Hokejaši Medveščaka Alan Letang i John Hećimović nedavno su postali ambasadori UNICEF-a. Zato su ovih nekoliko dana sudjelovali u akciji “Škola bez nasilja”, gdje su pred 400 djece osudili nasilje u školama.
– Nasilje je uvijek ružno, pa čak i kada se događa na ledu. Zato nam suci i dodjeljuju kazne kada se potučemo – poručili su djeci kapetan hokejaša Medveščaka Alan Letang te njegov zamjenik John Hećimović.
Na sreću, njih dvojica nisu se susretala s vršnjačkim nasiljem dok su pohađala školu.
– Ponekad smo se znali potući u školi, ali sve je to bilo bezazleno. No, nikad nisam bio žrtva zlostavljanja – rekao je Hećimović.
Nekad se tuklo i do krvi
Tridesetpetogodišnji Alan Letang je dodao:
– Na sreću, kad sam ja bio mlad, nije bilo toliko nasilja među djecom. A i odrastao sam u malom gradu gdje smo se svi poznavali i nije nam padalo na pamet da se tučemo.
Letang je i sam roditelj dvoje djece.
– Sa svojom sam djecom već razgovarao o tome i siguran sam da bi odmah prepoznali kad bi ih netko zlostavljao, pa bi se taj problem riješio. Svijet se prebrzo mijenja i djeca ponekad to ne mogu pratiti. S nasiljem se susreću na televiziji, internetu, u videoigricama pa neki to nasilje, na žalost, primjenjuju na svoje vršnjake – rekao je Kanađanin te poručio klincima:
– Ako shvatite da vas netko zlostavlja, problem nikako ne smijete držati u sebi. Ne smije vas biti sram nekome to reći. Razgovor s učiteljem, roditeljima, bratom ili sestrom pokrenut će rješavanje problema.
Osvrnuo se hokejaški dvojac i na tučnjave za utakmica.
– U tih 60 minuta glave su često vruće pa se ponekad dogodi da malo pretjeramo. No, u tučnjavama nikad ne želimo ozlijediti suparnika, čuvamo jedni druge – kaže Hećimović, a Letang dodaje:
– Većina hokejaša izvan terena mirne su osobe, tučnjave uglavnom služe samo za zabavu navijača.
Ako je tako, onda je sigurno najbolji zabavljač među igračima Medveščaka Joel Prpić. Samo je on u ove dvije sezone zagrebačkoj publici priredio tučnjavu po uzoru na NHL. Princip je da sukobljeni igrači skinu narukvice i krenu jedan na drugog. Tako je bilo u veljači ove godine u utakmici protiv Beča na Šalati, kada je Joel Prpić suparnika Philippea Lakosa poslao na led.
– Cijelo su me vrijeme provocirala petorica-šestorica njihovih niskih igrača. Ja sam odabrao najvišeg i izazvao ga na tučnjavu. No, šteta što je pao već nakon mog prvog udarca. Izvan leda se nikad ne tučem, čak mi je i žena to rekla. Moje tučnjave samo su dobar show za gledatelje – rekao je tada Joel Prpić.
Zbog takvog showa mnogi i dolaze na hokejaške utakmice.
– Kanadski hokejaši oduvijek su se tukli zbog publike, a mi smo se tukli zbog sebe, i to jedino kad bi nas netko izazivao. Tući nekoga bez povoda uvijek mi se gadilo – kaže Bruno Zajec, legendarni hokejaš Medveščaka iz 60-ih, 70-ih i 80-ih godina.
Baš je Zajec bio jedan od najpoznatijih “štemera” svoje generacije.
– Često se prisjetim masovnih tučnjava protiv Zvezde i Slavije, tu se tuklo do krvi. Suci nisu prekidali tučnjave kao što je to slučaj danas. No, mi smo te sukobe brzo zaboravljali, već na kraju utakmice svi bismo si pružili ruke – dodaje Zajec.
Iz toga je vremena i anegdota da je Zajec sa svojim suigračem Šuligojem šakama toliko zastrašio igrače na klupi Sarajeva da su pobjegli u svlačionicu.
– Tada nam je suigrač Allison rekao da takvo što nije doživio čak ni u svojoj Kanadi – prisjetio se Zajec.
Otkrio je i male tajne dobrog udarača:
– Protivničkog igrača jednom sam rukom primio za uho kacige i pritiskao prema dolje, dok sam ga drugom rukom udarao. Nisam se bojao ni puno viših igrača od mene. Njih bih na led “spuštao” tako što bih ih potegnuo za hlače.
Da bi vidjeli tučnjavu, plaćaju 450 $
Današnji predsjednik Medveščaka Damir Gojanović tijekom karijere bio je poznat kao igrač koji je uvijek bio žestok na ledu u obrani sebe i svojih suigrača. A i po tome što je jako rijetko gubio u tučnjavama.
– Koliko se sjećam, batina je dobio samo jedanput, protiv mađarske Albe. Tukao se s dvojicom, a srušio ga je tek treći – prisjetio se Zajec.
Inače, U Kanadi i SAD-u postoje igrači zaduženi za tučnjave, koje su često i dogovorene. Naravno, sve za publiku kojoj zbog takvih tučnjava nije žao platiti 450 dolara za ulaznicu odmah uz led (za utakmice NY Rangersa u Madison Square Gardenu). Pravila tučnjave su jasna, dvojica sukobljenih igrača tuku se sve dok jedan ne padne na led. Tako su se na prošlogodišnjoj utakmici HNL između Floride Panthersa i Philadelphije Flyersa dvojica igrača potukla već nakon tri sekunde! A već dvije sekunde nakon što je igra počela, dohvatila su se druga dvojica. Još veća tučnjava dogodila se na prošlosezonskoj utakmici ruske lige između Čehova i Omska. Susret je prekinut već nakon tri minute i 39 sekundi jer, nakon masovne tučnjave i brojnih isključenja, nije ostalo dovoljno igrača na ledu. Momčadi su kažnjene sa 163.000 dolara.
Samo tjedan dana poslije njihov su primjer slijedili ruski hokejaši u kategoriji do devet godina! Svijet je šokirala tučnjava malih hokejaša na jednoj amaterskoj utakmici. Letjele su šake, bilo je krvavih nosova, pa su suci morali podijeliti čak 707 kaznenih minuta te prekinuti utakmicu...
Da, ovo je jedno od pitanja koje sam oduvek želeo nekom kompetentnom da postavim ali nisam nikad bio u prilici: Zašto je tuča u hokeju na ledu dozvoljena? Dobro, neko će reći da nije dozvoljena ali ako se u bilo kom drugom sportu tako potuku kao što se skoro na svakoj hokejaškoj utakmici potuku, tu ne samo da lete crveni kartoni nego i dugotrajne diskvalifikacije, pa čak i doživotne. Jedino u hokeju sme tuča, pa akteri par minuta na klupu da se ohlade, i nikom ništa! Dakle, zašto?