Maja Gracin, Nina Dukić, Nikolina Bojčić, Anita Mikelić i Martina Ćorić odvažne su mlade žene koje, rame uz rame s muškarcima, brane Šibensko-kninsku županiju od požara. One su vatrogaskinje, lijepe, atraktivne i hrabre. Rade ono što vole, ponosne jer znaju da čine nešto plemenito, a istodobno se dobro zabavljaju.
Željeli smo ih predstaviti zajedno i svih pet okupiti u DVD-u Ružić nedaleko od Drniša, međutim dogovorenog dana na području Šibensko-kninske županije harala su čak tri požara pa su cure morale otkazati dogovor i s naprtnjačama krenuti u borbu s vatrom zajedno s muškim kolegama. Za vrijeme ovih vrućih i vatrenih ljetnih mjeseci nije bilo druge, već smo svaku od njih upoznali ponaosob, u matičnim DVD-ima.
Krenimo od najmlađe. Martini Čović iz DVD-a Perković samo je 19 godina. Završila je Ekonomsku srednju školu u Šibeniku, nakon čega se odlučila priključiti vatrogascima. To je, otkriva nam, njezina davna, djetinja želja.
– Kada se osnivao DVD, imala sam 11-12 godina i razmišljala kako bih i ja htjela gasiti požare. Sve mi se od početka jako svidjelo, a preraslo je u ljubav jer su mi i otac i brat bili vatrogasci. Naviknuli smo se u obitelji osluškivati vatrogasne sirene. Oni više nisu aktivni, zato sam sada ja tu! – s osmijehom govori Martina koja je svoju davnu želju ostvarila tek nedavno.
Vatreno krštenje
U vatrogascima je od 1. lipnja i iza sebe već ima jednu pravu akciju.
– U Danilu je gorjelo nisko raslinje i borova šuma. Oko 10.20 su nas pozvali i krenula sam na teren s voditeljem smjene i još jednim kolegom. Bilo je teško, jer je prvi put, i naporno, ali moram priznati, u jednu je ruku i pravi gušt! – tvrdi Martina.
– Kada su shvatili da sam žensko, rekli su mi da ne trebam ići na intervenciju, ali nisam se dala. Bila sam na požarištu u Danilu, bilo je urnebesno svugdje. Dan je bio prohladan, ali pamtim užasnu vrućinu. Nismo vukli cijevi, gasili su kanaderi, ali imali smo naprtnjače. S požarišta smo otišli nešto prije 20 sati – govori nam Martina.
Na pitanje je li se kući vratila umorna, gladna i žedna odgovara da se voda na terenu dobiva redovito, a nakon nekoliko sati stiže i hrana, ali njoj nije bilo do jela.
“Nije to za ženu”
– Bila sam u šoku! Na glad skroz zaboraviš. Iskreno, bilo me strah, još ništa nisam znala, nemam prakse – jednostavno kazuje Martina koja nakon vatrenog krštenja još nije bila na drugom terenu, već odrađuje svakodnevne poslove u DVD-u.
– Dežuram, ali da me sada zovnu, ja bih išla! – kaže Martina koja tvrdi da to što je jedina cura koja je ikad bila u DVD-u Perković zapravo ne predstavlja poteškoću. Dapače.
– Malo smo selo i svi se dobro poznajemo. Prema meni su svi super, zaštitnički se ponašaju. Da mogu birati šefove i kolege, ne bih mogla bolje izabrati – tvrdi, ali ipak priznaje: majka joj je, kada je čula za njezinu odluku, ipak rekla: “Nemoj, nije to za žensko”.
– Plakala je i nastojala me odgovoriti. Bojala se. A ćaća je bio sretan i ponosan! – kaže Martina i dodaje kako se i mama do sada navikla. Kada je bila na požarištu, zvala je samo jednom.
I Nina Dukić, 23-godišnjakinja iz DVD-a Zaton, također je iz vatrogasne obitelji. Vatrogasci su bili dida, stric i otac, a i ona je već četiri godine. Završila je srednju ekonomsku, po struci je komercijalistica, ali nedavno je završila i vatrogasnu školu jer joj je želja raditi kao profesionalac, u Javnoj vatrogasnoj postrojbi.
– Zašto, ne znam. To je strast koju je teško opisati. U akciji raste adrenalin, strah osjećam samo za svoje prijatelje, ali potiskujem ga i radim svoj posao. Nužna je maksimalna koncentracija, kada si blizu vatre, ogromna je vrućina i dim. Fizički nije problem, u dobroj sam kondiciji, treniram – opisuje Nina koja unatoč ubitačnom ljetnom tempu stiže i na kupanje i druženje s prijateljima. Priznaje, ima i udvaranja na požarištu, ali ne od članova matičnog DVD-a. Zatonjanima, kaže, nije bilo ništa čudno kada se pridružila vatrogascima i pojavila u uniformi.
– Uvijek sam bila u sportu i teretanama i oni su na mene, ovakvu kakva jesam, naviknuli. Međutim “nije to za ženu” čula sam tamo gdje sam se najmanje nadala, na natječaju za Javnu vatrogasnu postrojbu. Ali nisu me pokolebali, samo su mi dali poticaja da idem dalje – odlučna je Nina koja je i voditeljica vatrogasne mladeži u svom DVD-u.
DVD Ružić jedini je sa šibenskog područja koji se može pohvaliti čak dvjema članicama, prijateljicama Anitom Mikelić i Nikolinom Bojčić. Obje su 23-godišnjakinje i imaju blisku podršku unutar DVD-a. Anitin brat sadašnji je zapovjednik, a Nikolinin zaručnik je član pa su ih i oni motivirali da se priključe.
Braco me ponukao
Anita je završila fakultet u Splitu, laboratorijsku dijagnostiku, i nakon studija vratila se u Kljake, svoje selo. Vatrogasni tečaj završila je prije tri godine, bila na požarima tijekom zime, a ovo joj je prva ljetna sezona u kojoj radi čekajući posao u struci.
– Iskreno, braco me ponukao. Radim tu i zadovoljna sam. Jako je naporno kada su požari velikih razmjera, puše vjetar i nosi dim. Najgore je ove godine bilo na Svilaji, a težak požar imali smo i u Miljevcima, dim nam je dolazio u lice. Međutim, ima iskusnijih kolega koji uvijek pomognu – kaže Anita. Njezin je zadatak, kaže, kao i svih ostalih.
– Nosim naprtnjaču napunjenu vodom i gasim vatru. Naprtnjače su teške, ali muški kolege paze na nas pa dobijem neku lakšu. Ipak, moramo i mi gasiti, kao i ostali. Naprtnjaču na rame i ideš! Bila sam i na dežurstvu na požarištu u Moseću. Tamo je opasnost bila dvostruka jer je minirano. Nas dvije radimo sve što i svi ostali, a moram ih pohvaliti, oni jako paze na nas, gledaju gdje smo. Na požarištu hodam za starijim kolegama – kaže Anita.
Bilo je problema, nadopunjava je Nikolina, s opremom, morale su čekati čizme tri mjeseca jer brojevi 37 i 38 za vatrogasce nisu standardni.
Naš DVD je hit zbog cura
– Ja sam ekonomska komercijalistica, tražim posao u struci i ovog sam ljeta postala vatrogaskinja. Iskreno, to mi se oduvijek sviđalo. Druženje, ekipa, odlasci na požar, osjećaj da radiš nešto korisno. Zaručnik mi je tu i nas dvije svi paze i maze. Tu su dečki koji nas čuvaju i sve je super – govori Nikolina koja je do sada, u mjesec i pol dana, bila na točno 11 požarišta.
– Zbog njih dvije naš DVD je hit gdje god se pojavimo – ubacuje se u razgovor i zapovjednik DVD-a Ružić Ivica Mikelić.
– Onoga dana kada smo se trebali naći bila sam na požarištu od 10 do 22 sata. Od 13. srpnja gori svaki dan! – dočekuje nas 28-godišnja Maja Gracin, jedina članica DVD-a Šibenik.
– U ovom poslu treba imati dobru kondiciju i ja je imam. Bavim se sportom, treniram...– kaže Maja koja, osim u DVD-u, radi u šibenskoj marini, u čarteru.
– Za mene cijeli život nema muških ili ženskih poslova. Treba dosta dokazivanja, čuje se na požarištima: “Što ona tu radi?!”, ali kada ljudi vide mene ili Ninu da jednom rukom dižemo naprtnjaču od 25 litara, onda umuknu. Da ne govorim koliko mi kao žene možemo izdržati. Možemo izdržati ohohoo...– kaže Maja koja se u DVD učlanila prije tri godine.
Rođaci su joj bili u Javnoj vatrogasnoj postrojbi u Šibeniku, a pčelica Maja i vatrogasac Sam su joj najdraži crtani likovi. Na požarištu nema udvaranja, tvrdi.
– Svi smo kao jedan. Radimo uz zafrkanciju i smijeh. Ako se pravi neka razlika, to je sa željom da me zaštite, poduče i pomognu mi. Na terenu se snalazim dobro. Nisam paničarka. Kada treba, mozak ti radi sto na sat – govori Maja.
Na pitanje koji joj je teren bio najteži odgovara da s požarima nema problema, ali emotivno je vrlo teško kada moraju intervenirati nakon prometnih nesreća. Ipak, pamtit će prvi požar.
– Bila je noć, puhalo je olujno jugo. Djelovalo je zastrašujuće, osobito zato što tada mnoge stvari nisam znala. Na primjer, moraš naučiti kako disati u dimu. Ipak, sve mi se to sviđa, planiram čak na jesen upisati vatrogasnu školu. Ona je u poslijepodnevnim satima pa ću je moći kombinirati s poslom u marini. Željela bih biti profesionalna vatrogaskinja, u Javnoj postrojbi. Zanima me logistika jer sam na zadnjoj godini Pravnog fakulteta i željela bih to iskombinirati – sve nas više iznenađuje svestrana Maja.
Pitamo je kada stiže raditi u marini, gasiti požare, učiti za fakultet i pripremati se za vatrogasnu školu, a ona se smije i dodaje da se brine i za napuštene životinje i radi još milijun stvari, primjerice volontira na farmikonja.
– Živim život punim plućima! – zaključuje Maja.
Uostalom, kao i ostale cure iz ove priče.
>> Gromovi i munje u području Splita i otoka uzrokovali deset požara
"dečki nas čuvaju"...vidim da nismo puno naučili od tragedije na Kornatima...