Nakon što je konačno uspio prizemljiti svoju raketu Falcon 9 koja se vratila iz svemira, stvarni Tony Stark, američko-južnoafrički tehnološki tajkun, kreće u finalizaciju još jedne svoje ideje. Prije nešto više od dvije godine, Elon Musk je svijetu na dokumentu koji se sastojao od nekoliko listova papira formata A4 predstavio Hyperloop. Bila je to njegova vizija prijevoza budućnosti koji bi velikim dijelom zamijenio konvencionalna prometala (željeznicu svakako a dobrim dijelom i zračni promet).
Po Muskovoj definiciji, Hyperloop je prijevoz kapsulom u kojoj sjedi do 28 putnika a putuje kroz cijev (u kojoj je smanjen pritisak, potpuni vakuum bio bi preskup i prezahtjevan) na zračnom jastuku pogonjena linearnim indukcijskim motorima i kompresorima. Sustav bi činile dvije cijevi postavljene uz postojeću infrastrukturu kroz koje bi se putovalo u suprotnim smjerovima. Brzina je spektakularna, 1200 km/h, gotovo nadzvučna. Sve bi se moglo opisati kao teleportacija. Mnogi su već u početku dovodili cijelu stvar u pitanje jer je Musk predvidio trošak od čak šest milijardi dolara da se takvim sustavom povežu, recimo, London i Pariz (i to za samo 21 minutu vožnje). Skeptici drže da je taj nesumnjivo kreativni poduzetnik i prije promašivao u procjenama (događalo mu se to i kod Tesle i SpaceXa).
Futuristički solarni grad
No, Musk ne mari previše za takva mišljenja. Već je odredio i datum kada će početi službena testiranja. Do lipnja 2016. godine bit će gotova testna staza duga kilometar i pol nedaleko od sjedišta SpaceXa u Hawthorneu u Kaliforniji na koju će biti pozvani odabrani startupi koji će na njoj moći testirati svoje vizije kapsula. Elon Musk daje svu potporu tom svojevrsnom natječaju, ali sam ne razvija sustav. Kako se i prije navodilo, kontroverzni je poduzetnik previše zauzet Teslom i SpaceXom te nema vremena za razvijanje vlastita Hyperloopa. Momčadi koje su se prijavile na natječaj koji je počeo u rujnu prošle godine bilo je čak 1200, no samo njih 124 osobno će razgovarati s Muskom i njegovim inženjerima potkraj siječnja na Design Weekendu koji će prirediti sveučilište Texas A&M. Nakon toga ostat će ih još i manje, samo oni koji će dobiti priliku da svoju kapsulu potjeraju na SpaceXovoj pokusnoj stazi. Momčadi koje se dokažu imat će težak posao da se i probiju jer već postoje dva startupa s uznapredovalim prototipovima, Hyperloop Transportation Technologies te Hyperloop Technologies. Ove dvije kompanije slična imena vode gotovo mrtvu utrku za kreiranje prvog funkcionalnog Hyperloopa. Prva je uspjela crowdfundingom prikupiti novac potreban za formiranje testne staze duge osam kilometara smještene u kalifornijskom Quay Valleyu. Iako Elon Musk redovito kontaktira s obje tvrtke i podupire ih, priča se da je ipak bliži ovoj drugoj, Hyperloop Technologies koja gradi svoju pokusnu stazu sjeverno od Las Vegasa. Suosnivač te tvrtke je nekadašnji inženjer u SpaceXu Brogan Bambrogan. On na lasvegaškoj stazi namjerava postići polovicu željene Muskove brzine od 1200 km/h te napraviti kapsulu koja bi prevozila ne samo putnike nego i teret. Ta tvrtka namjerava javnosti ponuditi funkcionalan sustav do 2020. godine.
Čini se ipak da je ekipa iz Hyperloop Transportation Technologies nešto bliža konačnom cilju, i to ne samo zato što gradi dužu stazu. Naime, u Quay Valleyu gradi se i futuristički grad koji bi potpuno bio napajan solarnom energijom, dakle isto onako kao što bi se napajao i Hyperloop sustav, bez obzira o kojoj se varijanti radi. Ta bi zajednica imala 26.000 domova a njezina bi gradnja završila 2020. godine. Cijena svakog doma koji bi bio opremljen najmodernijom infrastrukturom bila bi 275.000 dolara. Jon Lash, idejni tvorac budućeg naselja, blisko surađuje s kompanijom HTT pa će njihov Hyperloop sustav kada bude završen biti njegov važan dio. Ipak, prije konačne odluke o komercijalizaciji sustava, staza će morati odgovoriti na neka važna pitanja: kako će se evakuirati putnici u slučaju havarije, što se događa ako jedna kapsula mora naglo stati ili usporiti a prati je još nekoliko, te na kraju krajeva kako će na takve brzine, koje su bitno veće od Magleva ili TGV-a, reagirati putnici? Nekima je od tih problema HTT već doskočio ozbiljno mijenjajući originalnu Muskovu ideju uključujući u cijelu stvar magnete, što omogućuje i lakši kompresor. Bit će tu i političkih zapreka. Primjerice, New Yorku treba oko godinu dana do završetka nove podzemne željeznice vrijedne 4,5 milijardi dolara, građene devet godina. Teško je zamisliti da će tek tako dopustiti da se sada pojavi i Hyperloop kao alternativa. Mogućnost plasmana sustava HTT i ne traži toliko u Americi gdje se mogu pojaviti i razne druge komplikacije. Bogatije zemlje Azije potencijalno su zanimljiva tržišta s obzirom na to da u nekim dijelovima tog kontinenta infrastrukture gotovo uopće nema. Kao posebno kompliciran problem ističe se da Hyperloop zapravo ne bi smanjio ukupno vrijeme putovanja od samog početka pa do krajnjeg cilja jer putniku i dalje ostaje savladati put do točke na kojoj bi se ukrcao u kapsulu.
Elon Musk je opet pokazao svoj genijalni talent za prodaju vlastite priče. Koncept Hyperloopa zapravo uopće nije nov, zapravo je star gotovo 110 godina. Kao ideju predstavio ga je američki profesor Robert H. Goddard, inače prvi čovjek koji je napravio i uspješno testirao raketu na tekuće gorivo. Kasnije je, 1984. godine, Robert Salter iz poznatog američkog trusta mozgova RAND prezentirao sustav kojim bi se kapsule ispaljivale iz New Yorka do Los Angelesa. Tu udaljenost prevaljivale bi za 21 minutu levitirajući na magnetskom polju. Švicarski projekt Swissmetro 70-ih godina prošlog stoljeća predviđao je kretanje vlakova kroz vakuumirane cijevi brzinama od 500 km/h. Tek 2009. odlučeno je da se s tim projektom neće ići zbog previsoke cijene, tražilo se čak 24 milijarde švicarskih franaka.
Baterija za cijelo kućanstvo
Kao što to obično s njim biva, Elon Musk pozornost medija zadržava paralelno s više projekata. U javnost su nedavno došle i prve službene fotografije budućeg Gigafactoryja, ogromne tvornice koju Musk gradi u nevadskoj pustinji. Ta tvornica, čija bi gradnja trebala biti završena 2017. godine, proizvodila bi više ćelija za baterije u godinu dana nego što ih je u cijelom svijetu proizvedeno 2013. Jasno je zašto Musku treba takva tvornica, on želi proizvoditi pola milijuna vozila godišnje, a nedavno je predstavio i bateriju koja ima dovoljno kapaciteta da može energijom opskrbljivati cijelo kućanstvo. Tako velika proizvodnja baterija srušila bi njihovu cijenu za 30 posto. Cijela ta tvornica napajala bi se iz obnovljivih izvora, što se vidi iz simulacija u kojima je cijeli krov pokriven solarnim panelima. Na vrhuncu proizvodnje, koji bi trebao nastupiti 2020. godine, ukupan bi kapacitet baterija koje bi izišle iz tvornice bio 35 GWh. Ukupna je cijena gradnje Gigafactoryja pet milijardi dolara a država Nevada očekuje da će joj ona donijeti ukupno sto milijardi USD tijekom 20 godina. Elon Musk ne investira sam u svoju tvornicu, vodeći svjetski proizvođač ćelija Panasonic sudjeluje s 1,5 do dvije milijarde dolara.
To neće biti i jedina takva tvornica, Musk ih planira još nekoliko, a moguće je da se i ova čija gradnja lagano završava proširi na više od trenutačnih milijun četvornih metara. Već sada se vidi da nešto od toga postaje neophodno jer je Musk odmah nakon predstavljanja kućnih baterija primio narudžbe vrijedne 800 milijuna dolara.