Iako je zastupnik u Hrvatskom saboru, u kojem je govorio 35 puta, don Ivan Grubišić (79) kao da je zaboravljen. Žali se da ga mediji, koji protežiraju velike stranke, ignoriraju. Pa ipak, don Ivan je vrlo aktivan i kao zastupnik i kao osoba kojoj je stalo do općeg dobra. Potvrđuje da mu je karitativna djelatnost na prvom mjestu, financira odnosno pomaže stipendirati dvoje studenata, pomaže tri samohrane obitelji i trećinu plaće, kako kaže, daje u karitativne svrhe.
Osim toga, don Ivan Grubišić radi na dvije knjige – „Štala s mirisom tamjana“ i „Fenomenologija licemjerja“. Knjiga „Štala s mirisom tamjana“, koja je u tisku, memoarska je knjiga o don Ivanovu svećeništvu, dok se „Fenomenologija licemjerja“ bavi onim najgorim u hrvatskom društvu, licemjerjem. I to licemjerjem u politici, Crkvi, medijima... – To su ljudi koji jedno govore, drugo misle, a treće rade – pojašnjava don Ivan Grubišić. Za ljude koji su bili na njegovoj listi i zahvaljujući tome postali vijećnici te ga napustili ne misli da su licemjeri. – Ovo je udruga, svakom je na volju da u nju uđe ili iz nje izađe. Ali, evo, bliže se izbori pa me opet zovu i pitaju što će s njima biti. Razumijem ih, sve je to ljudski – obrazlaže don Ivan Grubišić.
Rođen je u Sušcima 1936., u općini Dicmo, na škrtoj i kamenitoj zemlji, na području između Klisa i Sinja. Njegov otac Jure imao je petero braće i šest sestara.
– Otac Jure je, kao i djed, bio seoski kovač, „šaban“. Majka Mara bila je dosta povučena, skromna, ali u sve se razumjela – priča don Ivan Grubišić.
Don Ivan Grubišić imao je devetero braće i sestara. On je najmlađi. Djetinjstvo su proveli u siromaštvu, a odgoj im je bio strogo patrijarhalan.
Vrijeme Drugog svjetskog rata bilo je više nego traumatično za obitelj Grubišić. Partizani su glavu obitelji, Juru, u svibnju 1943. odveli iz kuće i ubili.
– U rano jutro, prije zore, svi smo se probudili jer su kundakom udarali u vrata. Majka i mi djeca smo se preplašili. Ali, kad se javio Lošo Boban iz Prugova, naš tetak, koji je oženio očevu sestru, pomislili smo: tetak dolazi, neće nam se ništa loše dogoditi. Međutim, on je bio poslan da oca odvedu iz kuće. Tetak Lošo je zvao oca da iziđe iz kuće, da mu ima nešto reći. Kad je izišao, oni su ga pokupili. Onako bosonogog, zavezali su mu ruke, začepili usta i odveli ga u Brštanovo, selo preko dva brda – prisjeća se don Ivan Grubišić koji je tek 1990., nakon demokratskih promjena, saznao za očevu sudbinu. Komunisti su mu oca ubili zajedno s jednim mladim „ustašom“ Beškerom, kojeg su uhvatili na dopustu, i to mecima u potiljak.
Osim oca, don Ivan Grubišić je za vrijeme 2. svjetskog rata izgubio i brata Antu, koji je bio u ustašama.
No, tetak Lošo, koji je bio izravno kriv za smrt oca don Ivana Grubišića, nakon završetka rata, kao pravi pobjednik, dobio je nagradu. U Slavoniji je dobio veliko folksdojčersko imanje, kuću i zemlju, no sin mu se utopio u Dunavu.
– Onaj tko je zlo učinio, neka odgovara pred Bogom. Ja sam oprostio ubojicama moga oca i brata. Javno, s oltara. Time se ponosim jer nisam htio živjeti u mržnji i za osvetu.
Budući da je kao dječak Ivan Grubišić u pučkoj školi, koju je pohađao od 1944. do 1948., dobro učio, primijetio ga je župnik u Dicmu. S obzirom na siromaštvo Grubišićevih, župnik je predložio da mali Ivan ode u splitsko sjemenište i ondje nastavi školovanje, gimnaziju.
Don Ivan Grubišić se dobro sjeća 8. rujna 1948., na Malu Gospu vlakom je putovao u Split, što mu je bio prvi „odlazak u svijet“.
– To mi je bilo prvo putovanje sa sela u grad, sve mi je bilo novo. Željeznica je vozila dva sata od Dicma do Splita.
Zbog zabrane rada Visoke bogoslovne škole u Splitu, dalmatinski bogoslovi slani su na školovanje u Zagreb, na Kaptol. Tako je i don Ivan Grubišić 1956. godine upisao teologiju na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Teologiju je, kaže, završio kao najbolji student desetljeća.
– Za uspjeh na studiju dobio sam 1958. nagradu kao najbolji student i bio predviđen da odem na škole u Rim – prisjeća se don Ivan Grubišić. Bogoslove iz Splitsko-makarske biskupije u Zagrebu je često posjećivao i njihov biskup Frane Franić.
Za vrijeme studija u Zagrebu Ivan Grubišić je, osim škole i učenja, volio i svirati. Zaredio se na petoj godini studija, a 1961. služio je mladu misu u rodnom Dicmu. Iste godine splitski biskup Frane Franić imenovao ga je župnikom u Neoriću pokraj Muća.
No, don Ivan Grubišić je u Neoriću bio župnik samo godinu dana. Biskup Frane Franić ga je želio premjestiti u župu u Mravince, ali su se Neorićani otvoreno pobunili.
Stoga je don Ivan u Neoriću ostao još jednu godinu, a onda je od svoga biskupa 1964. dobio delikatan zadatak. Imenovan je za župnika „radničke“ župe u Kaštel-Sućurcu gdje je bilo mnogo zaposlenih u Jugovinilu, tvornici cementa Partizan itd. Don Ivan je u „crvenim“ Kaštelima odmah imao problema. No, uspio je pridobiti mlade jer je organizirao duhovne vježbe i susrete mladih u Kaštel-Sućurcu. Osim toga, osnovao je prvi crkveni vokalno-instrumentalni sastav Stella maris. Organizirao je čak i plesnjake na koje su dolazili i studenti iz Splita.
– Imali smo koncerte i pjevali na misama. Crkva je imala dvije dvorane, u Splitu i u Kaštelima, gdje su mladi našli svoj kutak, gdje smo se sastajali. I tako su me mladi zavoljeli.
Usto, don Ivan je u Kaštel-Sućurcu sagradio, zajedno sa župljanima, župnu kuću i dvije dvorane. U listopadu 1971. u Kaštel-Sućurcu osnovana je i Matica hrvatska, a Vlado Gotovac održao je govor.
Međutim, nakon pada Hrvatskog proljeća, stanje se zakompliciralo. Don Ivan se našao u nezahvalnoj situaciji jer je godinama smetao komunistima. – Proglasili su me narodnim neprijateljem – kaže don Ivan Grubišić. Optužili su ga da drži oružje i da ima popis onih koje treba likvidirati te tražili od biskupa Franića da ga premjesti.
Stoga je, nakon osmogodišnje službe u Kaštel-Sućurcu, don Ivan Grubišić premješten u splitsku župu sv. Petra koja nije imala crkvu. Nadbiskup Frane Franić želio je iskoristiti graditeljske i organizacijske sposobnosti don Ivana Grubišića pa ga je opet poslao u vatru.
Sukob s klerom i vlastima
Uz redovite aktivnosti župnika i školovanje, bio je svaki dan prisutan na gradilištu. Gradnja crkve sv. Petra trajala je četiri godine i završena je 1983. Don Ivan se nadao da će ostati župnik župe sv. Petra, međutim, nadbiskup Franić je samoga sebe imenovao župnikom te župe, a crkvu proglasio konkatedralom.
– Onda je biskup mene ostavio dolje u tom skučenom prostoru, u Ulici glagoljaša, i rekao da ću ja sagraditi novu crkvu. To nisam dobro prihvatio jer mi se radilo iza leđa – s ogorčenjem se i danas prisjeća don Ivan Grubišić.
Don Ivan je opet premješten, i to u župu sv. Roka koja također nije imala crkvu. Uz župske obveze, don Ivan posvetio se školovanju. Na preporuku dr. Esada Ćimića upisao je poslijediplomski studij iz sociologije religije. Godine 1985. napisao je doktorski rad Religiozno ponašanje katolika u srednjoj Dalmaciji, koji je obranio na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Pri obrani doktorskog rada bio je nazočan i don Živko Kustić koji je u Glasu Koncila napisao veliki članak o uspjehu svećenika Grubišića.
Poslije obrane doktorata, don Ivan Grubišić je kao profesor predavao sociologiju na Katehetskom institutu u Zagrebu i na Teološkom institutu u Splitu. Za don Ivana Grubišića ta je godina bila važna i zbog toga što se susreo s papom Ivanom Pavlom II. I to u papinskoj ljetnoj rezidenciji u Castel Gandolfu. Bilo je to za vrijeme hodačašća u Rim 1985.
Nakon demokratskih promjena, 1993. svećenik Grubišić osnovao je Hrvatsku akademsku udrugu Split. Udruga je organizirala razne tribine koje su bile jako posjećene.
– U tvrđavi Gripe držao sam tribine svaki utorak i jednu tribinu svaki drugi četvrtak o vjeri i znanosti. Znalo je na njima biti i do 500 ljudi. Kad je Ivan Supek došao prvi put na predavanje, bio je iznenađen da su ljudi sjedili čak i na prozorima i slušali predavanja – priča don Ivan Grubišić.
Gostovali su, među ostalim, i Ivan Aralica i Vlado Gotovac i brojni drugi profesori iz cijele Hrvatske i iz inozemstva.
Pa ipak, ranih 90-ih počeo se ozbiljno zamjerati ne samo splitskome kleru nego i vlastima u Zagrebu. Za njega su se počele zanimati i hrvatske tajne službe. Bio je na meti Službe za zaštitu ustavnog poretka – SZUP-a.
Prema Grubišićevim tvrdnjama, odluka da ga se prati donesena je na jednom sastanku tajnih služni u hotelu “Lav” 1993.
– Pitali su se tko je opasan?! Onda je netko rekao da je najopasniji don Ivan Grubišić, da sam špijun. Odlučili su me pratiti. Neki su čak i pisali o tome da su me pratili na predavanjima na Teološkom institutu laika i na Institutu za katehizaciju – prisjetio se svećenik Grubišić. Grubišić je brzo ostao bez obveza na visokim školama premda je bio doktor znanosti.
– Maknut sam s Teološkog fakulteta, s Instituta za katehizaciju u Zagrebu, s Hrvatskih studija na kojima sam predavao sociologiju religije i predmet religijske tradicije u hrvatskoj povijesti – priča don Grubišić.
Sukob s biskupom
No, sukob sa splitskim biskupom Barišićem kulminirao je u ožujku 2011. kad je u javnost izišao s platformom Saveza za građansku i etičku Hrvatsku. Grubišić se nije nadao velikom zanimanju za svoju platformu, ali se pozitivno iznenadio odjekom. U ljeto 2011., budući da je bio ispunio uvjete za mirovinu, don Ivan Grubišić je biskupu Marinu Barišiću podnio zahtjev za mirovinu. Barišić je zahtjev rado prihvatio, bez insinuacija da se bavi politikom. Iz župe sv. Roka don Ivan se preselio u kuću pokojnog brata Mihovila u Kučine. Međutim, nisu mu dali da nedjeljom u filijalnoj crkvi u Kučinama drži misu. Unatoč povuci-potegni s biskupom Barišićem, Ivan Grubišić izašao je na parlamentarne izbore sa svojom listom u 10. izbornoj jedinici i osvojio dva mandata.
Nakon toga je biskup Barišić, kako kaže Grubišić, izgubio busolu.
– Rekao mi je: “Grubišiću, ako odeš u Sabor, ja ću te suspendirati! To je po kanonu, svećenik se ne smije baviti stranačkom politikom!” “Ovo nije stranka”, uzvratio sam. “To je isto, šija ili vrat!” “To je neznanje, jer Ustav omogućava neovisnu listu, ne stranačku, nego neovisnu listu, prema tome na mene se kanon ne odnosi”, rekao sam. “E odnosi se, ti si klerik. Jednom klerik, zauvijek klerik! Zabranjeno ti je baviti se politikom.” Zabranjeno je baviti se stranačkom politikom. On to nikako nije htio shvatiti, namjerno – prepričava don Ivan Grubišić svoj razgovor s biskupom Barišićem.
Don Ivan Grubišić i danas tvrdi kako se nadao da ga biskup Barišić neće suspendirati. Povodio se time da nije osnovao političku stanku i činjenicom da biskupi, ako su opće krize u društvu, mogu svećenicima dopustiti bavljenje politikom, pogotovo što su se kod nas javno politikom već ranije bavili svećenici poput don Ante Bakovića i fra Tomislava Duke.
Pa ipak, Barišić je Grubišića suspendirao i zabranio mu da vodi misu.
– Rekao sam mu: “Dobro, neću više govoriti misu, neću nositi svećeničko odijelo jer vi to tako tumačite, premda bih po savjesti sve to mogao raditi”. Nije bilo razloga da me kazni na taj način kad smo već imali praksu svećenika u Saboru, i to u jednoj stranci. A po meni udri! Onda sam rekao: “Što je više kleveta i laži, ja sam sebi miliji i draži!” – zaključio je don Ivan Grubišić.
>> Don Ivan Grubišić dobio koncesiju, a sad mu ne daju graditi
Zasto "don" gospodin je bivsi svecenik i znaci da se lazno predstavlja. Gospodine Rados provjerite kod biskupa Barisica.