Vijest da je Srbija protjerala hrvatskog diplomata Hrvoja Šnajdera, prvog tajnika iz veleposlanstva u Beogradu, potpuno se uklapa u dinamiku odnosa dviju država. Toplo – zapravo, naznaka da bi moglo krenuti k toplom, a onda hladno, što unazadi ionako teške odnose. S Beogradom se igra oprezno jer se stalno ponavlja ista praksa. Oni dobro upućeni, koji rade na teškom problemu odnosa dviju država kažu: Nešto se načelno dogovori, a onda srbijanska strana u javni prostor izađe s nekom izjavom, inicijativom, poput Jasenovca ili sada protjerivanja diplomata, i sve se uspori i stane. I krene unazad. Protjerivanje diplomata vrlo je ozbiljan, neprijateljski čin i poruka državi odakle on dolazi. Vrlo često se događa u izvanrednim okolnostima, kao što je, bilo, primjerice, nakon početka ruske agresije na Ukrajinu, ali ovaj čin dolazi naizgled niotkuda, bez objašnjenja, i stoga je zabrinjavajući i za odnose dviju država i za regionalnu i širu stabilnost.
Mora otići Petar Novaković
Hrvatska je jučer postupila očekivano, onako kako je uobičajeno u praksi i u skladu je s Bečkom konvencijom koja regulira diplomatske odnose: reciprocitetom, odnosno protjerivanjem jednog srbijanskog diplomata. Srbijanskoj veleposlanici u Hrvatskoj Jeleni Milić priopćeno je i uručena joj je nota da iz Hrvatske mora otići savjetnik u veleposlanstvu Petar Novaković. Njega je Hrvatska označila nepoželjnom osobom – persona non grata. Iako su odnosi dviju država hladni, iako je diplomatskih incidenata dosad bilo na pretek, iako su dvije osobe – političari – proglašeni nepoželjnima 2018. – prvo je Hrvatska zabranila dolazak ministru Aleksandru Vulinu u Jasenovac zbog njegove neprestane neprihvatljive retorike, a onda je Srbija uzvratila stavljajući iste mjere na tadašnjeg ministra obrane Damira Krstičevića, do sada nije bilo protjerivanja diplomata. Kontekst najnovijeg incidenta – a protjerivanje diplomata jest ozbiljan čin i poruka – zasigurno je vrijeme oko obilježavanja sjećanja na Vukovar – što je za Srbiju neuralgična točka, isto kao i Oluja i Jasenovac, i incidenti tada eskaliraju, ali prije svega, otkrivaju upućeni pretpostavke, nadolazeći izvanredni izbori u Srbiji koji se trebaju održati za manje od mjesec dana.
POVEZANI ČLANCI:
Niti jedna država ne mora drugoj objasniti zašto protjeruje diplomata – to je diskrecijsko pravo svake države – a službeni Beograd je tu informaciju uskratio i u noti, ali i pri njezinoj predaji kad je Šnajder pozvan u tamošnje Ministarstvo vanjskih poslova, ali na pitanje zbog čega je protjeran, nije dobio odgovor. No srbijanski mediji, bliski tamošnjoj vladi, odmah su objavili kako iza toga stoji optužba da je djelovao kao špijun i vrbovao za hrvatske tajne službe. Takvo objašnjenje je vrlo široko i podložno propitkivanjima, no države redom ne otkrivaju detalje, ako oni i postoje. No tvrdnje srbijanskih medija jučer je odbacio hrvatski ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman, kazavši da je Šnajder obavljao posao prvog tajnika te radio na unapređenju odnosa dviju država. Odabir diplomata kojim će se uzvratiti, odnosno na koga će se primijeniti mjere reciprociteta, također je važan. Puno važnije od samog imena je njegova funkcija. Hrvatska je odabrala "dići" razinu s koje se protjeruje – nije iz Hrvatske protjerala parnjaka prvom tajniku, već savjetnika, što je viša razina i nosi i težu poruku.
Koliko se i kod mjera reciprociteta pazi da se pošalje i poruka, vidjelo se kad je Hrvatska, solidarizirajući se s Velikom Britanijom u povodu slučaja trovanja bivšeg ruskog obavještajca Skripalja, protjerala trećeg tajnika ruskog veleposlanstva u Zagrebu. Odgovor Rusije, koja je tada dosta pazila i radila na otopljavanju odnosa s Hrvatskom, bio za pomalo začudan: umjesto aktivnog diplomata iz hrvatskog veleposlanstva u Moskvi, Rusija je protjerala diplomatkinju koja je tada radila u Zagrebu. Bila je riječ o Rini Eterović Goreti, koja jest prije radila u hrvatskom veleposlanstvu u Moskvi i osobi koja vodila tu diplomatsku misiju u periodu kad Hrvatska nije imala veleposlanika, a u vrijeme kad su je označili kao persona non grata bila je tajnica kabineta hrvatske ministrice vanjskih poslova Marije Pejčinović Burić.
– Sve je bolje od protjerivanja aktivnog diplomata iz nekog veleposlanstva – kažu diplomati. Uostalom, hrvatska misija u Moskvi je bila i jest mala i odlazak jednog diplomata od tamo bi imao puno veći utjecaj i jaču poruku negodovanja.
U diplomatskim odnosima, etiketa "špijuna" stavljala se nekim diplomatima i u Hrvatskoj, ali nikad ne onim srbijanskim – tako je 2016. Hrvatska jednog ruskog diplomata protjerala zbog špijunaže, da bi Moskva također uzvratila reciprocitetom. Tad je to odrađeno bez znanja javnosti, u tišini.
Korak prema destabilizaciji
S druge strane, Srbija je već prije govorila o "hrvatskim špijunima", ali građanima, nikad diplomatima. U rujnu 2016. u Beogradu je uhićen Čedo Čolović, tada 57-godišnjak za kojega je Srbija sumnjala da je radio kao hrvatski špijun. On je imao i hrvatsko i srbijansko državljanstvo, a optužilo ga se da je Hrvatskoj prenosio informacije o srbijanskoj vojnoj snazi, o strateškim planovima vojske te o opremi. Nadalje se špekulira da je prenosio informacije i o srpskim časnicima kako bi ih u Hrvatskoj optužili za ratne zločine te je tako, kaže nam jedan izvor, "optuženo najmanje sedmero časnika".
No kod Srbije još jedno pitanje upada u oko: ovakvo zaoštravanje odnosa s Hrvatskom dolazi u vrijeme kad Srbija, barem deklaratorno, i dalje želi u Europsku uniju. Deklaratorno jer dosad itekako izbjegava prilagoditi se, primjerice, europskoj vanjskoj politici, ali i raditi na poboljšanju odnosa sa susjedima, što joj je također obveza.
– Očekivali smo pruženu ruku jer se u našim odnosima u ovih godinu dana nije ništa dogodilo. Imali smo puno očekivanja i određenih dogovora. Odluka Srbije predstavlja korak prema pogoršanju odnosa, ali i daljnjoj destabilizaciji osjetljivih regionalnih političko-sigurnosnih prilika – kazao je ministar Gordan Grlić Radman.
POVEZANI ČLANCI:
VIDEO: Plenković o obrocima u školi: Kaže meni draga curica na Interliberu 'hvala na ručku'
Igra koju vodi Vučić toliko je prozirna da bi je zapravo trebalo kompletno ignorirati. Jer reakcijom daje mu se važnost koje on nema. Cijela ta igra je namijenjena isključivo srpskoj javnosti. Što je situacija ekonomski teža, i što je više problema u Srbiji, to više ide shitstorm protiv Hrvatske da se zabavi javnost i odvrati od stvarne situacije. On ima nekoliko projekata kojima to stalno radi. Uz projekt "Hrvatska" tu je i projekt "Air Serbia", brza željeznice Beograd-Novi Sad, projekt Beograd na vodi, itd. Već prema potrebi se nešto od toga ili kombinacija izvlače iz naftalina i prezentiraju srpskoj javnosti. A kada je situacija blizu očajne, izvlači se Jasenovac. A situacija u Srbiji jest očajna: novac je potrošen, izvora novoga nema, plaće te pogotovo penzije su u podrumu, kompletan sistem je koruptan i trul do srži, kriminalci de facto vladaju zemljom. Vučić pokušava i sa jedinstvenim sistemom botova utjecati na vlastito stanovništvo, ali u međuvremenu je i to toliko prozirno da i oni najgluplji u Srbiji to već kuže. Vučić je gubitnik, oduvijek je to bio. I uvijek je tražio krivce u drugima. Na kraju je to uvijek bila Hrvatska.