Ustav se ne može tumačiti samo gramatički, već treba uzeti u obzir različite metode i pravnu cjelinu. Dakle, kada se čita članak 87. Ustava koji kaže da će se referendum o promjeni Ustava raspisati “ako to zatraži deset posto od ukupnog broja birača u Republici Hrvatskoj”, onda to znači da se u postotak ne računaju samo birači koji fizički prebivaju u Hrvatskoj, nego i oni u inozemstvu, odnosno svi koji su u registru birača.
Tumači to jedan od vodećih ustavnopravnih stručnjaka. Iz toga stajališta proizlazi da bi udruga U ime obitelji trebala skupiti oko 450.000 potpisa da bi se raspisao referendum. Istoga je stajališta i profesorica ustavnog prava na Pravnom fakultetu u Rijeci Sanja Barić. – Pojam “birači” znači svi birači, dakle svi oni koji imaju pravo glasa. Kada se pisao Ustav, mislilo se na sve birače. Tada još nije postojao zakon koji bi razlikovao registar birača i popis birača – kaže prof. Barić. Uostalom, dodaje, da se za raspisivanje referenduma traži podrška deset posto svih birača (dakle, od njih 4,5 milijuna) potvrdilo se u dosadašnjoj praksi jer se taj broj upotrebljavao prilikom referenduma o Zakonu o radu, o outsourcingu, a s njim su baratale i sve institucije, od Vlade, Sabora, Odbora za Ustav...
Foto: Goran Kovačić/PIXSELL (na fotografiji: Sanja Barić)
Gdje je 700.000 birača?
Udruga U ime obitelji pak tvrdi da joj za referendum kojim bi u Ustavu mijenjali izborna pravila treba 375.000 potpisa. Toliko su potpisa vjerojatno prikupili, dok im je brojka od 450.000 potpisa – koliko, među ostalima, i prof. Barić smatra da im treba, ostala nedostižna. Tumačenju koje bi išlo na ruku referendumskoj inicijativi Željke Markić sklon je prof. Robert Podolnjak. Ne upuštajući se u metode tumačenja Ustava, kaže da je za njega relevantan jedino broj birača evidentiran u popisu koji je otišao u Državno izborno povjerenstvo.
– Na posljednjim izborima to je bilo oko 3,7 milijuna birača – kaže Podolnjak, koji relativizira 4,5 milijuna birača upisanih u registar. Pritom navodi da se više od 400.000 birača koji se vode u dijaspori ionako mora aktivno registrirati da bi ostvarili izborno pravo. – Uostalom, gdje je 700.000 birača koji su ostali između popisa u DIP-u i registra koji vodi Ministarstvo uprave? – pita Podolnjak.
Foto: Boris Ščitar/Večernji list/PIXSELL (na fotografiji: Robert Podolnjak)
Što je bilo prije
No, da bi se utvrdilo je li referendumska inicijativa Ž. Markić “Birajmo zastupnike imenom i prezimenom” prešla prvu razinu, tj. prikupila dovoljan broj potpisa, relevantno će biti tumačenje koje će najvjerojatnije dati Ustavni sud. Premda kaže kako bi Ustavni sud, u slučaju da je smatrao spornim broj od 450.000 potpisa potrebnih za raspisivanje referenduma, to već rekao kada se očitovao o spornim pitanjima vezanima za referendum, prof. Barić ističe da u slučaju spora ustavni suci trebaju razriješiti dilemu.
Drugi ustavni stručnjak kaže da je i sama udruga U ime obitelji za prošlog referenduma o ustavnom definiranju braka prihvatila kao relevantnu brojku od 450.000 potpisa za raspisivanje referenduma. Napominje da to proizlazi i iz povijesnog tumačenja Ustava (uzima se u obzir što je zakonodavac njime htio reći), iz objektivnog tumačenja (što propis danas znači), kao i sistemskog tumačenja koje podrazumijeva tumačenje norme uzevši u obzir ustavnopravnu cjelinu, a ne samo jednu normu. U prilog ide i odluka Ustavnog suda da inicijativu referendumu mogu podržati i birači koji žive u inozemstvu. Stoga i oni ulaze u broj birača od kojih se računa postotak.
>>Željka Markić: Više od 368.000 birača potpisalo je za referendum!
>>Tomašić o glasovanju: I cajke bi mogle dobiti mandat samo zato što su poznate
ako službeni popis birača ima 3,7 milijuna birača, onda 10% iznosi 370.000 potpisa! dosta više tih crvenih laži i spletkarenja!!!!