Ako obolim, radije ću prodati svoj stan za plaćanje liječenja nego da postanemo socijalistička država. Ne, ne želim da se poveća porez bogatima, jer bih i ja jednom mogao postati bogat. To su dvije izjave dvojice običnih Amerikanaca, koji po primanjima nisu ni blizu bogatima. Od prvog dana svoga mandata, onoga od prije šest godina, Barack Obama pokretao je reforme koje su u suprotnosti s američkim snom, s onim što su u suštini Amerikanci.
Prije tih prvih izbora, koji su prvi puta u povijesti SAD-a doveli Afroamerikanca u Bijelu kuću, Obama je za Europljane već bio idealni šef države. Prisjećam se novinskih izvješća europskih listova koji su glorificirali Obamu, ali i američkih koji su pisali kako je Obama već uvjerio Europljane, ali mora uvjeriti još Amerikance. Čim je izabran, dobio je Nobelovu nagradu za mir nad kojom se i sam začudio. To je bio vrhunac potvrde razlika u mišljenjima između stanovnika dvaju kontinenata. Sada gospodarstvo SAD-a jedino u zapadnom svijetu raste, a ipak je šef države poražen na izborima. Inzistiranjem na izmjeni zdravstvenog sustava i na većem oporezivanju bogatih, Obama je pokazao kako ne razumije Amerikance. Obama nije proveo reformu zdravstva kakvu je htio, nije proveo ništa opipljivo iz američkog sna.
Zaboravio je i "Yes We Can". Nije imao snagu vođe (leadership). Sada nakon izbora "midterm" postao je "lame duck" (hroma patka), kako se kaže za predsjednike koji ne mogu donositi odluke jer imaju parlament protiv sebe. U istoj situaciji prije njega su bili jedino predsjednici Dwight Eisenhower, Ronald Reagan, Bill Clinton i George W. Bush. Američki predsjednici mogu donositi zakonske dekrete (Clinton ih je donosio često), ali će ih teško donosti Obama, koji ni s parlamentom u kojem su demokrati bili većina nije uspijevao provesti svoje ideje. Velesila ima hromog predsjednika, koji će svoje sposobnosti moći pokazati uskoro u odnosima s Iranom jer 24. studenog istječe rok za nuklearni sporazum.
Amerikanci nisu zaslužili pravo na liječenje ako se razbole od, recimo, raka. Oni žele da ljudi koji nemaju novca umru bez prava na liječenje. Neka. Njihova stvar. Problem je samo u tome što taj isti sistem žele raširiti svugdje u svijetu uključujući i Hrvatsku.