Kako se uvozio ukapljeni prirodni plin na Cipar zanima Ured europskog javnog tužitelja (EPPO) koji je zbog sumnje u prevaru pri nabavi, zloporabu sredstava EU i korupciju otvorio istragu. Riječ je o projektu čiji je cilj bio stvaranje ulazne točke za uvoz prirodnog plina na Cipar pa se time Cipru trebalo omogućiti da se poveže s europskim tržištima plina. Trošak tog projekta je bio 542 milijuna eura, a od te sume približno 101 milijun eura financirao je Instrument za povezivanje Europe (CEF). Izgradnja, je trebala biti završena u prosincu 2019., no još nije završena.
EPPO je pokrenuo istragu nakon što je Ured za reviziju Cipra 19. siječnja 2024. objavio izvješće u kojem je navedeno da je došlo do mogućih povreda tijekom nabave i kasnije realizacije javnog ugovora za LNG projekt. Europski revizorski sud i Europska izvršna agencija za klimu, infrastrukturu i okoliš (CINEA) također su poslali izvješća EPPO-u. Nakon što su ta izvješća zaprimljena i detaljno pregledana, EPPO je odlučio otvoriti istragu kako bi istražio ugovore koje su dodijelila tijela javne uprave.
Ovih dana, EPPO je imao posla i u Italiji gdje su dvije osobe uhićene zbog sumnje da su na trgovini sredstava za čišćenje, alkoholnih i bezalkoholnih pića organizirali i počinili poreznu prevaru od 8,8 milijuna eura. Po nalogu tužitelja osumnjičenicima je blokirana imovina; nekretnine i bankovni računi, a njima je određen kućni pritvor. Sumnjiči ih se da su rukovodili kompleksnom kriminalnom shemom pri prekograničnoj trgovini, a na meti istražitelja su i dvije kompanije.
Sumnja se da su dvojica osumnjičenika koristili razne prevarne taktike, što je uključivalo i izdavanje lažnih faktura za nepostojeću robu i fiktivne transakcije preko legitimnih bugarskih, hrvatskih, mađarskih i slovenskih tvrtki. Tim su tvrtkama upravljali talijanski državljani, a tvrtke su potom iste proizvode preprodavale tzv. nestajućim trgovcima u Italiji. Odnosno, fiktivnim tvrtkama koje su osnovne isključivo da bi se izbjeglo plaćanje PDV-a. Tako se prikazivalo i da su sredstva za čišćenje i alkohol i bezalkoholna pića, prošli kroz nekoliko zemlja, iako zapravo nikada nisu napustili Italiju. Kada bi fiktivni prelazak granice robe bio obavljen, nestajući trgovci bi nestali, odnosno tvrtke bi bile ugašene, a da porez nije plaćen. Produkti su se kasnije prodavali po nižim cijenama od konkurencije, a šteta od te porezne prevare procjenjuje se na 8,8 milijuna eura.