Javljam se potaknuta člankom "Gospodo, uljepšajte nam blagdane", objavljenim u "Večernjem listu" u ponedjeljak 26. studenoga. Kao prvo želim reći: Bravo, gospodine Žalac! Uspjeli ste da vaše pismo iziđe u novinama, samo ne vjerujem da će netko od mjerodavnih, ako i pročita, reagirati na njega.
Na njegovo pismo dodala bih sljedeće. O nama koji smo prijavljeni na Zavodu za zapošljavanje od pet do 10 godina, bez naknade i ponuđena zaposlenja, a ne možemo sa svojih 45 ili 50 godina sami naći posao, nitko se ne brine. Niti nam na bilo koji način nastoji pomoći, a kamoli uljepšati dane. Zar smo mi, koji imamo 25 godina i više radnog staža, krivi što su naša poduzeća nestala? Mi i naše obitelji ispaštamo, a krivci sjede na toplu i u udobnim foteljama.
Pitam se, je li se itko od njih upitao kako mi preživljavamo, kako prehranjujemo i školujemo svoju djecu? Je li se itko upitao hoćemo li mi dobiti nekakvu mirovinu, da imamo barem neka sigurna primanja? Nisam protiv davanja umirovljenicima, no nismo li i mi svojim dugogodišnjim radom zavrijedili da nešto dobijemo? Ili u nas vrijedi: Tko ima, daj mu još, a tko nema, njemu i ne treba. Znam da ovim pismom neću ništa postići. Ali, ako ga bar netko pročita, hvala mu.