Mudraci s Istoka početak su upućivanja čovječanstva prema Kristu

Premda ih povijesni fakti slabo poznaju, tri kralja, odnosno tri mudraca ili tri maga, snažno obilježavaju božićno vrijeme, osobito na sam blagdan Bogojavljenja, koji se isprva u istočnim crkvama slavio kao dan Kristova rođenja, a u sebi sadrži ključnu poruku objave Boga u ljudskom liku, u Isusu Kristu, kojemu su spomenuta trojica došla, prateći zvijezdu na nebu, pokloniti i simbolički ga darivati trima darovima. Smirnom, zlatom i tamjanom.

Na pitanje tko su, zapravo, bili „mudraci“, Joseph Ratzinger u svome „Djetinjstvu Isusovu“ daje četiri mogućnosti, s time da pojam „magi“ (=mudraci), kako kaže, u izvorima koji se na to odnose ima priličnu širinu značenja od posve pozitivna do posve negativna.

– Prvo od četiri glavna značenja ovom riječju shvaća pripadnike perzijske svećeničke kaste. U helenističkoj ih se kulturi držalo ‘glasnicima istinske religije’, no istodobno se u njihovim religioznim predodžbama zamjećivao snažan utjecaj filozofske misli, tako da su se grčki filozofi često prikazivali kao njihovi učenici. Jamačno, u ovom mišljenju ima zrno istine koje se ne može točno definirati i Aristotel je govorio o filozofskom radu maga – piše Ratzinger, tvrdeći da je ovo najpreciznija odrednica tko su bili „magi“, jer ih drugi konteksti navode kao posjednike i vršitelje nadnaravnog znanja, čarobnjake, varalice i zavodnike, što ova trojica, koji su se došli pokloniti Kristu, nikako nisu mogli biti.

O trojici maga ili mudraca govori samo Matejevo evanđelje, a Enciklopedijski biblijski priručnik prepoznaje ih kao ljude koji s došli s Istoka (Perzija, Babilonija ili Arabija) pokloniti se djetetu kralju, tvrdeći da su oni, zapravo, astrolozi, a da su „mudri“ postali na temelju proučavanju zvijezda i njihova značenja (čime se Židovi nisu osobito bavili) te da nisu dvojili o tome što znači nova zvijezda: rođenje obećanog židovskog kralja. No, njihovu novost nije s oduševljenjem, kako se zna, prihvatio kralj Herod (37. – 4. pr. Kr.), koji je smrtno bio zavidan na sve svoje suparnike i sve ih je dao likvidirati, čak i vlastitu djecu. Lukavi Herod pokušao ih je iskoristiti kako bi ga doveli do betlehemske špilje, no mudraci su nakon svoga poklonstva pred Kristom otišli svaki na svoju stranu, pa je Herod organizirao masovno ubojstvo djece nadajući se da će se tako obračunati s „konkurentskim“ kraljem.

Joseph Ratzinger tvrdi da „magi“ nisu bili samo zvjezdoznanci nego da su morali biti mudraci, „ljudi nutarnjeg nemira, ljudi nade, koji su tražili istinsku zvijezdu spasenja“ te da oni predstavljaju „onu nutarnju dinamiku nadilaženja sama sebe koja je svojstvena religijama – dinamiku koja je traganje za istinom, traganje za pravim Bogom te stoga istodobno i filozofija u izvornom smislu riječi“.

Kraljevi triju kontinenata

“Smijemo s pravom reći da oni predstavljaju put religija prema Kristu, kao i samonadilaženje znanosti s obzirom na Isusa Krista. Oni su na neki način na tragu Abrahama koji na Božji poziv kreće na put.

U drugome smislu na tragu Sokrata i njegova samoispitivanja, iznad službene religije, o većoj istini.

U ovome smislu ovi su likovi prethodnici, preteče, tražitelji istine, koji se tiču svih vremena”, piše Ratzinger dodajući kako je njihovo podrijetlo predaja dodatno razvila i tumačila ih kao kraljeve triju tada poznatih kontinenata: Afrike, Azije i Europe, pa tome pripada i crni kralj, jer u Isusovu kraljevstvu nema razlike između rasa i podrijetla, u njemu je čovječanstvo i po njemu sjedinjeno, ne gubeći bogatstvo različitosti.

Kasnije se trojici „kraljeva“ pridijevala i životna dob ljudi (mladost, zrela dob i starost, ali kako kaže Ratzinger, ostaje odlučujuća misao: mudraci s Istoka početak su i predstavljaju upućivanje čovječanstva prema Kristu.

“Oni započinju povorku koja prolazi tijekom čitave povijesti. Ne predstavljaju samo ljude koji su našli put do Krista. Oni predstavljaju nutarnje iščekivanje ljudskog duha, kretanje religija i ljudskog uma prema Kristu”, piše Ratzinger.

U narodnoj predaji trojica kraljeva ili mudraca dobivaju svoja imena – Gašpar, Baltazar i Melkior.

“Gašpar je izvorno perzijsko ime, a znači ‘rizničar’. Hrvatski oblici imena su Gašo, Gašpo, Gaća, Gašparina. Nijemci ga zovu Kasper, Francuzi i Jaspard, a Englezi Jasper. On je jedan od trojice svetih kraljeva ili mudraca koji su se poklonili malome Isusu. Evanđelje po Mateju ne spominje njihova imena nego ih spominje kao ‘mudrace s Istoka’. Predaja ih naziva svecima, iako to nisu u strogome smislu riječi.

Tijekom povijesti nastajale su mnoge legende o njima. Jedna od njih tako govori da je tri mudraca pokrstio sv. Toma, apostol. Poslije smrti sve trojice njihove relikvije donose pobožni vjernici u Carigrad. Iz Carigrada Talijani u Milano. Nadbiskup njemačkoga Mainza i kancelar Rimskoga carstva prenio je relikvije iz Milana u Köln.

One se čuvaju u dragocjenoj škrinji, a nad njima je podignuta prvostolnica. Ona je najljepša katedrala na njemačkom tlu i najveći ures samoga grada. Veliku pobožnost prema njima gaje tamošnji vjernici.

O njoj, s velikim oduševljenjem, govori i sv. Petar Faber, prvi svećenik Družbe Isusove. I on je molio njihov zagovor. Tri mudraca su prvi predstavnici poganskoga svijeta koji su se došli pokloniti Isusu Kristu. Kraljevi su tako naznačili da je Krist spasitelj svih ljudi, a ne samo Židova”, piše vlč. Mirko Ikić u Katoličkom tjedniku.

Dodaje vl. Ikić kako su već u katakombama slikali prizore s njihova putovanja u Betlehem te da su ih u početku prikazivali kao četvoricu, a tek poslije kao trojicu koja su došla sa svojim darovima.

Zaštitnik kralja

“Jedan je donio zlato Kristu kao Kralju, drugi tamjan kao pravom Bogu i treći smirnu za Kristov pokop. Melkior ( hebrejski : ‘kralj svjetla’) je ime drugog od trojice kraljeva, Baltazar je ime trećega svetog kralja. Prvi dio ove riječi, koja na hebrejskom glasi Belšazar, označava glavno babilonsko božanstvo Bel. Drugi dio riječi od glagola štititi. Treći dio označava kralja. Tako bi ime Baltazar u prijevodu glasilo ‘Bel štitio kralja’. Hrvatske inačice su Balto, Bolto, Boltek i Boltina. Likovni umjetnici prikazuju ih zajedno i to obično uz jaslice.

Njima u čast podignute su crkve i posvećeni im mnogi oltari”, tumači velečasni Ikić u Katoličkom tjedniku.

Matej u svome evanđelju piše kako mudraci „uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se“.

Joseph Ratzinger kaže kako mudraci pred kraljevskim djetetom čine „proskyinesis“, odnosno padaju ničice pred njim, što je počast koja se iskazuje Bogu-Kralju. Sve to potvrđuju i darovi koji nisu bili praktični darovi za majku i tek rođeno dijete, nego predstavljaju upravo isto ono što izriče i „proskyinesis“, a to je priznavanje kraljevskog dostojanstva onome komu se darovi prinose.

Blagoslov prebivališta

U današnje vrijeme blagdan Sveta tri kralja ili Bogojavljenje obilježava blagoslov kuća, koji u crkvenoj praksi počinje i prije, zapravo, netom nakon Božića.

No, prilikom ovog blagoslova svećenici su nekad ispisivali prva slova imena kraljeva, a danas lijepe naljepnice upravo s inicijalima trojice kraljeva G + M + B (Gašpar, Melkior i Baltazar). Doduše, izvorno su se ovi inicijali zapisivali na latinskom, pa je umjesto početnog „G“ stajalo „C“ (Casparus), pa su inicijali osim imena kraljeva označavali i akronim za „Christus manisionem benedicat“ (Krist prebivalište blagoslivlja), a uz inicijale dodavale bi se i brojke koje označavaju tekuću godinu.

Uz blagdan Sveta tri kralja vezan je i običaj blagoslivljanja vode, kojom se blagoslivlja obitelj i dom, a na selu i polja, štala i stoka.

>>Prve hrvatske jaslice izrađene od svijeća iz kapele sv. Roka