Čak 44,2% građana ne zna da Hrvatska ima Zakon o zaštiti osobnih podataka, a njih 88,6% ne zna da 25. svibnja na snagu stupa europska Opća uredba o zaštiti osobnih podataka. Doznalo se to jučer na konferenciji za medije “Koliko hrvatski građani znaju o zaštiti osobnih podataka”.
Materijalna šteta
A ti zabrinjavajući podaci rezultat su istraživanja “Informiranost o postojanju Zakona o zaštiti osobnih podataka, nadolazećoj EU Uredbi o zaštiti osobnih podataka i iskustvo otuđenja osobnih podataka među stanovništvom Hrvatske” koje je za Institut za zaštitu osobnih podataka (IZOP) od 2. do 5. svibnja, na 1300 ispitanika, provela agencija Promocija plus. Istraživanje je također pokazalo da 40,5% ispitanika ne zna tko sve, koje organizacije, koriste njihove osobne podatke, a 10,2% anketiranih misli da baš nitko ne koristi njihove podatke. Među onih 47,2% ispitanika koji su na pitanje “znate li točno tko sve koristi vaše podatke” ponudili neke odgovore, njih naviše (61%) navelo je tijela javne vlasti, a potom su slijedile banke (27,9%), internetski servisi (25,3%) i teleoperateri (24,9%). Iz istraživanja je vidljivo i to da je 13,3% ispitanih imalo iskustvo otuđivanja osobnih podataka, pri čemu je njih 40,5% zbog toga pretrpjelo materijalnu štetu.
– Kao društvo trebamo uložiti još puno truda da građane osvijestimo o važnosti zaštite osobnih podataka, no istodobno ta zaštita ne smije ugroziti transparentnost u radu tijela javnih vlasti – kazao je predsjednik IZOP-a Zorislav Antun Petrović.
– Brzi tehnološki razvoj i globalizacija doveli su i do brzog protoka informacija i osobnih podataka, ali i do prava na zaštitu tih istih osobnih podataka. A nova uredba propisuje da potrošač izričito mora dati svoj pristanak na korištenje njegovih osobnih podataka, dok se šutnja potrošača smatra nepristankom – istaknula je EU zastupnica Biljana Borzan dodavši da će Europska komisija 2020. izvijestiti o provedbi uredbe.
Što su to osobni podaci
Šef skupštine IZOP-a Igor Strmečki kazao je pak da, radeći na terenu, s tvrtkama, uočava da mnogima nije jasno što su to uopće osobni podaci, a uredba definira da je to svaki skup podataka koji nedvosmisleno definira neku osobu. – Uredba također propisuje kako skupljati i koristiti te podatke pa, recimo, pozivni centri sada drhte od pitanja: “Oprostite, ali odakle vam moji podaci?”
Djecu u vrtiću uče da ne ističu svoja imena na crteže i time djecu uče čuvanju vlastitih podataka?!?!?! NE NEGO TIME DJECU UČE DA SE UKLOPE U MASU. Da budu ovce za šišanje, da se boje biti ponosni na ono što ih određuje i ono tko su. Da budu ponosni na svoj crtež i da svima kažu:: ovo sam nacrtao/la ja!!!. Generacija debila se stvara. Nije problem u tome što netko ima ili nema moje podatke nego je problem u tome ako ih netko zlorabi. Problem je što teleoperateri i banke PRODAJU podatke svima koji ih trebaju. Što su drugo razne BONITETske firme nego raspačavanje podatak. Zarada na prodaji nečijih podaka, njegovog financijskog stanja i slično. Taj podatak ili je javan ili tajan. Ako je tajan, onda ga ne smije nitko prodavati... ali banke na tome zarađuju lovu! Mehanizam je to koji su smislili mafijaši....Poslovanje mora biti dostupno- za pare koje će uzeti strani bankari!