Kao najlakša doskočica mogla bi zvučiti: Trese se Merkel, trese se Njemačka i trese se Europa. To što se iz službeno neizrečenih razloga njemačka kancelarka Angela Merkel drugi put u tjedan dana vidno tresla ne znači da će njezino zdravstveno stanje utjecati na politiku u Njemačkoj i Europi. Zapravo, njezin odlazak s političke pozornice započeo je puno prije. Nakon što je njezina Kršćansko-demokratska unija (CDU) doživjela poraze na regionalnim izborima, Merkel je 2018. najavila svoj zbogom politici. Na čelu stranke je sada Annegret Kramp-Karrenbauer, a Merkel je tada kazala da se neće kandidirati ni za novi kancelarski mandat na izborima 2021. No, pitanje je i hoće li doći do prijevremenih izbora već ujesen ove godine.
– Nisam rođena kao kancelarka i to nisam nikada zaboravila – kazala je Merkel najavljujući svoj definitivni odlazak s političke pozornice u Berlinu i Bruxellesu.
Dugi oproštaj Merkel od politike počeo je prije nego što se 18. lipnja u Berlinu tijekom primanja ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog počela vidno tresti. Osam dana kasnije, slušajući govor njemačkog predsjednika Frank-Waltera Steinmeiera, također se tresla. Pitanje je i je li Merkel znala da je bolesna kada je prije godinu dana najavila povlačenje iz politike.
No, bez obzira na liječničke nalaze za koje je zainteresirana javnost, zasigurno je važnije što će se događati na političkoj pozornici. Njemačka je uvijek imala snažne kancelare. Od Konrada Adenauera, koji je bio među osnivačima EU, preko Willyja Brandta, Helmuta Schmidta, Helmuta Kohla…
U potrazi za karizmom
Bez obzira na to jesu li bili socijaldemokrati ili demokršćani, njemački su premijeri uvijek bili važne političke ličnosti. I to ne samo zato što su bili na čelu najjače europske ekonomije, već zato što su imali karizmu. Tako je i Merkel sa svojom karizmom vodila Njemačku i utjecala na sve što se događalo u Europi. Bila je kancelarka Majka (Mutti) ne samo za Njemačku. No, prije svega je kancelarka koja zna da osovina s Francuskom čuva mir u Europi, što je bio temelj politike i njezinih prethodnika, te kako se ponijeti prema ukrajinsko-ruskoj krizi, Brexitu, Poljskoj i populističkim tendencijama. Posebno je čvrsta prema nesretnim trgovinskim ratovima američkog predsjednika Donalda Trumpa. Isticanje “najprije…” u “America first” ili ranije “über alles” zna se kamo vodi.
Tko bi je mogao naslijediti na čelu Njemačke, države koja je predvodnica u Europi? Vjerojatno će Merkel htjeti biti na čelu Njemačke dok se ne “sredi” europski vrh. Merkel vodi pregovore o tome tko će biti na čelu Europske komisije, tko će biti predsjednik Europske središnje banke, tko će biti europski povjerenik za financije itd.
Moglo bi se reći da je zvijezda Annegret Kramp-Karrenbauer, AKK kako je zovu, sjala samo jedno ljeto. Postala je čelnica CDU-a u prosincu i u šest mjeseci popularnost joj je s 55 pala na 36 posto. Popularnost Merkel je na 58 posto. Pad popularnosti AKK došao je zbog toga što je napravila više pogrešaka u vrednovanju nekih događanja, a jedan od većih gafova bio joj je prijedlog uvođenja nekakve kontrole nad mišljenjem u medijima. Samo 18 posto Nijemaca drži da bi AKK, koja je bila premijerka male pokrajine Saarske, mogla biti dobra savezna kancelarka. Možda će, dakle, CDU kandidirati nekoga drugoga, a ne AKK na sljedećim izborima. Spominje se demokršćanski premijer pokrajine Sjeverne Rajne-Vestfalije, Armin Laschet. O njemu se u siječnju gotovo nije govorilo kao o mogućem kancelaru, a sada uživa 46 posto popularnosti. I na njemačkoj političkoj pozornici stvari se mijenjaju mnogo brže nego prije, pa će se vidjeti tko će postati kancelarski kandidat. Prema sadašnjim podacima, s čelnicom AKK, savez CDU/CSU dobiva samo oko 27 posto glasova.
Veliki je uzlet Zelenih (Die Grünen) čiji dopredsjednik Robert Habeck uživa podršku 54 posto Nijemaca, što je najviše poslije Merkel. Njegova dopredsjednica Annalena Baerbock ima potporu 45 posto. Na sljedećim bi izborima Zeleni mogli prvi put u njemačkoj povijesti imati kancelara.
Sinergija s imigrantima
Politička se situacija u Njemačkoj ubrzano mijenja. AKK o kojoj se pisalo kao o budućoj kancelarki vjerojatno ispada iz igre. Tko bi mogao stati na čelo najveće europske sile?
Premda su populisti i suverenisti Europe kritizirali Merkel zbog toga što je 2015. prihvatila ulazak oko dva milijuna izbjeglica i migranata iz Sirije i drugih zemalja, smatra kako će “budući uspjesi Njemačke ovisiti o politici prihvata i sinergiji između Nijemaca i imigranata”. Gotovo četvrtina stanovnika Njemačke, njih 19 od 83 milijuna, došla je još prije vala iz 2015. iz neke druge države.
– Jedna je od prednosti njemačkog ustava što daje odgovor na pitanje kako milijuni ljudi mogu zajedno živjeti i pridonijeti napretku zemlje bez obzira na njihove razlike – kazala je Merkel.
Budućnost Njemačke i Europe počiva i na tim riječima. Potrebno je suprotstaviti se rasizmu, antisemitizmu, mržnji i nasilju, naglašava Merkel. Koji će od njezinih mogućih nasljednika biti na toj političkoj crti?
U ovom članku previše navijanja za Merkel, kritike na račun onih koji čuvaju Europu ! Nema novinarske objektivnosti