“Volim j... penzionere, HITNO, 22 cm”, “volim j...u 6 ujutro, obdaren, 40 godina”, “volim k..., dođi u 6 ujutro dobit ćeš ga”, “volim primit dobar k... od pravog muškarca koji puši, onako prvo muški”, “volim dugo j... i da mi se puši, samo penzioneri, mogu se javljat samo ozbiljni”.
Ovakvim i sličnim porukama, s brojevima mobitela, ispisani su trošni, prljavi zidovi javnog zahoda, kojim se širi smrad mokraće, u podrumu zagrebačkoga Zapadnog kolodvora, mjesta homoseksualne prostitucije. Nedavno smo primili dojavu da se na tom mračnom mjestu događa nešto još puno gore – prostitucija maloljetnika.
Policija zasad o tome nema konkretnih dokaza. Zanimljivo je i da mnogi građani kojima je Zapadni kolodvor česta postaja ne znaju da se u dugačkim, tamnim, sablasnim hodnicima kolodvora sastaju homoseksualci.
Sve u tišini
Možda zato što se sve događa u tišini. Kako kaže beskućnik, bivši novinar koji ondje provodi dio noći kao nekakav lik iz “Zone sumraka”, klupe poslije 22 sata pune su muškaraca svih dobi.
– Sjede jedan do drugog, zatim se nađu kod stepenice i odlaze u WC. Sa starijim muškarcima često odlaze dobro odjeveni mlađi dečki od dvadesetak godina, za koje se na prvi pogled nikad ne bi reklo da se time bave – kaže.
Lokaciju ne mijenja, svaku večer provodi u tami hodnika jer upravo iz toga ozloglašenog mjesta, kaže, crpi inspiraciju za svoj budući roman. Ne skrivajući zgražanje, pokazuje na osobu koju naziva makrooom.
To je muškarac u dobi od trideset do četrdeset godina, svijetle puti, kratko ošišan, sa smrtno ozbiljnim izrazom lica, koji gotovo ne ispušta mobitel, a kad god dođe, više od sat vremena nemirno šeta po čekaonicima, više puta izlazi na tramvajsku stanicu, vraća se i na kraju ulazi u automobil parkiran preko puta.
Vrte se satima
Slično se ponašaju i stalni posjetitelji Zapadnog, samo što u rukama nemaju mobitele. Stoje na tramvajskoj stanici točno ispred kolodvora, ali ni u jedan ne ulaze. Umjesto toga, ulaze u čekaonicu te pogledima vrebaju na cestu kao da nekoga očekuju. Jedan od njih, u tridesetima, u nogometnom dresu, ćelav i tetoviran, ondje se u polumraku zadovoljava, gledajući kroz prozor.
Drugi, po izgledu reklo bi se umirovljenik, “stalan klijent”, po stanici i čekaonici vrti se više od sata. Napravio je mali krug tramvajem, prošetao kroz park preko puta i natrag te na kraju ušao u tramvaj s mladićem od otprilike 25 godina, koji je prije toga također “visio” na stanici. Prodavačica na kiosku takve scene gleda desetljećima.
– Jednom je u zahod ušla žena s djetetom i zatekla dva muškarca. Počela je vrištati te je pobjegla – kaže prodavačica.
Pištaljka, spolni organi ne služe samo za razmnožavanje, kao što mozak ne služi samo zato da popuni prazninu u lubanji. Misao se ne može roditi u purpen pjeni.