Na misi u Bleiburgu neće biti ustaškog znakovlja

Nakon oštrih upozorenja iz Austrije, kako iz Crkve tako i s političkog vrha od samog kancelara Sebastiana Kurza, organizacija bleiburške komemoracije ove se godine prati s velikom pažnjom.

Naime, prvo se oglasio biskup biskupije Gurk-Klagenfurt mons. Alois Schwartz upozorenjem da na liturgijskom slavlju ne smije biti nikakvih transparenata ili političkih poruka, na što je reagirao i kancelar Kurz dodavši da premda se radi o događaju koji je u crkvenoj nadležnosti, država neće dopustiti kršenje zakona. Takav rezolutan stav austrijskih crkvenih i državnih vlasti, zapravo, posve je u trendu sa zbivanjima na Bleiburškom polju posljednjih godina, gdje se primjećuje sve manje i manje ustaških simbola, a samo liturgijsko slavlje posve ih je lišeno otkako je organizaciju preuzela Hrvatska biskupska konferencija, pa se na misi posljednjih godina ne mogu vidjeti ni zastave ni transparenti.

Već predvodio misu

– Kao što se zna, liturgijsko obilježavanje bleiburških žrtava u nadležnosti je Ravnateljstva za inozemnu pastvu koje za tu prigodu traži svećenika ili biskupa da predvodi slavlje. Posljednjih petnaestak godina to su obično kardinali, nadbiskupi i biskupi iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Ja sam već jednom predvodio misu u Bleiburgu, 2003., a ove godine me ponovno zamolio ravnatelj inozemne pastve dr. Tomislav Markić pa sam prihvatio predvoditi svetu misu – rekao nam je predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, nadbiskup zadarski mons. Želimir Puljić, koji će predsjedati euharistijskim slavljem na Bleiburškom polju, što je još jedno jamstvo da će sve biti pod kontrolom.

– Valja također spomenuti da je Hrvatski sabor bio pokrovitelj bleiburške proslave. Zna se da se osim mise tih dana organiziraju i predavanja ili predstavljanje knjiga i zbornika, komemoracije i polaganje vijenaca te prigodni govori predstavnika državnih i vjerskih organizacija. Što se pak tiče crkvene organizacije, ona je odgovorna da se liturgija odvija prema propisima. A kako se radi o liturgijskom skupu u drugoj biskupiji, potrebno je imati pristanak i mjesnoga biskupa, a to je ravnatelj za inozemnu pastvu već učinio – rekao nam je mons. Puljić, objasnivši da je mjesni biskup mons. Schwartz na susretu s dr. Markićem i predstavnicima Bleiburškoga voda “izrazio želju i nadu da se vjersko okupljanje u Bleiburgu ne pretvori u političku manifestaciju određenih profašističkih struja koje se pojavljuju u Austriji.”

– Na to je biskup Schwarz upozorio i poželio da se vjerskim skupom ne bi manipuliralo, na što su organizatori i dosad pazili, pa su misna slavlja održavana prema liturgijskim propisima – rekao nam je jučer mons. Puljić.

Večernji list komemoraciju na Bleiburškom polju prati od osamostaljenja Hrvatske, tj. sa samog početka devedesetih kada u organizaciji nisu sudjelovali ni Hrvatski sabor ni Hrvatska biskupska konferencija. Tih je godina Bleiburg bio doista preplavljen ustaškim uniformama i simbolima, no red se počeo uvoditi nakon što je organizaciju liturgijskog slavlja preuzela Hrvatska biskupska konferencija. Naime, prostor na Bleiburškom polju, oko spomenika bleiburškim žrtvama, odijeljen je na onaj dio na kojemu se slavi liturgija i dio na kojemu je pučko veselje. Na liturgijskom dijelu najstrože je zabranjeno isticanje bilo kakvih zastava i simbola, pa su neposlušne vjernike na početku mise znali s razglasa upozoriti da spuste zastave i transparente, jer im na euharistijskom slavlju nije mjesto. Dakako, druga je priča bila s one strane liturgijskog prostora. Međutim, treba biti posve iskren i reći da se posljednjih godina drastično smanjio broj ljudi u crnim uniformama i „uhatih U“, što je očito bio motiv i austrijskim crkvenim i državnim vlastima da taj trend iskoriste.

Sve pod nadzorom policije

Austrijska policija, inače, svake godine vrlo pažljivo prati zbivanja na Bleiburškom polju, pa smo, redovito dolazeći u Bleiburg uspostavili i kontakt sa šefom mjesne policije, koji nam je svaki put davao, primjerice, točne podatke o broju sudionika komemoracije. Kada smo ga jednom pitali kako je toliko siguran u svoje brojke, objasnio nam je da broje sve autobuse koji su došli na oba granična prijelaza i množe ih s brojem putnika te jednako tako automobile.

– Možemo pogriješiti u nekoliko brojki – rekao nam je šef policije na mješavini slovensko-koruško-hrvatsko-njemačkog jezika, a kada smo ga jedne godine pitali zašto ne reagiraju na ustaške zastave, uniforme i simbole, objasnio nam je da to nije u njihovoj nadležnosti, odnosno da se radi o kukastim križevima, kao nacističkim simbolima, da bi tada revno obavili svoj posao. Austrija je, dakle, svih ovih godina itekako dobro upućena u sve što se zbiva na Bleiburškom polju i ništa ne prolazi bez njezina nadzora. Trend unatrag nekoliko posljednjih godina smanjivanja ustaškog znakovlja očito je dobrodošao kako bi se Bleiburg lišio sve simbolike, pogotovo one koja nema veze s liturgijskim slavljem, koje se slavi na spomen svih nevinih duša koje su skončale kako na toj austrijskoj livadi ili na križnim putovima koji su nakon Bleiburga uslijedili.

Gert-Andre Klösch, načelnik okruga Völkermarkt u kojemu se nalazi Bleiburg, kazao je kako je dogovoreno da lokalnim policijskim djelatnicima u pomoć dođu kolege iz Hrvatske te kolege iz Gradišća koji govore hrvatski.

Na dan komemoracije u Bleiburgu najavljena su dva prosvjedna skupa protiv tog dogadjanja.