Bijeli Audi stajao je nekoliko desetaka metara od graničnog prijelaza s Ukrajinom u mađarskom Zahonyju. Svjetla su bila upaljena, a dvoje ljudi se grijalo unutra. Registracije su bile poznate. Rijeka.
Simpatični Neno iz Kostrene i njegova jednako simpatična supruga Ljilja, inače Ukrajinka iz Odese. Zajedno su od 2007., a u braku su od 2013.
Na granici su jer čekaju njezine nećake koji su zapeli u ratnom vihoru Ukrajine.
- Sestra i djeca su s druge strane. Čekaju na prelazak granice, ali kada će to biti ne znamo točno. Ovo traje već satima. Sestra mi je inače iz Kijeva, ali su morali pobjeći zbog agresije - počinje priču Ljilja. Nećaci od 15 i 12 godina dolaze s psom i plan je da ih odvedu u Rijeku da ne gledaju razaranje i strahotu rata.
- Sestra će, čim ostavi djecu, ići nazad, ali ne za Kijev nego prema Lavovu. U tom gradu je velika gužva jer mnogo ljudi bježi iz zaraćenih dijelova zemlje, ali negdje se treba nastaviti borba - kaže Ljilja. Pitamo je gdje joj je ostatak obitelji.
- Mama je ostala u Odesi. Znate ona je starija i samo je rekla: Ja ne idem iz svog doma. S njom je ostao i stariji nećak od 24 godine. On se može boriti - kaže nam Ljilja.
Dok smo razgovarali Neno je pokušavao vidjeti alternativne pravce za dolazak iz Ukrajine u Mađarsku. Nekih sat vremena vožnje od Zahonyja je još jedan granični prijelaz i na njemu je moguće pješke proći granicu. Nadamo se da su se uspjeli naći s nećacima i odvesti ih na sigurno.
Slava Ukrajini