti riješeno.
– Kada je prije 150 ili 200 godina nastupila industrijska revolucija, tvrdilo se da će planet uskoro postati pretijesan za sve ljude, da će nestati hrane, da će zavladati neimaština. Ništa se od toga nije dogodilo. Naprotiv, životni je standard porastao. Kako se razvija znanost u medicini, tako se razvija i na ostalim poljima te ne treba sumnjati da će svi ovi problemi biti riješeni u relativno kratko vrijeme – kaže De Gray koji sada, s četrdeset sedam godina, drži da i sam ima oko 50 posto šanse doživjeti sljedeći milenij.
>> Produljili bi život na stotine godina na već prenapučenom planetu Zemlji
>> Uz novac koji sada daje Google učinit ću čovjeka besmrtnim
Ima i previše onih koji bi rado da dožive metuzalemske godine ali ono ALI je još uvijek nepremostivo.