Na 10. obljetnicu smrti počinje beatifikacija Franje Kuharića

Počinje proces beatifkacije omiljenog hrvatskog kardinala Franje Kuharića! Točno na 10. obljetnicu smrti “kardinala vjere, ljubavi i pravde” – 10. ožujka – trebala bi, neslužbeno doznajemo, i službeno biti objavljena vijest o početku otvaranja procesa za proglašenje blaženim.

Odgovor Kaptola

Očito je to odgovor Zagrebačke nadbiskupije na upite i pritiske posljednjih godina zašto se ne pokreće proces za beatifkaciju jer su na Kaptol poslani deseci svjedočanstava izravnih zagovora na molitve pokojnom kardinalu.

Sva svjedočanstva vjernika počet će se, dakle, i službeno zaprimati te će biti imenovan voditelj kauze za beatifkaciju, čije će ime vrlo brzo biti objavljeno. Pred njime je velika zadaća: prikupljanje podataka o kreposnim djelima kandidata i njegovu uzornom kršćanskom životu te napose prikupljanje dokaza o nadnaravnom čudu. Budući da kardinal Kuharić nije umro kao mučenik vjere (kao kardinal Stepinac, što je jedan od nepobitnih dokaza u postupku beatifikacije), očito će biti potrebno dokazati nadnaravno čudo (poput medicinski neprotumačiva ozdravljenja, kao u slučaju pape Ivana Pavla II.). Kaptol zacijelo već ima u rukama neko čudo, ili čak više njih, koje će moći uvrstiti u kauzu za beatifkaciju. Prvi stupanj, do kojega će se zacijelo brzo doći, bit će status Sluge Božjega. Glavnu riječ ima Sveta Stolica, tj. Kongregacija za kauze svetih, koja vrlo pažljivo obrađuje i ispituje pojedine slučajeve.

Svećenik od ‘45.

Nakon što Kongregacija dopusti dovršetak procesa beatifikacije, završni čin proglašenja donosi Sveti Otac i kandidat se proglašava blaženim i “uzdiže na čast oltara” kako bi ga mogla štovati cijela Crkva.

Kardinal Kuharić u svećeničku je službu stupio 1945., kada je njemu i ostalim svećenicima zareditelj nadbiskup Stepinac rekao da ih šalje “u krvavu kupelj”. Sam je bio u smrtnoj opasnosti i izbjegao je atentat kao župnik u Rakovu Potoku – “malom Staljingradu”, kako je govorio – a bio je i kamenovan s grupom hodočasnika na putu u Mariju Bistricu. Bio je župnik u Samoboru, gdje ga je zateklo imenovanje pomoćnim biskupom zagrebačkim. Nakon odlaska kardinala Franje Šepera u Rim, postaje apostolski administrator Zagrebačke nadbiskupije, a potom i nadbiskup zagrebački.