TRŽIŠTE RADA

Na burzi više od 360.000 nezaposlenih i neaktivnih, a u 700 aktivnih oglasa traže tisuće ovih djelatnika

Foto: Grgo Jelavic/PIXSELL
Foto: Sasa Miljevic/PIXSELL
Rovinj, najsigurniji grad na Jadranu?
Foto: Ivo Cagalj/PIXSELL
Split: Kafići na rivi otvorili svoja vrata za građane
25.08.2021.
u 06:46
Više nego u 2019. ima zaposlenih u građevini, IT sektoru, obrazovanju i zdravstvu
Pogledaj originalni članak

Hrvatska je ovoga ljeta premašila broj zaposlenih iz pretpandemijske 2019. godine za oko šest tisuća, no na burzi je i dalje oko deset tisuća nezaposlenih više nego u ljeto 2019. godine.

Struktura nezaposlenih nije se bitnije promijenila, a nije ni potražnja te se prema oglasima na državnoj burzi i dalje najviše traže radnici na kratkotrajnim poslovima u sezoni, u ugostiteljstvu ili trgovini.

Posao u obrazovanju

Kako je pred vratima početak školske godine, odmah za njima velika je potražnja za raznim kadrovima u obrazovanju, od suradnika u nastavi, preko odgojitelja te nastavnika i profesora raznih profila. Trenutačno je na burzi aktivno gotovo 700 oglasa putem kojih se traži nekoliko tisuća osoba koje će raditi u odgojno-obrazovnim ustanovama.

Potražnja za tim kadrom ne čudi i zbog toga što je krajem lipnja isteklo nekoliko tisuća ugovora o radu na određeno, nakon čega se 3500 kratkotrajno zaposlenih prosvjetara prijavilo na burzu. Kod pojedinačnih zanimanja uobičajeno je velika potražnja za medicinskim sestrama, njegovateljima, vozačima, bravarima i brojnim drugim građevinskim radnicima.

Građevina danas zapošljava 15 tisuća radnika više nego 2019. godine, a od jačih grana izdvaja se i IT sektor s komunikacijama gdje je zaposleno oko šest tisuća osoba više nego u srpnju 2019. Snažnije povećanje zaposlenosti prisutno je i u obrazovanju (oko tri tisuće više) te zdravstvu i socijalnoj skrbi (4,5 tisuće više) što puno govori i o organizaciji rada u tim, većim dijelom državnim sektorima, koji konstantno rastu iako se smanjuje broj stanovnika, a pogotovo mlađih naraštaja.

Manjak radnika na domaćem tržištu popunjava se uvozom radne snage, no naglasak bi mogao biti stavljen i na neaktivno stanovništvo (ljude koji nisu u obrazovanju, ne rade i nisu u mirovini) koje svojim brojem nadmašuje broj službeno nezaposlenih.

Analitičar Instituta za javne financije Slavko Bezeredi na osnovi podataka iz sustava poreza i socijalnih naknada za Hrvatsku i Sloveniju izračunao je da je 2017. godine Hrvatska imala 363 tisuće nezaposlenih ili neaktivnih osoba u radnoj dobi od 18 do 60 godina za žene, odnosno 65 godina za muškarce.

U Sloveniji je takvih bilo 84 tisuće. U znanstvenom radu o isplativosti rada objavljenom u Reviji za socijalnu politiku Bezeredi je izračunao da Hrvatska ima velik krug ljudi koji nemaju poticaj da se zaposle jer bi zbog smanjenja iznosa primljenih socijalnih naknada i povećanja poreznih obaveza izgubili od trećine pa i do polovice bruto plaće ostvarene na novom poslu.

Poticaj za rad

Ta participacijska porezna stopa, odnosno udio izgubljenog dohotka, u Hrvatskoj iznosi prosječnih 31 posto, no u Sloveniji je ta stopa 43 posto. S brojem maloljetne djece u kućanstvima raste i potencijalni gubitak.

Bezeredi sugerira da bi Hrvatska trebala po uzoru na neke zemlje osmisliti naknade za zaposlenje u sustavu socijalne skrbi, koje bi dobivali obitelji ili pojedinci pod uvjetom da rade. Među neaktivnima bilo je, primjerice, 33 tisuće osoba s troje i više djece, za razliku od Slovenije gdje je takvih bilo oko pet tisuća.

VIDEO Prosječna plaća u Zagrebu porasla je više od 1100 kuna!

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 42

Avatar Kritičan
Kritičan
07:12 25.08.2021.

Zato što mladi koji završe bilo kakav zanat ili višu školu ne žele biti konobari i bauštelci već nešto više od toga. I to je legitimno. A oni koji su fizički radnici za isti posao mogu mnogo bolje zaraditi vani.

Avatar TvojUjko
TvojUjko
07:56 25.08.2021.

Znaci da nije otislo van 500.000 mladih, danas bi na burzi bilo oko 850.000 nezaposlenih, BiH ima 550.000 nezaposlenih, znaci mi smo jedna zesca katastrofa

SI
sisavac
07:59 25.08.2021.

znači, u školama imamo 3,500 više zaposlenih, a djece nekoliko stotina razreda manje. u 10 godina broj djece u školama je pao za preko 50.000. broj razreda se povećao, broj nastavnika se povećao, 80% svih novaca za školstvo ide za plaće. a radi se nikad manje, s nikad manjim brojem djece, na životu se ostavljaju škole sa 3-4 učenika, kao da smo neki prebogati arapski emirat. djeca nikad manje znanja, nesposobnija, fizički neaktivnija, hodaju ko zombiji, velik trbuh tanka noga, to je dijete u 5 razredu osnovne. igraju nasilne igrice, ali reci im neku oštru riječ, prijekor, odmah suze, prijetnje prijavom, šok,. nemaju vremena za učenje, pravo učenje, jer se moraju igrati, čak i profesori, ministri, stalno pričaju da se najbolje uči kroz igru i da se djeca trebaju igrati. nema problema visiti 4 sata na mobitelu, tabletu, konzoli, ali pola sata vježbati neke zadatke, čitati, e to ne može, to je teško, dosadno, i to je mučenje djeteta. toko im se podilazi u svemu da je to strašno. na svim međunarodnim testiranjima općeg znanja, naša djeca su najzadnja! šlepamo se na račun nekih čisto osobnih, privatnih, uspjeha pojedinaca, i to predstavljamo uspjehom nastavnika, škole, sustava. da tu nije roditelj koji ulaže svoj novac i vrijeme, da tu nije dijete sa urođenim talentom i sposobnošću, nema tog nastavnika koji će iz njega napraviti materijal, koji će pobijediti na nekom natjecanju, iz bilo čega. svi ti rezultati nisu produkt rada škole, već roditelja i samog djeteta.