U haljinama koje je sama sašila Biljana Borzan pojavljivala se i u najvažnijim trenucima svoje karijere – od izbornih noći pa do dodjele EU Oscara za najbolju europarlamentarku. I suprotno uvriježenim očekivanjima, strast prema šivanju nije naslijedila od majke.
– Još dok sam bila dijete imali smo šivaću mašinu, onu starinsku što se pokreće nogom, i u našoj je kući, nevjerojatno, tata imao smisla za to pa je znao, primjerice, porubiti navlake ili odraditi neke jednostavnije popravke. Mama nikada nije naučila šivati iako su joj svi kućanski poslovi stvarno išli od ruke, a tata je majstor, znao je i automobile popraviti. Mene je pak šivaća mašina privlačila od malih nogu. Mama je znala kupiti materijale i ostaviti ih za neka buduća vremena, stajali bi tako godinama, a ja sam ih onda uzela i bez ikakvog kroja krenula šivati. Sve sam naopako napravila, jer sam radila po nekakvom svom nahođenju, bila sam tada još osnovnoškolka. Shvatila sam da to tako ne ide pa sam si kupila časopis Nova moda, koji je tada bio ono što će kasnije postati Burda, i iz njega sam izvadila kroj za nekakve ljetne hlačice na vezanje koje sam si onda sašila. U stvari sam samouka, pomagala sam si savjetima iz tih časopisa i knjiga – prisjeća se Biljana Borzan dok sjedi za šivaćom mašinom u svom domu u Osijeku.
I dalje si šiva odjeću
Šivala je, tako, tunike i majice, ali nije se usudila, priznaje, odjenuti ih u školu. No dvojici kolega iz razreda sašila je svojedobno ljetni šorc.
– Kada sam počela studirati medicinu, bio je rat i teška financijska situacija, a u želji da imam odjeću za promijeniti, sama sam si je šivala. Kako danas imam svoju plaću, financije mi nisu pokretač, pa čak ni želja da budem unikatno odjevena. Motivacija mi je to što zaista uživam u šivanju, a s druge strane ne volim jako modernu odjeću kakva se nudi u trgovinama. Već sam u godinama kada smatram kako, bez obzira na to što sam zadržala liniju, nije prikladno da se odijevam kao djevojčica. I onda si tako znam sašiti odjevne komade koji su malo zatvoreniji, mislim i primjereniji mom poslu i dobi, a što kao gotovu robu ne mogu kupiti – objašnjava.
Svakoga si ljeta obavezno sašije nekoliko haljina, za vrijeme godišnjeg odmora, a preko godine sjedi za šivaćim strojem onoliko koliko joj to prezaposlenost dopusti. No, kad prođe pored izloga trgovina s tkaninama i neka je privuče, odmah si u glavi složi kroj svoje buduće haljine, majice... Otkako je europarlamentarka, zaviruje i u izloge u Bruxellesu, gdje ima materijala kakvi se u Hrvatskoj teško nađu.
Dok je hodala prema netom osvojenom EU Oscaru za najbolje EU parlamentarce u 2017. godini, pozornicom je u Bruxellesu koračala u crvenoj haljini koju je sama kreirala i skrojila.
– Tu haljinu sam sašila ranije i stajala je u ormaru, čekajući neku prigodu, a na dodjelu mi je bilo zanimljivo doći u haljini u koju sam uložila nešto osobno jer je i taj Oscar moje osobno postignuće iako tada nisam ni znala da ću ga osvojiti – kaže naša sugovornica.
Video: Biljana Borzan o zabrani dvostruke kvalitete proizvoda
Biljana Borzan majka je dvojici sinova – jedan je student prve godine medicine i tako je krenuo majčinim i stopama oca Vladimira, a drugi je u sedmome razredu osnovne škole. Njima ne kroji odjeću, a nije to činila ni kada su bili manji. Popravit će, pak, ako se nešto pokida. Je li joj nekada, stoga, ipak bilo žao što nema curicu kojoj bi šivala haljinice?
– Jest, priznajem... Iako, često se dogodi da dijete ne bude na roditelje. Ja i slikam, volim i pjevati, a moji sinovi nisu ništa od toga povukli na mene. Tko zna kakva bi djevojčica bila, možda neki harambaša – smješka se ona.
Znala je, dodaje, sašiti haljinu prijateljici, kada bi joj se svidjela ona koju je skrojila sebi, i njoj bi napravila sličnu.
Iako još uvijek ima i starinsku šivaću mašinu, danas šiva na novijoj i modernijoj. Za razliku od one prve, koja radi i nakon podosta godina, ova potonja mogla bi, tko zna, biti podložna i programiranom kvarenju uređaja, protiv kojeg se Borzan bori u EU parlamentu.
– Istraživanja su pokazala da se uređaji uglavnom kvare ne s godinama, nego s “kilometražom”. Pa i automobil kad kupujemo, važno nam je njegovo godište, ali u stvari možemo imati stariji automobil koji je jako malo prešao pa je u dobrom stanju, kao i obrnuto – vozilo koje je prešlo 200.000 kilometara u kratko vrijeme pa je već lagano za otpis. Moja šivaća mašina ne radi toliko da bismo mogli dokazati tako nešto, koristim je koliko stignem, ali to nije ni blizu kao u slučaju profesionalnih krojača. Pokazalo se da se televizori kvare nakon određenog broja sati rada, perilice rublja nakon određenog broja okretaja, ali kao što se i za sve druge uređaje građani žale, vjerojatno i strojevi za šivanje podliježu istom problemu kod onih koji ih koriste svakodnevno – rezimira.
Kriznu 2020. godinu, koja će po malo toga dobroga ostati upamćena, globalno gledano, Biljana Borzan završila je velikom pobjedom – Europski je parlament u izvješću o održivom tržištu podržao njezine prijedloge za zabranu ugrađenih kvarova uređaja i označavanje očekivanog trajanja uređaja. Zbilo se to koncem studenog, a objavila je potom na društvenim mrežama video na kojem doslovno skače od sreće.
– U mom prošlom mandatu u EU parlamentu u prvom mi je planu bila različita kvaliteta, prvenstveno prehrambenih proizvoda, iako se to odnosi i na tehničku robu i automobile. Priču oko programiranog kvarenja uređaja pomalo sam započela, ali cjelokupna atmosfera nije išla u prilog rješavanju tog problema. Sada, kako smo se kao Europska unija opredijelili da želimo da Europa bude klimatski neutralan kontinent do 2050., a Green Deal strahovito je važan dio europske politike, i još kako se uz to dogodila i gospodarska kriza uvjetovana zdravstvenom krizom, stvorila se atmosfera u kojoj aktualne postaju stvari za koje se do jučer činilo da ih nije moguće provesti u djelo. Kada se zakon promijeni, potrošači će uštedjeti ogromne količine novca jer neće morati stalno iznova kupovati nove uređaje, a s druge strane, otvarat će se nova radna mjesta, čime se opet borimo protiv krize. Naime, u istraživanjima se pokazalo da se bacanjem i kupovanjem novoga stvara šest radnih mjesta, a popravkom i prenamjenom gotovo 300 novih radnih mjesta. I treće, štitimo tako okoliš jer ga ne opterećujemo stalnim bacanjem ogromne količine elektronike i glomaznog otpada. To je jedna “win-win-win” situacija, tri aktera imaju pozitivne posljedice – ističe SDP-ova europarlamentarka, inače i potpredsjednica Europskih socijalista.
Potrošačka prava
Njih nekoliko zastupnika u Odboru za unutarnje tržište i zaštitu potrošača pokrenulo je, podsjeća, pitanje programiranog kvarenja aparata.
– No u tom odboru imate i one koji štite industriju, i to vrlo glasno i agresivno. To je ona desna strana parlamenta, na kojoj su pučani, konzervativci, pa i dio liberala, a na lijevoj smo socijalisti, zeleni, krajnja ljevica i opet dio liberala, koji se uglavnom zalažemo za potrošačka prava. Naši zakoni su zapravo odraz kompromisa kako bismo zaštitili potrošače, a da opet ne uništimo industriju. Moramo naći kompromise kojima ćemo industriju natjerati da se mijenja, u skladu sa zahtjevima i potrošača, i okoliša, i cjelokupne situacije. Na mom se izvješću, pak, pokazalo kako je malo veći broj zastupnika koji su skeptični prema potrošačima i više štite velike igrače. Zapravo, dio izvješća koji govori o programiranom kvarenju uređaja nije prošao na Odboru za zaštitu potrošača, u koji su se, očito, ubacili zastupnici s namjerom da kontriraju. Oni su eksponenti industrije, i to i ne skrivaju. Naime, u prošlom je mandatu kolega koji je bio koordinator pučana, a i danas je na istoj funkciji, izjavio kako je plasman robe slabije kvalitete na tržište istočne Europe nepravedan, ali on nije za to da se to promijeni jer je preskupo za industriju. Ja sam baš svojim amandmanom tražila da se zabrani programirano kvarenje uređaja i taj prijedlog na glasanju na Odboru nije prošao, dok je kroz plenarni amandman, dakle na plenarnoj sjednici gdje glasaju svi zastupnici, usvojen za samo dva glasa više. Situacija je vrlo napeta.
To izvješće nije zakonodavno, znači još uvijek nije obvezujuće za proizvođače, ali je ono jedan snažan poticaj Europskoj komisiji da predloži izmjene zakona koje će dovesti do toga da zabranimo programirano kvarenje. Isti smo put prošli i s različitom kvalitetom proizvoda. Potrajat će, bit će jako teško i s intenzivnim lobiranjem, lobirat će oni, ali lobirat ćemo i mi – objašnjava.
No kako se situacija bude razvijala s koronakrizom, gospodarskom krizom, Borzan vjeruje da će sve veći broj zastupnika shvaćati da svi moraju dati svoj doprinos, pa tako i industrija.
– Razumijem da je proizvođačima lakše funkcionirati ovako, ali uvjerena sam kako će oni tu vidjeti svoj interes, i njima će to koristiti jer će se širiti krug ljudi koji mogu kupiti njihove proizvode. Naime, ako ste stalno primorani kupovati nove uređaje, a nemate novca, nećete ih onda ni kupiti. Amerikanci se upravo suočavaju s time – izvezli su industriju u Aziju, ljudi su u Americi ostali bez posla, smanjio se broj potrošača i shvatili su kako kapitalizam do te mjere jede društvo da nema tko u Americi kupiti njihove proizvode, onoliko koliko ih oni proizvode. Neke će stvari postati luksuz. Takav način funkcioniranja društva ne može ići u nedogled jer je jednostavno neodrživ. Samo punjača mobitela imamo 51.000 tona godišnje, okoliš to više ne može podnijeti – podcrtava.
Borba za zabranu programiranog kvarenja aparata zbivala se pak u godini u kojoj je zbog pandemije bilo znatno teže raditi – nije bilo izravne komunikacije uživo, a ona internetska je na neki način dehumanizirana.
– Bilo bi mi puno lakše da sam u plenarnoj sali vukla zastupnike za rukav i objašnjavala im svoj amandman. Iskoristila sam sve brojeve telefona koje sam imala, zastupnika iz raznih političkih grupacija, i obećala toliko kava da će mi, kada se vratimo u normalan ritam rada, stvarno trebati vremena da ta obećanja i ispunim – otkriva.
No svakako joj je, dodaje, ugodno osvježenje biti kod kuće – nema stresa, pakiranja kovčega nedjeljom navečer i jurnjave, a s obitelji godinama već nije provela toliko vremena kao u 2020..
Cijepit će se protiv korone
Biljana Borzan je i liječnica, a upita li ju se hoće li se cijepiti, odgovara: da, čim bude prilike.
– Naravno da su trenutačno prioritet najugroženiji, ali svakako imam tu namjeru. Stava sam kako odbijanje cijepljenja ne može biti stvar osobne slobode jer moja sloboda ne može biti takva da ugrožava drugoga, na bilo koji način. I u tom smislu smatram da svi moramo biti odgovorni. Vidimo koliko puno ljudi obolijeva i umire pa eventualne male komplikacije na koje se neki pozivaju ne mogu biti razlog za odbijanje cijepljenja jer je korist višestruko veća od potencijalne alergijske reakcije, svrbeža i sličnog. Neodgovorno je uopće o tome razgovarati i praviti oko toga problem – poručuje.
Kada govori o tome koliko su antivakseri uopće uzeli maha, Biljana Borzan smatra da su vrhunac dosegnuli prije nekoliko godina.
– Međutim, onda se dogodilo da su neka djeca umrla od ospica, dio ih se zarazio i kod nas, osobito u Dubrovačko-neretvanskoj županiji pa su stvoreni redovi pred Zavodom za javno zdravstvo jer je nastala panika. I mislim da je to donekle vratilo stvari. Nažalost, bilo je potrebno da se ponovno pojave neke bolesti koje smo smatrali gotovo iskorijenjenima kako bi građani shvatil koliko je cjepivo napravilo dobroga za čovječanstvo. Cjepivo i antibiotici su najviše utjecali na produljenje životne dobi i smanjenje smrtnosti u dječjoj dobi. Zar ćemo odbaciti takav prekrasan izum zbog teorije zavjere? Danas se teorije zavjere oko cjepiva pojavljuju paralelno s onima o tome kako se virus uopće pojavio, je li prirodan ili je to nekakva umjetna priča, nastala je određena skepsa. Ja vjerujem uvijek u zdrav razum i da će oni koji odbijaju cjepivo, kada vide kako su se cijepljeni građani počeli normalno kretati i funkcionirati, poželjeti taj normalan život i za sebe. Posebice kada krene masovnije cijepljenje i vide da se ništa strašno ne događa – zaključuje.
Mogla bi malo prokoračati po ugroženim područjima Hrvatske i upitati ljude od kojih živi kako im je.