Po indijskom ustavu iz 1950., kastinskog sustava više nema, ali u glavama mnogih Indijaca zna vladati tradicija više nego ustavnost, pa recimo cure odrasle u beskastinskom sustavu najednom, kad se požele udati za nekog iz druge kaste (a nisu ni znale koje je kaste) najednom ustanove da su njihovi roditelji žestoko protiv tog braka, a predlažu joj cijelu hrpu mladoženja koje ona ni ne poznaje, ali su prihvatljivi jer su iz iste kaste. Ako ne prihvate izbor roditelja, moguće je da više s njima ne progovore ni riječ, a u najboljem slučaju čeka ih nekoliko godina bez kontakta s obitelji dok se oni ne pomire s njezinom odlukom.
Sustav kasti je dosta kompliciran, s brojnim "međukastama", ali se uglavnom svodi na četiri glavne kaste (jāti): Brahmini (učitelji, znanstvenici, svećenici), Kshatriye (kraljevi, ratnici), Vaishye (poljodjelci, trgovci) i Shudre (zanatlije, uslužne djelatnosti) te ispod njih Parije, "nedodirljivi". Najniži sloj nedodirljivih, Daliti (pogrebnici, kožari, smetlari) su po ustavu iz 1950. dobili kvote za zapošljavanje i upise na fakultete, što je 1990. prošireno i na OBC-ove (Other Backward Castes, ostale potlačene kaste) te su se uzdigli u društvu i diskriminacija više nije toliko vidljiva, ali je još uvijek prisutna. Kastinski sustav zakonom je zabranjen, ali "zna se" tko je iz koje kaste, naročito na selima gdje živi 72 % indijskog stanovništva, i mnoge manje regionalne političke stranke zasnovane su upravo na kastinskoj pripadnosti, a vladajućoj Kongresnoj stranci potrebna je njihova podrška u donošenju bitnih zakona.
Potlačenim kastama potrebno je dodatno pomoći zakonskim mjerama, da bi se zastarjelom sustavu nazreo kraj, a kvote je teško odrediti ako su zadnji podaci o broju pripadnika kasti zabilježeni 1931. Stoga prijedlog o vraćanju kasti kao kategorije na popisu neke užasava kao povratak u stara loša vremena, dok ga drugi vide, paradoksalno ali istinito, kao korak naprijed.
- Kako možete rezervirati mjesta za njih, ako ne znate koliko nižih kasti ima? Uključivanje kasti na popis je bitan korak naprijed – smatra povjesničar Mahesh Rangajan sa sveučilišta u Delhiju.