Direktor jedne međimurske metaloprerađivačke tvrtke ostao je iznenada bez nekoliko zavarivača koji su otišli raditi u slovensku tvrtku u Prekmurje. Slovenac je poslao svog skauta s jasnim zadatkom – ponudi 200 eura veće plaće i dovedi mi radnike. I bi tako. Srditi je direktor sjeo u auto i odjurio u Deželu sasuti kolegi u lice da nije fer to što radi jer mu ugrožava rokove isporuke...
– Kolega, daj radniku veću plaću i problem je riješen – odgovorio mu je Slovenac. I nakon mjesec dana, u međimurskoj tvrtki plaće su, vidi čuda, porasle za desetak posto. Nije nešto, ali radnike veseli. Priča je to koja ovih dana kruži u poslovnom svijetu i pokazuje drugu stranu egzodusa desetaka tisuća građana, koji bi mogao donijeti bolji život dijelu onih koji su ostali. Suočeni s odljevom radne snage koja se razmiljela po Njemačkoj, Austriji, Sloveniji, Švedskoj i Kanadi, hrvatski će poduzetnici biti prisiljeni ponuditi veće plaće jer im neće imati tko raditi. Pitanje je hoće li to moći financijski izdržati.
Metaloprerađivači još i najbolje stoje; prosječna im je plaća 4800 kuna, dok je u ukupnom međimurskom gospodarstvu ona samo 3900 kuna, čak za trećinu manja od hrvatskog prosjeka! Nijemci bravarima nude od 1500 do 2500 eura za 35-satni radni tjedan, a svaki dodatni sat plaćaju 25 posto više. Dosad se, kad se govorilo o iseljavanju, uglavnom spominjalo visokoobrazovane – liječnike, inženjere i informatičare, a na svakog od njih dolazi na stotine bravara, kuhara, zavarivača i vozača kamiona. Nikome, koje god naobrazbe bio, sigurno nije lako s pinklecom na ramenu krenuti u nepoznato, ali što im drugo preostaje? Tvrtke Ustaše d.o.o. i Partizani d.o.o. ne zapošljavaju. Ne daju kruh. Najbolje bi bilo da se i nad njima otvori neka predstečajna nagodba i da u roku od mjesec dana vjerovnici s lijeve i desne strane prijave potraživanja, smognu snage za oprost i prebijanje dugova, pa da se u kratkom roku provede stečajni postupak i krene od nule.
U protivnom, preostat će samo organizirati kampanje slične onoj marketinškoj, pa na kolodvore postaviti plakate “Ostajte ovdje, sunce tuđeg neba neće vas grijati kao što vas ovo grije”, “Mama kuha najbolje”, “Vrati se doma, skuhala sam ti paštašutu”...
Političari su se i u ovoj izbornoj berbi pokazali kao kvarna roba koju treba čuvati hladnih glava i držati podalje od vrućih ideoloških rasprava. Odjednom su svi povjesničari! Kao da budućnost vide u prošlosti. Ne počnu li napokon raditi ono što se od njih traži, televizijske će kamere na graničnim prijelazima početi prebrojavati gastarbajtere kao što ljeti zaskaču i broje turiste. Pa dok se Nijemci relaksiraju i švicaju u Brelima i Malinskoj, naši će švasati na bauštelama u Baden-Württembergu i brati papriku na plantažama u Bavarskoj, sretni što mogu nešto zaraditi. Danke, Deutschland, i ovaj put!