Mrsić: Sindikati nisu računali sa mnom kao s tvrdim pregovaračem

S ministrom rada i mirovinskog sustava Mirandom Mrsićem razgovarali smo u četvrtak, netom je završio pregovore sa sindikatima državnih službenika. Djelovao je opušteno i zadovoljno. Dugi i teški pregovori sa sindikalnim čelnicima gotovi su. U subotu, na dan objave intervjua, stupa na snagu Zakon o reprezentativnosti kojim će zaokružiti cijelu priču sa sindikatima.

Kako je bilo na pregovorima? Izgledate zadovoljno.

Postigli smo konsenzus, a potpisivanje kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike dogovoreno je za 2. kolovoza. Vlada je postigla što je trebala te uštedama, koje su dugoročno nužne za ovu i sljedeću godinu, osigurala radna mjesta i redovitu isplatu plaća – a ta je činjenica izuzetno bitna. Vjerujem da su i sindikati zadovoljni postignutim jer njihova prava nisu ukinuta, nego će se aktivirati čim se ekonomska situacija poboljša.

Koliko je novca ušteđeno reduciranjem prava iz kolektivnih ugovora?

U dvije godine, uz pretpostavku da ćemo uspjeti postići dogovor i sa sindikatima zaposlenih u javnim službama, uštedjelo bi se oko dvije milijarde kune. Dogovor postignut s državnim službenicima baza je za pregovore svim upravama javnih poduzeća s njihovim sindikatima. Želimo stvoriti okruženje u kojem svi imaju iste bazične uvjete i prava, vrijede isti kriteriji tamo gdje je država vlasnik ili se novac prima iz državnog proračuna. No, to znači u nekim slučajevima i ukidanje određenih privilegija kako bi svi imali ista prava.

Zašto je bilo tako tvrdo i teško s dijelom sindikata zaposlenih u javnim službama, posebno s Vilimom Ribićem?

To trebate pitati te sindikate. Vjerojatno je promjena dosadašnjeg načina pregovaranja iznenadila čelnike nekih sindikata. Mi smo sve stavili na stol, a Vladin je pregovarački tim odmah o svemu mogao donositi odluke. Potpredsjednik Neven Mimica kao glavni pregovarač i ja kao njegov zamjenik imali smo mandat Vlade i premijera Zorana Milanovića da samostalno donosimo odluke i predlažemo rješenja. Tako ni zbog jednog prijedloga sindikata nismo morali tražiti stanku, izlaziti van, telefonirati, konzultirati se, odgađati odgovore do sutra... Na svaki smo prijedlog odmah odgovorili s da ili ne i dali obrazloženje zašto ovaj ili onaj stav. Premijerov poziv na razum i shvaćanje situacije pojedini su sindikati protumačili kao namjeru predsjednika Vlade da se uključi u pregovore, što je bilo potpuno pogrešno. Dio sindikata na čelu s Vilimom Ribićem zahtijevao je da se Vlada obveže da će jednog dana vratiti ono čega se danas odriču. Na to nismo mogli pristati jer bismo učinili nešto što je HDZ radio godinama, a to je da je prebacivao svoj problem na buduće razdoblje! To nije politika ove vlade.

Izgledalo je kao da se pregovori spuštaju na osobnu razinu. Bilo je podosta optužbi i uvreda na vaš račun – od izjava o “hitlerovskim uštedama” do toga da se “doktor dogovara s doktorom”. Kako ste to doživjeli?

Način pregovaranja stvar je i osobnog stila. Ja uvijek pazim da nikoga ne povrijedim i nije mi teško ispričati se ako se to mojom nesmotrenošću ipak dogodi. Objede koje su dolazile od sindikata više govore o njima nego o meni. Zaboravilo se da sam bio član uprave Rebra i pregovarao sa sindikatima te da mi ovo nije nikakva novost.

Je li to stvar samokontrole ili vas doista uvrede i prozivke nisu pogađale?

Da sam uzvratio istom mjerom, ništa ne bih postigao, kao što nije ni Ribić jer će on opet morati sa mnom sjesti za stol i razgovarati. Pred sobom sam imao cilj koji moram dostići, i imam svoj stil. Kažu da sa mnom nije lako jer ne upadam lako u konflikte.

Ispada da ste tvrđi orah od ministra financija Slavka Linića, koji je u jednom trenutku izgubio živce.

Prvo ministar Linić nije izgubio živce, ali nije neke stvari ni mogao ni morao prešutjeti. Nikakvog vikanja nije bilo. Ministar Linić je u više navrata sindikatima potpuno mirno i argumentirano pokušao objasniti situaciju u kojoj se nalazimo. I nama ministrima koji smo detaljno informirani stala bi svaki put knedla u grlu kada bismo ga slušali dok govori o financijama, kreditnom rejtingu, održavanju proračuna, otplati kamata i dugova koje smo naslijedili. Na sve je to dio sindikata reagirao nekonstruktivnim opaskama i negiranjem činjenica, da možda nije točno to što govori, da bi trebalo sagledavati drugačije, pripremiti neku prezentaciju itd.. Nakon što se takva situacija dogodila dva ili tri puta zaredom, ministar Linić je jasno i argumentirano odgovorio.

Stupa na snagu Zakon o reprezentativnosti. Što on znači u odnosu na sindikate javnih službi koji nisu potpisali izmjene Kolektivnog ugovora, a neće pristati ni na arbitražu?

Da točno, u subotu, na dan kada izlazi ovaj intervju, stupa na snagu Zakon o reprezentativnosti. U roku od osam dana dužni smo donijeti pravilnik o postupku utvrđivanja reprezentativnosti, a drugi o visini naknade članovima Povjerenstva za utvrđivanje reprezentativnosti. Naravno da će ta naknada biti sukladna sadašnjem gospodarskom trenutku. Povjerenstvo ima pet članova, dva predlažu sindikati, dva poslodavci, a jedan član je neovisni arbitar. Povjerenstvo ima zadaću da, u slučaju da se sindikati ne mogu dogovoriti koji je reprezentativan, donese tu odluku.

Očekujemo da se sindikati do petka očituju prihvaćaju li arbitražu. Ako je ne prihvate, bit ćemo prisiljeni otkazati Temeljni kolektivni ugovor, ali ćemo odmah predložiti novi na četiri godine sa svim pravima koji je imao i sadašnji TKU te anekse kojima bismo regulirali isplatu dijela materijalnih prava za 2012. i 2013. godinu.

Optuženi ste da ste uništili socijalni dijalog. Uz sindikate, to tvrde i poslodavci i oporba, posebice laburisti.

Ovo su bespredmetne tvrdnje s obzirom na dogovor o kolektivnom ugovoru za državne službenike te da su aneks Kolektivnog ugovora za javne službe prihvatila četiri sindikata. Laburisti traže svoj politički prostor. S obzirom na to da ovo ministarstvo ima inicijative koje ulaze u njihov politički diskurs, Lesarove kritike su posebno usmjerene ovamo. No, sve to shvaćamo kao dio političke borbe. Naši će se rezultati vidjeti, i to je ujedno odgovor na sve te kritike.

Činjenica je, međutim, da laburistima popularnost raste, a SDP-u pada.

Kada nosite odgovornost za upravljanje zemljom i donosite niz nepopularnih mjera kojima zadirete u interese i prava određenih skupina, a ako hoćete, nekima i svih građana, ne očekujete da vam raste rejting. Prva godina mandata određena je za sređivanje stanja i ne očekujete pljesak, nego je pred vama naporan rad da biste u zadnjoj godini mogli pokazati zašto ste nešto bili prisiljeni raditi. S druge strane, laburisti u opoziciji se služe populizmom i logično je da im on pridonosi porastu popularnosti. Govore ono što građani žele čuti, a mi ono što je realno i iskreno jer Vlada mora donosi teške odluke. Rekli smo da ćemo ih donositi, mi ne bježimo od odgovornosti i dužnosti prema našim građanima. Ako treba založit ćemo i dio svog rejtinga, samo da bismo kroz godinu, dvije vidjeli svjetlo na kraju tunela, porast BDP-a i porast investicija. To je jedan od ciljeva ove vlade.

Bilo je ideja da predsjednik Ivo Josipović bude medijator u razgovorima između Vlade, poslodavaca i sindikata. Što mislite o tome?

Nema potrebe za tim. Vlada i sindikati moraju sjesti za stol i razgovarati bez obzira na predsjednika Josipovića ili bilo koga drugog. Socijalni dijalog postoji, a suprotnim je tvrdnjama cilj prikazati Vladu socijalno neosjetljivom, što nije točno jer, kao što sam već rekao, bilo je i drugih opcija.

Pregovarali ste sa sindikatima hoće li dnevnice biti 30 kuna manje, a na drugim se stranama rasipa državni novac. Je li vam to smetalo?

Gledam na to s pozicije da smo tek počeli sređivati stanje u državi. Moguće je da novac ponegdje još curi. Pogledate li koeficijente u raznim agencijama, vidjet ćete da uopće nije poštovana uredba o koeficijentima u državnoj upravi. Logika je bila da, iako su agencije državne, one zarađuju pa su autonomne i mogu zaradu dijeliti kako hoće. Pritom se zaboravlja da ta sredstva dobivaju zato što im je država dala monopol. Stoga idemo u vrlo široku akciju sređivanja toga problema. Svaki je ministar dobio zadatak pročešljati agencije u svom resoru. Cilj je da, recimo pravnik, u ministarstvu, agenciji ili zavodu za isti posao ima i istu plaću.

Ima i rasipanja koja su proizvod ove vlade. Centar za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija kupuje pet limuzina s grijanim sjedalima za 2 milijuna kuna. Istovremeno sindikate stišćete da se radnicima smanji naknada za prijevoz.

Treba biti vrlo racionalan s obnovom voznog parka. Mi smo država koja ne bi trebala imati luksuzne automobile i trošiti na to dok istovremeno ljudima smanjujemo prava. Treba se shvatiti da nismo sami u državi i da treba malo pogledati preko plota. Ne odobravan tu kupnju, smatram da se to moglo i drugačije riješiti. Ali u većini ministarstava se, vjerujte, tri puta promisli prije nego se isplati i jedna kuna. Limiti koji su nam određeni moraju se poštovati.

Nedavno su si direktori u HŽ-u podigli plaće. Resorni ministar trenutačno je reagirao i naredio im da povuku tu odluku. No, natječaj za limuzine se ne povlači. Upada u oči da je slučaj HŽ-a u resoru SDP-a, a spomenuti centar u resoru HNS-a. To je samo učvršćuje dojam da u Vladi ne vrijede isti kriteriji za HNS i SDP.

Kriteriji za sve trebaju biti isti i to ova vlada sustavno provodi. U slučaju HŽ Infrastrukture se također nije gledalo preko plota. Uprava koja si je podigla plaće, a prije toga potpisala izmjene Kolektivnog ugovora po kojima su zaposlenicima smanjili osnovicu ima problem. To se ne radi. Žao mi je što to nisu sami uvidjeli, nego je morao reagirati ministar Siniša Hajdaš Dončić i tražiti od upravu vda opozove tu odluku.

Dakle, ne osjećate da za koalicijskog partnera vrijede drugačija pravila?

Ne. Vrlo brzo će se vidjeti da će se smanjiti plaće i u agencijama.

Rezanje prava iz kolektivnih ugovora jedno je od glavnih polazišta za kritiku SDP-u kako je izgubio lijevi politički smjer.

Ne bih to nazvao gubljenjem lijevog političkog smjera, nego upravo suprotno, odgovornošću da se ne može trošiti ono što nije zarađeno. Donosimo odluke koje nisu jednostavne, a pogotovu ne popularne. Neke od njih ne izgledaju kao da su u duhu socijaldemokracije, no mora ih se donijeti kako bi se osiguralo da jednog dana imamo takav proračun i takvu ekonomiju da se na njoj može provoditi socijaldemokratska politika, podizati socijalna prava, plaće, mirovine... Demokracija je relativan pojam, optužuju nas i za neoliberalizam, no to je dio političke borbe. Kurentno je napadati Vladu i postavljati se kao branitelj socijaldemokracije, radnika. Kad ste u oporbi, možete govoriti što hoćete. Mi znamo da situacija nije dobra, da su odluke teške, ali da će to za godinu dana dovesti do poboljšanja i pokazati da vučemo dobre poteze.

Jeste li čitali intervju vašeg kolege Nikice Gabrića koji tvrdi da nas neće izvući ni SDP, ni HDZ, nego nam treba stručna vlada?

Nikica je moj stari prijatelj, a ovo je njegova stara teza da nam trebaju tehnomenadžerske vlade. Nije u tome osamljen, no tu dolazimo do problema kome ta vlada odgovara. Demokracija počiva na tome da ljudi izaberu stranke koje će u parlamentu imati većinu i formirati vladu koja odgovara parlamentu. Tu postoje mehanizmi kontrole. Ako vlada ne zadovolji, bit će smijenjena. No, Nikica godinama tvrdi svoje i tu je, kao i uvijek, dosljedan.

Stignete li pratiti političku situaciju u Gradu Zagrebu?

Naravno. Nisam više član Gradske skupštine, ali sam potpredsjednik gradskog SDP-a.

Što kažete na posljednja istraživanja koja govore da Bandić od svih kandidata za gradonačelnika ima najveću podršku Zagrepčana?

Nisam ih vidio, znam i za drugačije rezultate anketa, a prava anketa su izbori, a na ove sada se ne treba obazirati. Po njima, kada je Ivo Josipović krenuo u predsjedničke izbore, nismo ni trebali ulaziti u utrku.

Je li definitivno odlučeno da Davor Bernardić bude SDP-ov kandidat za gradonačelnika Zagreba?

Bernardić je predsjednik gradske organizacije, novo lice na političkoj sceni, sada je predsjednik Gradske skupštine. Tamo pokazuje da se zna nositi s političkim problemima i on je logičan izbor za gradonačelnička.

Zagrebački SDP navodno ne želi koalirati s HNS-om. Što vi mislite o tome?

O tome će odlučiti zagrebačka organizacija. Treba sjesti i razgovarati.

Koje promjene Zagrebu najviše trebaju?

Promjena investicijske klime, način rukovođenja Gradom, otvaranje Grada građanima i omogućavanje građanima da više sudjeluju u odlučivanju o tome kako grad treba izgledati i kojim putem treba ići. Potrebno se otvoriti prema europskim gradovima i Zagreb pretvoriti u moderan europski grad, posebno kada govorimo o prometu. Zagreb treba služiti svojim građanima, a ne obrnuto. Nužan je zaokret od 180 stupnjeva.