S obitelji se iz skučenog stana u gradu prije desetak godina preselio na periferiju. Prvo su nabavili ovce, pa kozu. A onda su njegove kćeri poželjele jahati. Konj im je, objašnjava Neven Ciganović, tada bio prevelik, pa su na imanje on i supruga Katarina doveli magaricu koju su nazvali Neva.
– Ubrzo smo shvatili da Neva, osim zabave djeci, predstavlja i izvor zdravog i hranjivog mlijeka, koje sam počeo nuditi susjedima i rodbini kada bi im djeca imala tegoba ili kada bi trebalo ubrzati njihov oporavak. Broj zainteresiranih brzo se povećao, pa sam počeo širiti svoje stado – prisjeća se Neven Ciganović, na čijoj farmi u okolici Ivanić-Grada sada živi 70 ovih četveronožaca.
Vrijedi svake lipe
I nije, objašnjava, stao samo na mlijeku, pa danas od njega izrađuje i kreme za lice, meleme i sapune. Proizvodi najviše magarećeg mlijeka u kontinentalnoj Hrvatskoj, drugi je vodeći proizvođač u zemlji, a svoje proizvode šalje i u inozemstvo. Svoje magarce Neven hrani svaka dva sata, a u ovom poslu, kaže, nikad nema odmora.
– Radi se cijeli dan, svih 365 dana u godini. Slobodnog vremena nemamo, životinje su gladne i ne pitaju jesi li na godišnjem – govori Ciganović. A iako ih je puno, može se reći da magarci u obitelji Ciganović imaju status ljubimca, pa svaki od njih ima i ime na koje se i odaziva. Svako jutro vodi ih na pašu, nakon čega slijedi mužnja.
– Magarice imaju mala vimena pa ih se mora musti čak četiri puta dnevno kako bismo dobili dva do tri decilitra mlijeka, pa tako na dan od cijelog stada dobijemo otprilike pet litara – objašnjava Ciganović. Sve prodaju na kućnom pragu ili putem interneta, a kupci mlijeko najčešće kupuju na decilitar ili pola litre, no ima i onih koji uzmu cijelu litru, za što izdvoje 600 kuna.
– Na prvu se nekima možda čini preskupo, ali kada se uzme u obzir kvaliteta mlijeka i trud koji smo uložili, vrijedi svake lipe. To nam često i potvrde oni koji kušaju naše mlijeko – kazao je Ciganović. A njegovi su ljubimci, kaže, i veliki gurmani, pa tako imaju i jednu nesvakidašnju prehrambenu naviku.
Naime, oni jedva čekaju da prođe Božić, a lampice, kuglice i blještave dekoracije skinu s drvaca. Iskorištene jelke, smreke i borovi njima su omiljena poslastica kojom se u poslijeblagdansko doba časte već tri godine. Na ideju da svoje mezimce hrani upravo odbačenim božićnim drvcima njihov je vlasnik došao sasvim slučajno.
– Prije nekoliko godina htio sam im unijeti blagdanski ugođaj, pa sam im u štalu za dekoraciju postavio božićno drvce. Iduće jutro vidio sam da su ga – pojeli. A mogli su mu se barem malo diviti... – kroza smijeh nastanak ove ideje objašnjava Ciganović, koji se nakon toga počeo raspitivati o nutricionističkoj vrijednosti borovih iglica, i tako shvatio da su pune minerala i vitamina, što magareće mlijeko čini kvalitetnijim i zdravijim. Ubrzo je započeo suradnju s komunalnom službom Ivanić-Grada koja mu ih svake godine redovito donosi. Skupi se tako i do tri tisuće stabala, a njegovi ih mezimci “smažu” za dva do tri mjeseca.