“Islamska vjeroispovijest uvršćuje se među vjeroispovijesti zakonom priznate. Prema tome imaju pripadnici islama ili muslimi pravo u granicama zakona svoju vjeru javno ispovijedati i svoje vjerske, nastavne i zakladne poslove samostalno uređivati i njima upravljati, ali bez uštrba po pravo vrhovnog državnog nadzora”, prvi je paragraf Zakona o priznanju islamske vjeroispovijesti u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji, koji je 27. travnja 1916. potvrdio austrougarski car Franjo Josip I., a prihvatio ga Hrvatski sabor.
Time je islam postao ravnopravna religija kršćanstvu nakon čega su Austrija i Hrvatska do danas ostale jedine europske zemlje koje imaju najuređenije odnose s Islamskom zajednicom.
Zato će se u Zagrebu, u srijedu, proslaviti 100. obljetnica od donošenja toga zakona, koji današnji muslimani ističu kao primjer ostalim europskim zemljama, kako riješiti islamsko pitanje, posebice u današnje vrijeme opterećeno terorizmom, koji islam koristi kao paravan za svoje zločine.
Propisana i prisilna sredstva
Zakon je regulirao da “muslimska vjerska zajednica uživa sama za sebe tako i za ispovijedanje svoje vjere i za svoje zakonske službenike istu pravnu zaštitu kao i druge zakonom priznate vjeroispovijesti”. No, zakon kaže i da su “upravne oblasti vlasne izricati globe te primjenjivati i druga zakonita prisilna sredstva, ako bi muslimska vjerozakonska zajednica, njezine općine ili organi prekoračili svoj djelokrug ili propustili vršiti ustanove zakona i zakonite oblasne odredbe”.
Nakon zakona, objavljena je i naredba o njegovoj provedbi koja je, primjerice, riješila “ženidbene stvari muslima”, prema kojima se “postupak za napovijedanje ženidbe zameće na zahtjev vjerenika ili njihovih zakonitih zastupnika ili iskazanog punomoženika”, a “zahtjev se može staviti pismenim podneskom ili očitovanjem u zapisnik kod nadležne prvostepene političke oblasti vjerenika ili vjerenice, ako ne stanuju u istom upravnom kotaru”.
Austrijski zakon preteča
Regulirano je i vođenje matičnih knjiga rođenih, vjenčanih i umrlih muslimana, a objavljeni su i obrasci za kotarske oblasti. Hrvatski zakon uslijedio je nakon austrijskoga (islamgesetz) iz 1912. koji je muslimanima omogućio jednake šanse u obrazovanju, kulturnim djelatnostima i razvoju društva kao i drugim građanima Austro-Ugarske.
Drži se da je prizanje islama 1912. imalo i stvarnu i simboličku vrijednost jer je štitilo zajamčene vrijednosti i jednakost svakog čovjeka pred zakonom i današnja se moderne države Austrija i Hrvatska ističu kao primjer uspješne integracije muslimana i njihovih prava u sklopu države, što se najbolje vidi na području obrazovanja, vjeronauka u školama, visokog islamskog obrazovanja, poštovanja prava na islamski način prehrane i općenito na poštovanje prava manifestiranja religije.
>> 'Hrvatska pokazuje visoku razinu svoje kulturne i civilizacijske zrelosti'
>> Kako reagiramo na burku ili hidžab? Predrasude imaju jako veliku moć i duboko su ukorijenjene
e da su bar Srbi prihvatili Hrvatsku kao svoju domovinu kao što su je prihvatili Muslimani, Bošnjaci......, koliko bi ljudskih života bilo spašeno