Šok i burne reakcije izazvala je ovogodišnja afera, koja je izbila nakon što je u javnost procurila informacija da mrtva tijela leže na podu Zavoda za patologiju, u zagrebačkoj bolnici Sveti Duh. No, taj morbidni slučaj, neprimjerenog i nehumanog zbrinjavanja posmrtnih ostataka pokojnika, nije i jedini u Lijepoj našoj.
Sličan, bizarni scenarij, dogodio se 2002. godine, te je ostao zabilježen u Večernjakovoj arhivi. Tada je, naime, otkriveno da, u Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku, na Šalati, godinama, na sobnoj temperaturi, leže i trunu mrtva tijela osoba, čiji identitet nije bio poznat, ali i onih poznatog identiteta, koji nisu imali rodbinu, koja bi ih pokopala.
Tko zna do kada bi se čitav taj horor s leševima nastavio da se građani nisu požalili na nesnosan smrad, koji se širio Zavodom za sudsku medicinu i kriminalistiku. O problemu se saznalo tek na sjednici Odbora za zdravstvo, rad i socijalnu skrb, nakon što je, tom Odboru, od Zavoda, stigla obavijest o potrebi kremiranja 37 tijela, što je Grad, po zakonu, bio dužan platiti.
VEZANI ČLANCI
Leševi na sobnoj temperaturi od 1999. do 2002.
„Prilikom identifikacije tijela svojih bližnjih, građani su se, našem Povjerenstvu za zdravstvo, često žalili na iznimno snažan smrad u Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku. Sada nam je jasno i zašto, budući da ondje, zbog sporosti policije, čak i po tri godine, trune 37 tijela, koja Zavod nema mjesta pohraniti u rashladnim komorama“, rekla je tada skupštinska zastupnica i predsjednica Odbora, Ernestina Novy-Radonić, psihijatrica i doktorica medicine.
Zbog nedostatka mjesta u hladnjacima, neka tijela pokojnika bila su stavljena u limene lijesove, te ostavljena na sobnoj temperaturi, zbog čega je, s dolaskom toplijeg vremena, smrad postao nepodnošljiv.
Iako novinarima, zbog liječničke tajne, Ernestina Novy-Radonić, nije dala da, u cijelosti, pregledaju dokument s popisom tijela i okolnostima smrti, navela je primjer muškarca, poznatog identiteta, koji je pronađen mrtav, u tamnici Okružnog suda u Zagrebu, još 22. kolovoza 1999. godine. Iste je godine, u kolovozu, pronađeno i tijelo rumunjskog državljanina, poznatog identiteta, a u studenom, na željezničkoj pruzi u Sesvetama i tijelo muškarac nepoznatog identiteta. Iako su bili mrtvi od 1999., sahranjeni nisu sve do 2002. Naime, tek u travnju, te godine, policija je dopustila ukop odnosno kremiranje, ukupno 37 tijela, od kojih je njih 11, čak tri godine, trunulo u Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku.
Loptica krivnje se prebacivala
Nakon izbijanja, do tada neviđenog skandala, krivnja se, po običaju, prebacivala s jednih na druge - od policije, preko Grada do mrtvozornika.
Jedni su tvrdili da je kriva policija, jer, tek nakon što oni obave postupak utvrđivanja identiteta ili pronalaženje rodbine pokojnika te daju dozvolu za ukop, Gradski ured za zdravstvo i socijalnu skrb nalaže Gradskim grobljima da ih kremiraju ili ukopaju u zajedničku grobnicu. Iz policije su pak lopticu prebacili na Mrtvozorničku službu, pojasnivši da ona, nakon utvrđivanja uzroka smrti, izdaje dozvolu za ukop. Drugi su pak smatrali da je kriv Grad, navodeći da često, zbog nedostatka novca, odugovlači s pokopom pokojnika, bez rodbine ili nepoznatog identiteta.
„Jako je čudno da policiji treba tako dugo za utvrđivanje identiteta osobe ili pronalaženje rodbine pokojnika. Trebali bi ubrzati taj postupak. Tek nakon što oni to obave i daju dozvolu za ukop, naš Ured nalaže Gradskim grobljima da ih kremiraju ili ukopaju u zajedničku grobnicu, po minimalnom trošku, što smo i dužni učiniti, po Zakonu o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti“, tvrdio je tadašnji pročelnik Gradskog ureda za zdravstvo i socijalnu skrb, Josip Šostar, koji je Gradskim grobljima odmah, po izbijanju afere, dao nalog za ukop 37 tijela, u skupnu grobnicu.
VEZANI ČLANCI
50 tijela su pokopali tek pred Papin dolazak
No, da sve to i nije tako strašno, tvrdio je tadašnji predstojnik Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku, Josip Škavić, koji je stao u obranu policije.
„Možda je i bolje da tijela stoje kod nas, dok policija ne bude sigurna da osoba nema rodbinu. Bio bi mnogo veći trošak da Grad pokopa tijelo i onda se, odjednom, pronađe rodbina i traži se ekshumacija. Uostalom, nije kriva samo policija. Oni često obave svoj dio posla, ali onda tijela, ponekad, dugo stoje kod nas zato što, katkad, Grad odugovlači s njihovim pokopom, zbog nedostatka novca“, tvrdio je tada Škavić.
Podsjetio je i kako im se, za prijašnje, gradske vlasti HDZ-a, nakupilo čak 50 tijela, koja oni nisu htjeli pokopati, no to su ipak učinili, gotovo preko noći, tek kada je Papa dolazio u Zagreb, 1994. godine, jer nije kršćanski držati nepokopana mrtva tijela.
„Od te, prijašnje vlasti, ostalo nam je i 10 tijela, koja nisu htjeli pokopati i koja je Zavod, o svom trošku, stavio u limene lijesove, koji, zbog nedostatka prostora u rashladnim komorama, već nekoliko godina stoje u Zavodu, na sobnoj temperaturi. Sve to sigurno pojačava smrad, na koji se građani žale, ali mi nismo parfumerija“, kazao je tadašnji predstojnik Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku.
„Dozvolu za ukop daju mrtvozornici!“
Detalje postupka, koji Sektor kriminalističke policije provodi prilikom smrtnog slučaja, pojasnila je tadašnja glasnogovornica PU zagrebačke, Stanka Saraja.
„Policija najprije obavlja očevid nad tijelom, kako bi utvrdilo radi li se o nasilnoj smrti, nesretnom slučaju, ili prirodnoj smrti. Nakon toga, tijelo se prevozi u Zavod za sudsku medicinu.Tamo se obavlja vanjski pregled i obdukcija, radi utvrđivanja uzroka smrti. Ako je poznat identitet osobe, njena rodbina, zatim, može preuzeti tijelo, a dozvolu za ukop izdaje Mrtvozornička služba, nakon utvrđivanja uzroka smrti. Dakle, to ne ovisi o policiji“, rekla je tada glasnogovornica PU zagrebačke istaknuvši kako, na žalost, nerijetko, treba dugo vremena da policija utvrdi identitet preminulog, ili pronađe njegovu rodbinu, pa tijela, stoga, stoje na Zavodu, dok se sve to ne obavi ili dok policija ne izda dozvolu o njihovu ukopu u zajedničku grobnicu.
>> Priče iz Večernjakove arhive možete pronaći OVDJE.
„Sve to sigurno pojačava smrad, na koji se građani žale, ali mi nismo parfumerija“ kaže predstojnik Zavoda za sudsku medicinu. He, he, he…